- 1 -              Rev 2364/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2364/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., B. n. m., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u B. n. m., protiv tuženika N. Š. iz Ž., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3113/15-2 od 23. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru, poslovni broj Povrv-1179/15 od 15. rujna 2015., na sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Prihvaća se djelomično revizija tužitelja u pogledu prvog postavljenog pitanja i preinačuju nižestupanjske presude i to presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-3113/15-2 od 23. svibnja 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru poslovni broj Povrv-1179/15 od 15. rujna 2015. u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 10.069,33 kn, i sudi:

 

              „Održava se na snazi plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. iz Z., poslovni broj Ovrv-1436/15 od 5. lipnja 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 10.069,33 kn, u roku 8 dana.“

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3113/15-2 od 23. svibnja 2017. odbacuje se u odnosu na drugo postavljeno pitanje.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u daljnjem iznosu od 5.891,11 kn, u roku 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. iz Z., posl. broj: Ovrv – 1436/15 od 5. lipnja 2015. godine, u dijelu u kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 26.378,96 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. svibnja 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14%, a u slučaju promjene prosječne kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.578,10 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 5. lipnja 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14%, a u slučaju promjene prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

              II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. iz Z., posl. broj: Ovrv – 1436/15 od 5. lipnja 2015. godine, u dijelu u kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 10.069,33 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. svibnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a sve sukladno čl. 29. st.2. ZOO-a, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 602,50 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. lipnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 975,00 kuna s osnove predvidivih troškova ovršnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do naplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te u odnosu na potraživane zakonske zatezne kamate, koje na iznos dosuđene glavnice od 26.378,96 kuna, te na iznos dosuđenog troška ovršnog postupka u iznosu od 1.578,10 kuna, teku u razlici od dosuđene stope od 8,14% godišnje pa do ukupno zatražene stope od 12% godišnje, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

              III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.502,33 kuna, sve u roku od 8 (osam) dana.

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.502,33 kuna pa do ukupno zatraženog iznosa od 5.089,48 kuna, i to za iznos od 2.587,15 kuna.

              V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom parničnog troška preko priznatog iznosa od 276,30 kuna pa do ukupno zatraženog iznosa od 1.000,00 kuna, i to za iznos od 723,70 kuna."

 

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II. i IV. u cijelosti.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da je prvo pitanje važno stoga što je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka prvostupanjskog i drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, dok u pogledu drugog postavljenog pitanja ističe da o njemu postoji proturječna praksa istog županijskog suda. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude te tužbeni zahtjev prihvatiti za daljnji iznos od 10.069,33 kn, uz naknadu troškova postupka, uključivo i naknadu troškova revizije. Podredno, predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6.1. Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

6.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao isporučitelja vodnih usluga, da mu tuženik, kao korisnik tih usluga, isplati ukupni iznos od 36.448,29 kn, od čega se iznos od 26.378,96 kn odnosi na ukupni postojeći glavni dug tuženika (za razdoblje od 1. siječnja 1993. do 27. svibnja 2015.), a iznos od 10.069,33 kn na obračunate zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa duga do 27. svibnja 2014.

 

8.1. Tužitelj u reviziji postavlja materijalno pravno pitanje koje glasi:

 

              „Može li vjerovnik uz isplatu glavnice zahtijevati i isplatu zateznih kamata obračunatih u apsolutnom iznosu, prije ispunjenja glavne tražbine, odnosno, da li je sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu zateznih kamata u iznosu od 10.069,33 kune iz razloga što glavnica nije plaćena?“

 

8.2. Revident se u reviziji, obrazlažući razloge važnosti iznesenog pitanja, poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda poslovni broj Rev-187/1999 od 22. svibnja 2003.

 

8.3. Drugo, postupovno pravno pitanje koje postavlja tužitelj glasi:

 

              „Da li je sud ovlašten ocjenjivati osnovanost i visinu tražbine, ukoliko tuženik ne ističe razloge odnosno ne obrazlaže takav prigovor (ne iznosi nikakve činjenice i ne predlaže dokaze na tu okolnost), a s druge strane sud tijekom postupka utvrdi da je tuženik dug priznao?“

 

8.4. Kao razlog važnosti ovog pitanja tužitelj ukazuje na više odluka istog Županijskog suda u Zadru, a prema kojima proizlazi da sud u istovrsnim sporovima nije ocjenjivao visinu zahtjeva u situaciji u kojoj je utvrdio da tuženik priznaje dug.

 

9. Odlučujući o dopustivosti revizije u odnosu na postavljeno prvo materijalno pravno pitanje, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP odnosno naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s tim da odluka u ovom sporu, u pogledu isplate iznos od 10.069,33 kn na ime uglavničenih dospjelih zateznih kamata na dugovane iznose, ovisi o rješenju tog pitanja, pa je odlučeno o osnovanosti revizije.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je tužitelj prema tuženiku u razdoblju od 01. siječnja 1993. godine pa do 27. svibnja 2015. godine ima potraživanje u ukupnom iznosu od 36.448.29 kune, a koje potraživanje se odnosi na dospjele, a neplaćene račune te tuženik nije podmirio niti jedan dospjeli račun,

 

              - da je iz kartice partnera tužitelja, na ime tuženika N. Š. od 27. svibnja 2014. godine (1.s.21-23) razvidno da tužitelj prema tuženiku na označeni datum ima dospjelo a nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 36.186.26 kuna, a označenom karticom obuhvaćeni su i utuženi računi, te je u istoj označen isti dan dospijeća pojedinih računa kao i u izvodu iz otvorenih stavki, s tim da je na ispravi vlastoručno dopisano: Izjava o priznanju duga, te su navedeni osobni podaci tuženika,

 

              - da je iz kartice partnera tužitelja – prometi i salda po uslugama, na ime tuženika N. Š. od 27. svibnja 2014. godine (1.s. 24), razvidno da tužitelj prema tuženiku ima potraživanja u ukupnom iznosu od 36.186,26 kuna, a u označeni novčani iznos uključen je i iznos od 10.069,33 kune s osnove obračunatih zateznih kamata,

 

              - da je iz opomene tužitelja, broj: 2066/2013 od 18. prosinca 2013. godine (1.s.26) proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika na otplatu duga, koji je tada iznosio 33.511,59 kuna, te je istom ponuđen izbor glede otplate predmetnog duga,

 

              - da je iz zahtjeva za odobravanje popusta kod jednokratne uplate od 27. svibnja 2014. godine razvodno da je tuženik zatražio od tužitelja da mu odobri popust kod jednokratne uplate dospjelog duga, koji je u trenutku potpisivanja zahtjeva iznosio 36.186,26 kuna te je navedeno da se dug odnosi na dug nastao na potrošačkom mjestu broj: 9102497 (isti broj potrošačkog mjesta je naveden i u vjerodostojnim ispravama, i to izvodu iz otvorenih stavki i kartici partnera), da potpisom i dostavom predmetnog zahtjeva potpisnik neopozivo izjavljuje da zahtjev predstavlja ujedno i izjavu o priznanju duga u smislu odredbe čl. 220. i 221. Zakona o obveznim odnosima, te da će dug platiti do 15. kolovoza 2014. godine.

 

11. Imajući u vidu navedene činjenice, nižestupanjski sudovi odbili su dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu uglavničenih zateznih kamata obračunatih na dugovane pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 27. svibnja 2014., a visina kojih među strankama nije sporna, smatrajući da tužitelj na njih nema pravo dok glavno potraživanje nije plaćeno.

 

12. U pravu je revident kada u reviziji ističe da nižestupanjske odluke nisu utemeljene na pravnom shvaćanju suglasnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, u nizu svojih odluka, uključujući i odluku na koju se poziva revident poslovni broj Rev-187/1999 od 22. svibnja 2003., revizijski sud izrazio  je shvaćanje:

 

              „Zatezne kamate se mogu utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali od dana tužbe na njih ne teku procesne kamate, jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje.“

 

13. Zabrana anatocizma po Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO/05), određivala je da zatezne kamate ne teku na dospjele, a neisplaćene ugovorne ili zatezne kamate (čl. 279.), dok odredba čl. 31. st. 1. ZOO/05, koja se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, a kojom je uređeno pitanje kamata na kamate sada određuje isključivo zabranu anatocizma u odnosu na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate. Međutim, navedena odredba ne povlači za sobom da dospjele zatezne kamate na dugovane iznose na bi bilo moguće zahtijevati u apsolutnom iznosu uz glavni dug.

 

14. Zbog navedenog, materijalno pravo iz čl. 31. st. 1. ZOO/05, prilikom donošenja pobijane presude pogrešno je primijenjeno kada je odbijen dio tužbenog zahtjeva na ime dospjelih zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu, dok je pravilno odbijen zahtjev za zatražene zatezne kamate na taj iznos,  pa je pobijani dio presude valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude (čl. 395. st. 1. ZPP).

 

15. U pogledu drugog postavljenog pitanja valja reći da za njega tužitelj nije izložio valjane razloge važnosti. To stoga što je izostalo u reviziji navođenje određenog razloga zašto bi to pitanje bilo ujedno važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pozivanje revidenta na odluke istog Županijskog suda u Zadru broj Gž-2207/15-2 od 21. rujna 2015., Gž-1619/15-2 od 10. svibnja 2016. i Gž-2631/15-2 od 30. studenoga 2015. nema značaj razloga važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, a kod činjenice da se radi o odlukama istog županijskog suda, u kojem slučaju, dakle kada na razini istog suda postoje različite odluke o istom pravnom pitanju, se pitanje ujednačavanja sudske prakse rješava na odjelskoj sjednici tog suda, sve u smislu odredbe čl. 38. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16), a ne kroz institut tzv. izvanredne revizije. Kako dakle podnesena revizija, u pogledu drugog pitanja, ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost, istu je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b) st. 2. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

16.1. Kako tužitelj, nakon preinačenja presude u konačnici nije uspio tek s neznatnim dijelom zahtjeva (u pogledu sporednih parničnih traženja), a zbog koje nisu nastali posebni troškovi, u skladu s odredbom čl. 154. st. 3. ZPP, preinačene su nižestupanjske presude u dijelu pobijane odluke o troškovima postupka te je  prihvaćen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatražene parnične troškove u daljnjem iznosu od 2.587,15 kn, a koji je zahtjev nižestupanjskim presudama bio odbijen po osnovi čl. 154. st. 2. ZPP.

 

16.2. Nadalje, na temelju odredbe čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 3. te čl. 155. st. 1. ZPP, prihvaćen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizije koji se odnosi na sastav revizije, odmjeren prema odredbama Tbr. 10. toč. 6. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 42/12, 103/14, 118/14, 107/15) u iznosu od 1.875,00 kn te na sudsku pristojbu na reviziju u iznosu od 1.438,96 kn.

 

16.3. Zbog svega navedenoga, a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.