1                Poslovni broj Gž-427/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž-427/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

             

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljica 1. G. M. iz I., OIB: …, 2. A. M. iz I., OIB: …i 3. E. M. iz I., OIB: …, sve zastupane po punomoćnici A. P., odvjetnici u R., protiv tuženika G. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. S., odvjetnici u M. L., radi predaje - povrata, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-1771/2016-22 od 13. studenog 2020., 10. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-1771/2016-22 od 13. studenog 2020. u točki 2. izreke i rješava:

 

Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.712,50 kn.

 

II Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku žalbeni trošak u iznosu od 468,75 kn u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

 

III Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem u točki 1. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku tužiteljicama naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.712,50 kn, dok je točkom 3. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljica za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.525,00 kn.

 

Protiv tog rješenja u točki 2. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači odbijanjem zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnog troška, te obveže tužiteljice na naknadu žalbenog troška.

 

Tužiteljice su odgovorile na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatraju neosnovanima te predlažu da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja u točki 2. izreke potvrdi, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Žalba je osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljice 30. lipnja 2016. podnijele protiv tuženika tužbu radi predaje u posjed nekretnine k.č. ...409 zk.ul. 794 k.o. V. L. i to dio parkirališta izvan ogradnog zida njihove kuće u V. L., da su tužiteljice podneskom od 18. rujna 2019. povukle tužbu, da su u tom podnesku navele da su stupile u posjed prijepornog dijela nekretnine i to dana 28. ožujka 2018. kada je na temelju rješenja Komunalnog redarstva, Upravnog odjela za komunalni sustava, urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša PGŽ M. L. uklonjeno neregistrirano vozilo marke Škoda, žute boje, a koje da je na prijepornom dijelu nekretnine ostavio tuženik, te da su zatražile naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.

 

Sud je također utvrdio da su tužiteljice ranijim podneskom zaprimljenim kod suda 21. ožujka 2019. također navele da su spremne povući tužbu uz uvjet da se naloži tuženiku naknada troškova postupka, da je tuženik podneskom od 21. ožujka 2019. naveo da ne pristaje na povlačenje tužbe uz obvezu da on tužiteljicama naknadi parnični trošak.

 

Sud je utvrdio da se tuženik na podnesak tužiteljica od 18. rujna 2019. nije očitovao.

 

Stoga je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u točki 1. izreke pobijanog rješenja, točkom 2. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 5.712,50 kn, dok je točkom 3. izreke odbio preostali dio zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnog troška.

 

Prema stanju u spisu pobijano rješenje u točkama 1. i 3. izreke postalo je pravomoćno zbog izostanka žalbi stranaka.

 

Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u točki 2. izreke u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a zaključio da tužiteljice imaju pravo na naknadu parničnog troška, te smatra da za primjenu te zakonske odredbe nisu bile ispunjene propisane pretpostavke, te smatra da tužiteljice nemaju pravo na naknadu parničnog troška.

 

Opisani žalbeni navodi su osnovani.

 

Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbe ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

 

Stavkom 2. propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbi ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

 

U konkretnom slučaju, prema stanju u spisu nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, budući da tužiteljice odmah nakon što su stupile u posjed prijepornog dijela nekretnine nisu povukle tužbu.

 

Naime, prema stanju u spisu jasno proizlazi da su tužiteljice u posjed prijepornog dijela nekretnine (parkirnog mjesta) stupile 28. ožujka 2018. nakon što je izvršeno rješenje Komunalnog redarstva, Upravnog odjela za komunalni sustav, urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša PGŽ M. L. od 14. ožujka 2018. i uklonjeno neregistrirano vozilo marke Škoda, žute boje. Tužiteljice su tek podneskom od 18. rujna 2019., dakle nakon 1 godine i 6 mjeseci povukle tužbu u ovoj pravnoj stvari, pa odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a ne dolazi u primjenu.

 

U takvim okolnostima u primjenu dolazi osnovno pravilo propisano odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a prema kojem je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.

 

Osim toga, treba reći da iz stanja u spisu proizlazi da su tužiteljice podneskom od 29. ožujka 2019. (list 100-101) preinačile tužbu, da se tuženik preinaci tužbe usprotivio te da su tužiteljice naposljetku tek podneskom od 18. rujna 2019. (list 105-107) odustale od preinake tužbe, te povukle tužbeni zahtjev iz tužbe.

 

U opisanim okolnostima tuženik bi imao pravo na naknadu parničnog troška, međutim prema stanju u spisu tuženik u pisanom odgovoru na tužbu, kao i u kasnijim podnescima nije određeno zatražio naknadu parničnog troška, a isto tako tuženik to nije učinio nakon što mu je sud dostavio na očitovanje podnesak tužiteljica od 18. rujna 2019. da li pristaje na povlačenje tužbe.

 

Tuženik je uspio sa žalbom pa ima pravo na naknadu žalbenog troška, međutim ne u zatraženom iznosu. Tuženik pobija rješenje o naknadi parničnog troška pa primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) pripada mu nagrada za sastav žalbe u visini 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3. i 6. Tarife, odnosno prema vrijednosti ožalbenog dijela rješenja (5.712,50 kn) iznos od 375,00 kn koji uvećan za PDV od 25% u iznosu od 93,75 kn daje ukupan iznos od 468,75 kn koji je trebalo priznati tuženiku, a preostali dio zahtjeva za naknadu žalbenog troška odbiti kao neosnovan, pri čemu prema stanju u spisu tuženik sudsku pristojbu na žalbu nije podmirio.

 

Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, dok je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tužiteljica za naknadu troška odgovora na žalbu trebalo odbiti kao neosnovan.

 

Prvostupanjsko rješenje u točkama 1. i 3. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

 

U Rijeci 10. lipnja 2021.

 

 

Sudac

 

Duško Abramović