Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1552/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. l. d.o.o. S., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Z., radi oglašavanja ništetnim upravnog ugovora o prvenstvenoj koncesiji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Usug-2/19-2 od 10. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2021.
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Usug-2/19-2 od 10. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Usug-2/19-2 od 10. veljače 2021. odbačena je tužba.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda procesnih odredaba, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano naveo da je ugovor iz 2004. sklopljen u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 53/91. i 103/96.; dalje ZUP/91) što predstavlja zapreku za primjenu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.; dalje: ZUP/09). Navedeno smatra neutemeljenim jer iz odredbe članka 168. ZUP-a/09 proizlazi da će se samo na postupke započete do stupanja na snagu tog zakona primjenjivati odredbe ZUP-a/91. S obzirom da je u konkretnom slučaju postupak započeo 2016., tužitelj ističe da je nadležnost suda za suđenje u ovom upravnom sporu izrijekom određena člankom 151. ZUP-a/09 u vezi s člankom 168. ZUP-a/09. Dodaje da je sud pogrešnom primjenom članka 34. ugovora zaključio da nije nadležan za suđenje u ovom sporu jer ugovorne stranke ne mogu ugovoriti nadležnost drugačiju od isključive i zakonom propisane stvarne nadležnosti upravnog suda. Mišljenja je da upravni sud nije bio ovlašten odbaciti tužbu nego se oglasiti nenadležnim i spis dostaviti sudu nadležnom za odlučivanje ako je već smatrao da nije nadležan. Tužitelj ističe i da je sud neosnovano razdvojio raspravljanje o tužiteljevoj tužbi u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev za oglašavanje ništetnim ugovora o prvenstvenoj koncesiji. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu tužitelja i preinači prvostupanjsko rješenje na način da usvoji tužbu tužitelja i oglasi ništetnim osporeni ugovor, podredno ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno raspravljanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, odgovor na žalbu nije podnio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijanog prvostupanjskog rješenja u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da tužitelj u tužbi predlaže oglasiti ništetnim ugovor o prvenstvenoj koncesiji br. 2749 od 6. rujna 2004. sklopljen između L. u. S. d.d., kao davatelja koncesije i tužitelja, kao ovlaštenika prvenstvene koncesije. Uvidom u navedeni ugovor prvostupanjski sud je utvrdio da je za sve sporove koji nastanu u vezi s ovim ugovorom ugovorena nadležnost Trgovačkog suda u Splitu.
7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je predmetni ugovor sklopljen 2004., u vrijeme kada je na snazi bio ZUP/91, a kojim zakonom nije bila regulirana materija sklapanja upravnih ugovora. Upravni ugovor, kao posebna vrsta ugovora, uveden je u pravni sustav Republike Hrvatske 1. siječnja 2010., stupanjem na snagu ZUP-a/09, što predstavlja zapreku za primjenu tog zakona na ugovor sklopljen 2006. na način kako je to obrazložio prvostupanjski sud. Pravilno prvostupanjski sud ističe da tužitelj prava iz navedenog ugovora ne može štititi kroz upravni spor, već isključivo pred nadležnim redovnim sudom, kako je to i ugovoreno samim ugovorom.
8. Odredbom članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu kao i utvrđeno činjenično stanje, osnovano je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja, jer u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora, jer se radi o stvari iz nadležnosti redovnog suda.
10. Žalbenim prigovorima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost rješenja o odbacivanju tužbe. Odlukom prvostupanjskog suda nisu povrijeđena prava tužitelja utemeljena na zakonu, a neosnovan je i žalbeni navod kojim upire na povredu počinjenu razdvajanjem raspravljanja o tužbi u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev za oglašavanje ništetnim ugovora o prvenstvenoj koncesiji. Osnovano je prvostupanjski sud razdvojio postupke jer se tužbenim zahtjevom zahtijevalo oglašavanje ništetnim rješenja tuženika o 28. listopada 2016., oglašavanje ništetnim Cjenika (tarife) naknade uz koje trgovačka društva-ovlaštenici koncesija pružaju usluge korisnicima luke od 24. listopada 2013. te oglašavanje ništetnim Ugovora o prvenstvenoj koncesiji od 8. ožujka 2006. i Ugovora o prvenstvenoj koncesiji od 6. rujna 2004.
11. Budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje, a ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 10. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan,v.r.