1

Poslovni broj: 2 UsI-375/2021-8

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-375/2021-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja J. K. iz A., koga zastupa opunomoćenik H. P., odvjetnik iz V., protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, koga zastupa službena osoba N. P., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 10. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/20-01/03403229813, Urbroj: 341-99-05/3-20-8797, broj spisa: 746752, od 28. siječnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, Klasa: UP/I 141-02/20-01/03403229813, Urbroj: 341-22-05/3-20-15238, broj spisa: 137898 od 30. listopada 2020. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II        Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje 

 

Tuženik je rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/20-01/03403229813, Urbroj: 341-99-05/3-20-8797, broj spisa: 746752, od 28. siječnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, Klasa: UP/I 141-02/20-01/03403229813, Urbroj: 341-22-05/3-20-15238, broj spisa: 137898 od 30. listopada 2020., a kojim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

Tužitelj u tužbi navodi kako nalazi i mišljenje vješaka prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela nemaju uporište u medicinskoj dokumentaciji koja je bila predmet vještačenja. Ističe kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da kod tužitelja postoji gubitak, odnosno smanjenje radne sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta koje je obavljao prije nego je zadobio sporne ozljede i da je zdravstveno stanje konačno. Smatra da nalazi i mišljenja vještaka nisu izrađeni objektivno i prema pravilima struke pa predlaže provođenje novog medicinskog vještačenja po neovisnom tijelu i to po specijalistima ortopedu i neurokirurgu Medicinskog fakulteta u Osijeku. Stoga predlaže sudu da nakon održane rasprave donese presudu kojom će poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja i to posebno iz razloga što su vještaci u oba stupnja suglasni da promjene u zdravstvenom stanju tužitelja ne uzrokuju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelimičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Sud je u ovom sporu održao raspravu 7. lipnja 2021. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Opunomoćenik tužitelja je na raspravi izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Istaknuo je i da ostaje kod dokaznog prijedloga za provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku ortopedu. Predložio je sudu da izvrši spajanje ovoga predmeta na ovosudni predmet poslovni broj: 6 UsI-374/2021, a koji se vodi između istih stranaka, s tim da se u tom predmetu radi o priznanju prava na tjelesno oštećenje. Obzirom da je u istom predmetu već usvojen prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja, a kako su vještačenja skupa, predlaže da se radi ekonomičnosti provede jedinstveni upravni spor u pogledu tužitelja i tuženika. Zatražio je naknadu troška upravnog spora s osnova sastava tužbe i zastupanja na raspravi u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu, kao i navoda iz osporavane odluke. Smatra da kao službena osoba tuženika poklanja punu vjeru vještacima koji su proveli vještačenje tijekom upravnog postupka te se poradi toga protivi provođenju vještačenja po neovisnim vještacima. U pogledu činjenice da je u predmetu koji se vodi radi naknade za tjelesno oštećenje, već usvojen prijedlog za provođenjem vještačenja, ističe da prepušta odluku sudu.

Tijekom rasprave sud je odbio prijedlog za spajanje ovosudnog predmeta poslovni broj: 6 UsI-374/2021 na predmet poslovni broj: 2 UsI-375/2021. U ovom predmetu tužitelj osporava rješenje tuženika Klasa: UP/II 141-02/20-01/03403229813, Urbroj: 341-99-05/3-20-8797, broj spisa: 746752, od 28. siječnja 2021., dok u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: 6 UsI-374/2021, tužitelj osporava rješenje tuženika Klasa: UP/II 141-06/20-01/03403229813, Urbroj: 341-99-05/3-20-6444, broj spisa: 746752, od 28. siječnja 2021. Pritom sud naglašava da se u ovosudnom predmetu radi o priznavanju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, dok se u predmetu poslovni broj: 6 UsI-374/2021 radi o priznavanju prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Tužitelj neosnovano smatra da je u konkretnom slučaju bilo mjesta spajanju predmeta. Naime, ovdje se radi o različitim pojedinačnim upravnim aktima i različitim upravnim stvarima te je tužitelj podnio tužbe radi ocjene zakonitosti pojedinačnih odluka javnopravnih tijela, koje odluke su različite pa u takvom slučaju nema mjesta spajanju predmeta radi donošenja zajedničke odluke.

Nadalje, na istoj raspravi sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, budući je sud stajališta da tužitelj svojim navodima nije doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka pa da je bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Sud ukazuje kako se tužitelj niti ne poziva na neki od medicinskih nalaza koji bi govorio suprotno od onoga što su utvrdili nadležni vještaci, isti tijekom upravnog spora nije dostavio bilo kakav dokaz kao podlogu za drugačije činjenično utvrđenje, a sva medicinska dokumentacija s kojom tužitelj raspolaže bila je predmet ocjene tijekom provedenog postupka. Iz navedenih razloga te jer su nalazi i mišljenja nadležnih vještaka prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, sud nije smatrao potrebnim provoditi medicinsko vještačenje po sudskom vještaku u ovom sporu. Pritom je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, prema kojoj nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja vještaka Zavoda. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Među strankama su nesporne utvrđene medicinske dijagnoze na strani tužitelja.              Sporno je da li utvrđene medicinske dijagnoze na strani tužitelja uzrokuju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti te je sporno da li je zdravstveno stanje tužitelja pravilno utvrđeno.

              Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 16. rujna 2020., a u svezi članka 125. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., nastavno: ZOMO).

              Člankom 39. stavak 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istoga članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, a stavkom 3. istoga članka propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, stavak 4. istoga članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, dok stavak 5. istoga članka propisuje da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

              Uzimajući u obzir da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom navedenog prijedloga, to se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe ZOMO i Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba).

              Iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužitelj smatra da je kod njega došlo do trajnih promjena u zdravstvenom stanju i da je isto vidljivo iz medicinske dokumentacije, odnosno da je nastupilo smanjenje radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO te da ispunjava uvjete za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja.

              Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da su ovlašteni vještaci pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u prvom stupnju, svojim nalazom i mišljenjem broj evidencije: 483609, od 23. listopada 2020., utvrdili kako je tužitelj u dobi od 48 godina, NKV, VRO, sa zadnjim zaposlenjem na poslovima pomoćnog strojobravara. Liječi se od šećerne bolesti ovisne o inzulinu (slabo regulirane) i povišenog krvnog tlaka. Iz nalaza interniste OŽB Vinkovci od 9. rujna 2020. preporučeno je povisiti dozu inzulina. Zbog psihičih tegoba iz kruga depresivne simptomatologije liječen je ambulantno po psihijatru te se u nalazu psihijatra OŽB Vinkovci od 25. lipnja 2020. navode trajne promjene nakon prometne nezgode. Osjeća se napeto zbog bolova, radi čega je nervozan. Zbog bolova u križima liječen je u OB Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, a dana 15. ožujka 2019. učinjen je operativni zahvat. Obzirom da su bolovi nastavljeni, ponovno je liječen u istoj bolnici od 26. rujna 2019. do 4. listopada 2019. Nastavio se kontrolirati po neurokirurgu, fizijatru i to ambulantnom fizikalnom terapijom te u amtulanti za bol. MR nalaz slabinske kralježnice OŽB Vukovar od 3. rujna 2019. pokazao je postoperativnu sekvelu sa zonama sunhondralnog edema razine L4/L5, reducirane visine i.v. prostora, bez znakova hernijacije. Iz nalaza neurokirurga OB Dr. Josip Benčević Slavonski Brod od 18. veljače 2020. proizlazi da je kliničko stanje bez promjena, a prema dosadašnjem tijeku liječenja daljnjim liječenjem se ne može postići izlječenje niti poboljšanje pa je preporučeno liječenje u ambulanti za bol. Nalazom anesteziologa KBC Osijek od 28. rujna 2020. preporučena je medikamentozna terapija, dok anesteziolog OŽB Vinkovci u nalazu od 12. kolovoza 2020. također preporuča medikamentoznu terapiju i kontrolu na indikaciju. Proveo je ambulantnu fizikalnu terapiju, a iz nalaza fizijatra OŽB Vinkovci od 17. siječnja 2020. i 20. veljače 2020. vidljivo je da je nakon provedene fizikalne terapije klinički nalaz stacioniran. Slijedom navedenog, vještaci su stajališta kako je na strani tužitelja potrebno nastaviti liječenje po fizijatru, internisti i neurokirurgu, obzirom da su bolesti u fazi liječenja, koje je u tijeku pa zbog toga kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

Na temelju citiranog nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje od 30. listopada 2020. putem kojega tužitelju nije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu te je sukladno članku 133. stavku 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno invalidnosti kod tužitelja.

Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, Sektor za vještačenje, broj evidencije: 536791 od 22. siječnja 2021. vidljivo je kako je tužitelj star 49 godina, po zanimanju NKV pomoćni strojobravar, ima ostvarenih 11 godina radnog staža, VRO. Uvidom u priloženu dokumetnaciju vještaci su utvrdili kako je kod tužitelja vidljivo stanje nakon dekompresije spinalnog kanala mikrodiskektomijom ekstrudiranog i.v. diska L4/L5, koji je uzrokovao recidivirajuće lumbuishialgije, radi čega je izvršen operativni zahvat 15. ožujka 2019. Kirurško liječenje proteklo je bez komplikacija i otpušten je vertikaliziran, urednog postoperativnog tijeka uz proveden stacionarni rehabilitacijski tretman kojim je subjektivno i funkcionalno poboljšan, što pokazuje nalaz neurokirurgije OB Dr. Josip Benčević Slavonski Brod od 25. ožujka 2019. i SB Daruvarske toplice od 18. lipnja 2019. Kontrolni EMNG nalaz iz rujna 2019. pokazuje urednu neurografiju živaca donjih ekstremiteta uz kroničnu kompenziranu radikulopatiju L4/L5 desno, a MR LS kralježnice iz rujna 2019. pokazuje miran postoperativni nalaz visine L4/L5 bez znakova rehernijacije diska. Povremeno prisutne subjektivne postoperativne lumbalne smetnje kupiraju se ambulantnim rehabilitacijskim procedurama, a trenutno se simptomatski liječi u ambulanti za bol pod kontrolom fizijatra i anesteziologa. Hoda samostalno. Liječi šećernu bolest tip 2 dijagnosticiranu 2017., početno peroralnim antiglikemicima, a od 2018. uveden je i inzulin u dvije doze. Zbog oscilacija glikemije aktualno se provodi titracija terapije antidijabetika, a iz nalaza interniste iz rujna 2020. nisu vidljive dijabetičke kompilacije na ciljnim organima. Provodi i ambulantno psihijatrijsko liječenje reaktivnih smetnji depresivnog kruga. Tijek liječenja kompromitiraju perzistirajuće somatske smetnje i realitetna problematika. Povremeno je izraženije napet, anksiozan, pobudljiv te ima smetnje spavanja. Dublje psihopatologije ne producira. Zadovoljavajuća remisija za sada nije postignuta pa je indiciran nastavak psihofarmakoterapije, a što je vidljivo iz nalaza psihijatra iz lipnja 2020. Zbog toga su vještaci stajališta kako je preuranjeno cijeniti neki od oblika smanjenja radne sposobnosti te su suglasni s ocjenom vještaka u prvom stupnju da na strani tužitelja nema smanjenja radne sposobnosti, obzirom da su bolesti u fazi liječenja po fizijatru, psihijatru i internisti.

Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja kod tužitelja nije utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu nesposobnosti za rad. Navedena vještačenja su suglasna kako u utvrđenju postojećih bolesti i liječenja, tako i u pogledu činjenice da na strani tužitelja, za sada, nema nesposobnosti za rad.

Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe, budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

Pri tome je potrebno naglasiti kako su vještaci tijekom provedenih vještačenja ocjenu donijeli na temelju medicinskih dijagnoza iz medicinske dokumentacije na koju se poziva i tužitelj. Posebno je potrebno istaknuti kako je sva medicinska dokumentacija tužitelja bila dostupna ovlaštenim vještacima te je iz iste jasno vidljivo da na strani tužitelja prvenstveno postoji potreba daljnjeg liječenja po nadležnim specijalistima, a na koje tužitelja upućuju i liječnici specijalisti pa je stoga pravilan zaključak vještaka i tuženika da stanje nije definitivno te je preuranjeno cijeniti neki od oblika smanjenja radne sposobnosti, a kako to određuje članak 15. stavak 1. Uredbe i nije došlo do smanjenja radne sposobnosti.

Prema stanju spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke, nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije, citirane u obrazloženju mišljenja Vijeća viših vještaka.

Vezano uz navode tužitelja koji se odnose na stručnost, odnosno objektivnost ovlaštenih vještaka, treba naglasiti kako je člankom 1. stavkom 2. Uredbe propisano tko su ovlašteni vještaci iz članka 3. stavka 4. Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja, kao i način njihova imenovanja, područje i način njihova rada, sadržaj nalaza i mišljenja, postupanje izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite te opseg i sadržaj medicinske i druge dokumentacije koju je doktor medicine, koji je liječio osobu odnosno osiguranika, ili stručnjak nekog drugog profila koji je obavio pregled ili ispitivanje osobe prethodno pripremio i sa svojim nalazom i mišljenjem dostavio nadležnom tijelu koje odlučuje o pravima i područjima stavka 1. tog članka.

Nadalje, člankom 3. stavkom 3. Uredbe propisano je tko sve može biti imenovan za vještaka i višeg vještaka, kao i sastav vijeća vještaka te su tako imenovani vještaci ovlašteni za donošenje nalaza i mišljenja.

Dakle, u konkretnom slučaju nema nikakvih nepravilnosti u vidu ovlaštenih vještaka koji su donijeli predmetne nalaze i mišljenja, već su isti imenovani u skladu s prethodno citiranim odredbama Uredbe te su i izradili nalaze i mišljenja, smisleno odgovarajućim odredbama Uredbe pa navodi o neobjektivnosti vještaka nisu ničim dokazani.

Stoga je cjelokupno postupanje ovlaštenih vještaka, odnosno samog tuženika, u potpunosti izvršeno u skladu s odgovarajućim odredbama ZOMO i Uredbe.

              Zbog toga tužitelj navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavanih odluka došlo do povrede njegovog prava, obveza ili pravnog interesa.

Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.

              Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je sud donio odluku kao u točki I izreke presude.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 10. lipnja 2021

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).