Poslovni broj: 17 Gž R-224/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž R-224/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. M. iz V. T., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., G., …, protiv tuženika K. d.d., B., …, OIB: …, radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate naknade plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-45/2020-17 od 13. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-45/2020-17 od 13. studenog 2020.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke

- u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati naknadu u visini izgubljene plaće u bruto iznosu od 1.169,11 kn za razdoblje od dana otkaza ugovora o radu tj. od 24. ožujka 2020. pa do 31. ožujka 2020., sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2020. pa do isplate, te

- u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati naknade plaće u bruto iznosu od 4.871,30 kn mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2020. do 30. rujna 2020. sa zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu za naknadu plaće za protekli mjesec do isplate,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.

 

              II.              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-45/2020-17 od 13. studenog 2020. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplaćuje naknadu plaće u bruto iznosu od 4.871,30 kn mjesečno u razdoblju od 1. listopada 2020. pa do vraćanja na rad sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu za naknadu plaće za protekli mjesec do isplate, te se u tom dijelu sudi :

 

                            Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplaćuje naknadu plaće u bruto iznosu od 4.871,30 kn mjesečno u razdoblju od 1. listopada 2020. pa do vraćanja na rad sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu za naknadu plaće za protekli mjesec do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu broj 2018/001064-0001 zaključen s tuženikom dana 1. siječnja 2018. ništetna, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka I. izreke). Također, tuženiku je naloženo da tužiteljicu vrati na njezino ranije radno mjesto prehrambeno procesnog radnika (točka II. izreke).Tuženiku je naloženo i da tužiteljici isplati naknadu u visini izgubljene plaće u bruto iznosu od 1.169,11 kn za razdoblje od dana otkaza ugovora o radu tj. od 24. ožujka 2020. pa do 31. ožujka 2020., te da joj isplaćuje naknadu plaće u iznosu od 4.871,30 kn mjesečno počevši od 1. travnja 2020. do vraćanja na rad, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak na bruto iznose naknada plaća (točka IV. izreke). Na kraju, tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2020. do isplate (točka V. izreke).

 

2.              Protiv točke I., II., III. i V. izreke presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nije nejasna, ista o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge tako da nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

5.              Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.              Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovor o radu od 1. siječnja 2018. na radnom mjestu prehrambeno procesnog radnika,

- da je tužiteljici Odlukom tuženika od 23. ožujka 2020. izvanrednim otkazom otkazan ugovor o radu,

- da je tužiteljici ugovor o radu otkazan iz razloga što je tuženik dana 17. ožujka 2020. saznao da je tužiteljica  iznosila komentare na internetskim stranicama ("pa da i uveli nam radne subote kreteni umjesto da smo doma ova dva tjedna"-ponedjeljak 16.3.2020. u 23:06 h, zatim "pa da, kad mi nemamo pravog gazdu"-25.2.2020. u 14:10 h, te "da, baš je tako, mi smo njima samo broj"-28.2.2020. u 18:28 h),

- da je iznošenje navedenih komentara tuženik smatrao opravdanim razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je smatrao da je tužiteljica nazivajući pogrdnim imenima poslodavca i narušavajući čast i ugled istoga počinila tešku povredu iz radnog odnosa zbog čega je tuženik u tužiteljicu izgubio i povjerenje uslijed čega nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da se prije otkazivanja tuženik savjetovao sa radničkim vijećem koje se protivilo otkazu,

- da je tužiteljici bilo omogućeno iznošenje obrane,

- da je protiv odluke o otkazu tužiteljica 24. ožujka 2020. podnijela zahtjev za zaštitu prava kojeg je 3. travnja 2020. i dopunila,

- da tuženik nije odgovorilo na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, nakon čega je tužiteljica podnijela tužbu,

- da je tužiteljičina tužba pravodobno podnesena u roku iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) .

