- 1 -              Revd 2499/2021-2

Broj: Revd 2499/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz N. G., OIB …, zastupanog po punomoćnici I. P., odvjetnici u N. G., protiv tuženika L. L. iz P., OIB …, zastupanog po punomoćniku R. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J. i dr. j.t.d., N. G., odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-81/2021-2 od 11. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P Ob-78/2020-16 od 8. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj  9. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-81/2021-2 od 11. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P Ob-78/2020-16 od 8. siječnja 2021., ističući pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlogu za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da niti jedno naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje  u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

5.1. Predlagatelj u prijedlogu ističe pitanja:

              „1. da li se u primjeni čl. 289. st. 1. u vezi čl. 307. st. 1. Obiteljskog zakona potrebe djeteta kod određivanja naknade za uskraćeno uzdržavanje utvrđuju prema okolnostima iz vremena kada je uzdržavanje uskraćeno?

              2. da li su u primjeni čl. 316. st. 2. u vezi čl. 290. Obiteljskog zakona oba roditelja dužna plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete koje se redovito školuje i ne živi s niti jednim razvedenim roditeljem, odnosno da li se u slučaju određivanja uzdržavanja punoljetnom djetetu koji ne živi s roditeljima obveza plaćanja uzdržavanja može nametnuti isključivo jednom roditelju?

              3. da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda ne sadrži jasne, uvjerljive, logične ili razumne razloge o odlučnim činjenicama?

              4. da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako činjenična utvrđenja i činjenično shvaćanje odstupa od sadržaja zapisnika o provedenim dokazima tijekom sudskog postupka?“

5.2. U pogledu 1. i 2. postavljenog pitanja predlagatelj navodi da o njima nema prakse revizijskog suda, dok u vezi trećeg i četvrtog navedenog pitanja ukazuje na odluke revizijskog suda Rev-x-295/2018-2 i Revr-35/2009, ističući da pobijana drugostupanjska presuda odstupa od navedene prakse revizijskog suda.

6.1. U vezi postavljenih materijalnopravnih pitanja (1. i 2.) valja reći da predlagatelj u za prvo postavljeno pitanje zapravo ne osporava pravno shvaćanje suda u pobijanoj presudi da se u parnici radi uskraćenog uzdržavanja odlučne činjenice utvrđuju prema okolnostima iz vremena kada je uzdržavanje uskraćeno, već suštinski osporava činjenična utvrđenja suda o visini tih potreba u utuženom razdoblju, a što u revizijskoj fazi postupka nije dopušteno, pa stoga odgovor na prvo pitanje nije važan za ishod ovog spora. U vezi drugog pitanja valja ukazati da, osim paušalnog navoda da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda, predlagatelj nije određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari – što vrlo opširno obrazlaže, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira okolnosti samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno zbog razvoja prava kroz sudsku praksu.

5.3. U vezi postavljenih procesnopravnih pitanja (3. i 4.) valja ukazati da ta pitanja po svom sadržaju nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tim pitanjima tužitelj zapravo pita je li u ovom konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pa odgovor na to pitanje ovisi od okolnosti upravo ovog konkretnog slučaja.

7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 9. lipnja 2021.