- 1 -              Rev 2425/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2425/2019-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz V. G., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik Z., protiv tuženika: 1. Š. K. iz V. G., OIB: ... i 2. G. d.d. u stečaju, Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica J. Ć., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika V. Š., kojeg zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti sporazuma, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1582/2018-2 od 7. veljače 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-217/12-68 od 12. studenoga 2018., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 14. srpnja 1997. sklopljen između G. ... d.d. iz Z., kao vjerovnika i Š. K. i u ime A. K., oboje iz V. G., kao založnih dužnika, koji je potvrđen kod javnog bilježnika V. Š. iz Z., pod brojem OU-76/97 od 14.srpnja 1997., kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama u suvlasništvu založnih dužnika, koje su upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, za k.o. K., zk.ul. 1621, čkbr. 83/6 - kuća br. 9 i dvorište u mjestu ništav u odnosu na tužitelja A. K., OIB ... , iz V. G., te da isti prema njemu od početka nema pravni učinak.

II. Tuženici su dužni solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 96.596,55 kuna, s zakonskim zateznim kamatama od dana 12. studenog 2018. do isplate, po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se tužitelj sa zatraženim parničnim troškom u iznosu od 1.172,00 kune, kao s neosnovanim.

IV. Odbijaju se zahtjevi 2.tuženika i umješača za nadoknadom zatraženih troškova parničnog troškova, kao neosnovani."

 

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„Žalba II-tuženika se prihvaća kao osnovana, te se u odnosu na II-tuženika preinačava presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu od 12. studenog 2018., broj P-217/12-68 u pobijanom dijelu, u točki I., u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo II-tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 96.596,55 kn sa zateznim kamatama od 12. studenog 2018. do isplate, te u dijelu točke IV. izreke u kojem je odbijen zahtjev II-tuženika za parnični trošak i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 14. srpnja 1997. sklopljen između G. ... d.d. iz Z., kao vjerovnika i Š. K. i u ime A. K., oboje iz V. G., kao založnih dužnika, koji je potvrđen kod javnog bilježnika V. Š. iz Z., pod brojem OU-76/97 od 14.srpnja 1997., kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama u suvlasništvu založnih dužnika, koje su upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, za k.o. K., zk.ul. 1621, čkbr. 83/6 - kuća br. 9 i dvorište u mjestu ništav u odnosu na tužitelja A. K., OIB ... , iz V. G., te da isti prema njemu od početka nema pravni učinak."

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prema II-tuženiku.

 

3. Nalaže se tužitelju naknaditi parniči trošak i trošak žalbenog postupka II-tuženiku u ukupnom iznosu od 77.162,49 kn, u roku 15 dana.“

 

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je njome preinačena prvostupanjska presuda.

 

3. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se u odnosu na njega ništetnim utvrdi Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (dalje: Sporazum) sklopljen 14. srpnja 1997. između drugotuženika G. ... d.d. u stečaju kao vjerovnika te tužitelja i prvotuženice Š. K. kao založnih dužnika, koji je potvrđen 14. srpnja 1997. kod javnog bilježnika V. Š. iz Z. pod brojem OU-76/97, a kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama u suvlasništvu založnih dužnika upisanima u zk.ul. 1621., k.o. K.

 

7. Utvrdivši činjenicu da tužitelj nije potpisao predmetni Sporazum, odnosno da potpis na Sporazumu nije njegov već je skriptor netko drugi, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim jer je, uzevši u obzir odredbe čl. 261. – 272. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96.) kojima je uređeno sudsko i javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na temelju sporazuma stranaka i odredbe  Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93. i 29/94.), kojima su propisane dužnosti javnog bilježnika u vezi s ispitivanjem sposobnosti i ovlaštenosti stranaka za sklapanje pravnog posla i utvrđivanjem njihove istovjetnosti ocijenio da je Sporazum zbog toga protivan prisilnim propisima i moralu društva i stoga ništetan primjenom odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91., 3/94. i 7/96, dalje: ZOO).

 

8. Drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, obrazloživši da zbog toga što tužitelj nije sklopio Sporazum on nije ni nastao pa se ni ne može utvrditi ništetnim, odnosno da na temelju odredbe čl. 103. st. 1. ZOO može biti ništetan samo onaj ugovor koji postoji, a to ne može biti nepostojeći Sporazum. Stoga je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu. Pritom, s obzirom na navod iz obrazloženja pobijane presude koji glasi: „S obzirom da predmet tužbenog zahtjeva nije bilo utvrđenje nepostojanja Sporazuma, a sukladno čl. 2. ZPP-a sud sudi u granicama tužbenog zahtjeva, pravilnom primjenom materijalnog prava ... prvostupanjski sud je trebao odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ...“, proizlazi  shvaćanje drugostupanjskoga suda da bi tužiteljev zahtjev za utvrđenje nepostojanja Sporazuma bio osnovan.

 

9. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužitelj je naveo da je drugostupanjski sud „izgubio iz vida činjenicu da je predmetni Sporazum, a što je od odlučne važnosti za utvrđenje ništavosti, to što je Sporazum solemniziran kod javnog bilježnika“, zaključivši da bi Sporazum „mogao biti nepostojeći jedino u slučaju da je izostala potvrda (solemnizacija) javnog bilježnika“.

 

10. Ovaj sud smatra da je pravilno shvaćanje drugostupanjskoga suda o nužnosti razlikovanja ništetnih ugovora od onih nepostojećih. Naime, kod ništetnih ugovora ispunjenje su pretpostavke za nastanak ugovora jer ugovorne strane postoje i postoji njihova izjava volje, dopustiv i moguć predmet obveze ugovorne činidbe, osnova i propisani oblik ugovora, te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, no unatoč tome ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku. Kod nepostojećih pak ugovora uopće nisu ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za njihovo sklapanje. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno pa stoga i ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji tada se i ne može utvrđivati njegova ništetnost. U konkretnom slučaju, tužitelj zahtijeva i da se utvrdi kako predmetni Sporazum ne proizvodi pravne učinke, ali ne kao nepostojeći pravni posao, već kao onaj ništetan. Pritom je neodlučno to što se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu koji je solemnizirao javni bilježnik, kako to pogrešno smatra revident, navodeći da solemnizacija ugovor koji bi inače bio nepostojeći čini postojećim ugovorom. Naime, ako neki ugovor ne postoji zato što ga stranka navedena u njemu kao ugovorna stranka zapravo nije ni sklopila, onda to pravilo vrijedi neovisno o obliku ugovora.

 

11. Isto je shvaćanje, primjenjivo i za konkretan slučaj, ovaj revizijski sud izrazio glede ugovora za koje je utvrđeno da su prividni, jer su, zapravo, u smislu odredbe čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO), prema kojoj je ugovor sklopljen kad su se stranke suglasile o njegovim bitnim sastojcima, također nepostojeći ugovori (npr. presuda Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

 

12. Konačno, podudarno pravno shvaćanje, iako za drugi pravni institut, ali s posljedicama propisanim ZOO-om kao i kod prividnog ugovora, tako da svoju važnost nalazi i u ovome predmetu, prihvaćeno je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013., a prema kojem: "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen."

 

13. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.

 

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.