 

7.              Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik, iako je u žalbi naveo da istu ističe i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi koju je to činjenicu sud prvog stupnja pogrešno ili nepotpuno utvrdio. Stoga je u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno tako da nije niti ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

8.              U prvostupanjskom, a i sada žalbenom postupku, sporno je predstavlja li postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tuženik je naime u odluci o otkazu postupanje tužiteljice ocijenio kao tešku povredu radne obveze koja je uz to dovela i do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu kao radnika.

 

9.              Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR. Tuženica osporava navedenu ocjenu suda ističući žalbenim navodima da postupanje tužiteljice predstavlja tešku povredu radne obveze pri čemu je tuženik obzirom da tužiteljica prilikom iznošenja obrane se nije ispričala ili izrazila žaljenje, tuženik u nju izgubio i povjerenje kao radnika.

 

10.              Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da postupanje tužiteljice, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Za takvu svoju ocjenu sud prvog stupnja je dao jasne, logične i uvjerljive razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

 

11.              Naime, postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju, svakako predstavlja neprimjereni vid komunikacije i kršenje obveza iz radnog odnosa. Međutim, i prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, navedeno postupanje ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Naime, tužiteljica je dulje vremena zaposlena kod tuženika te u tom razdoblju nije utvrđeno da bi kršila obveze iz radnog odnosa. Također, kada se uzmu u obzirom motivi zbog kojih je tužiteljica neprimjereno komunicirala na internetu, kao i okolnost da se tužiteljica u dopuni zahtjeva za zaštitu prava od 1. travnja 2020. pisano ispričala za svoje izjave i da je svoje komentara odmah izbrisala, tada je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za izricanje najdrastičnije mjere tj. prestanak ugovora o radu izvanrednim otkazom.

 

12.              Što se tiče gubitka povjerenja kao razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu potrebno je navesti da gubitak povjerenja poslodavca u radnika kao razloga za otkaz predstavlja osobito važnu činjenicu uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Međutim, za opravdanost otkaza nije dovoljan samo subjektivni osjećaj poslodavca, u smislu gubitka povjerenja u radnika, već je potrebno da taj subjektivni osjećaj ima temelj u objektivno utvrđenom činjeničnom stanju na temelju kojeg, u slučaju spora, sud ocjenjuje da li taj subjektivni osjećaj poslodavca opravdan ili ne. U konkretnom slučaju, postupanje tužiteljice i težina povrede obveza iz radnog odnosa, kao i sve druge ranije navedene okolnosti slučaja, ne opravdavaju ocjenu tuženika da zbog gubitka povjerenja u tužiteljicu nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da sporno otkazivanje ugovora o radu nije nedopušteno jer je tuženik opravdano u tužiteljicu izgubio povjerenje.

 

13.              Sud prvog stupnja je dakle, pravilno utvrdio da ne postoje opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu, te je pravilno primijenio odredbe čl. 116. st. 1. ZR i čl. 124. st. 1. ZR kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odluke o otkazu i vraćanjem na rad. Stoga u tom dijelu nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

 

14.              Pravilno je sud primijenio materijalno pravo iz čl. 95. st. 3. ZR. kada je prihvatio i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće za razdoblje od 24. ožujka 2020. do 30. rujna 2020.

 

15.              Međutim, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati naknade plaće za razdoblje od 1. listopada 2020. pa do vraćanja na rad. Naime, odredbom čl. 326. st. 1. ZPP propisano je da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju u trenutku zaključenja glavne rasprave nisu dospjele naknade plaće za razdoblje od 1. listopada 2020. pa nadalje. Stoga je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplaćuje naknadu plaće u iznosu od 4.871,30 kn mjesečno u razdoblju od 1. listopada 2020. pa do vraćanja na rad, te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti. Pritom je potrebno navesti da navedeno djelomično odbijanje tužbenog zahtjeva nije u znatnijoj mjeri utjecalo na uspjeh stranaka u sporu tako da je tuženik i dalje tužiteljici temeljem čl. 154. st. 5. ZPP dužan nadoknaditi sve troškove koje je tužiteljica imala, a kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

 

16.              S druge strane, u preostalom ožaljenom dijelu žalbu tuženika je valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

17.              Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 10. lipnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj