- 1 -              Rev 680/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 680/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & D. j.t.d. u Z., protiv tuženika H. Z., kojeg zastupa punomoćnik E. H., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, sudskog raskida i naknade plaće i po protutužbi tuženika H. Z., kojeg zastupa punomoćnik E. H., odvjetnik u Z., protiv tužiteljice J. S. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & D. j.t.d. u Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2325/16-2 od 14. veljače 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-821/15-119 od 26. rujna 2016., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2325/16-2 od 14. veljače 2017. u dijelu pod toč. II. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-821/15-119 od 26. rujna 2016. u dijelu pod toč. V. izreke odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2325/16-2 od 14. veljače 2017. u dijelu pod toč. II. izreke kojom je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-821/15-119 od 26. rujna 2016. u dijelu pod toč. VI. izreke odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da nisu dopuštene Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu R-133/2004 od 3. studenoga 2004. i Odluka tuženika od 10. prosinca 2004., kojima tuženik H. J. S. otkazuje Ugovor o radu sklopljen 6. ožujka 2000. za poslove radnog mjesta "novinar-urednik" zbog teškog kršenja Ugovora o radu, bez poštivanja otkaznog roka, toč. II. izreke određen je sudski raskid Ugovora o radu tužiteljice J. S. kod tuženika H. s danom sklapanja novog ugovora o radu tužiteljice sa H. 20. listopada 2010., toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza iznos od 18.000,00 kn (slovima: osamnaesttisućakuna) sa zateznim kamatama tekućim od 20. listopada  2010. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku izvršiti ispravak upisa radnog staža u radnoj knjižici tužiteljice sukladno stanju nastalom ukidanjem Odluke o otkazu Ugovora o radu, odnosno upisati neprekinuto trajanje radnog odnosa od dana nedopuštenog otkaza pa do dana sudskog raskida radnog odnosa, dok je toč. V. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici neisplaćene bruto plaće počevši od dana nezakonitog otkaza pa do sudskog raskida ugovora o radu, u ukupnom bruto iznosu od 543.276,83 kuna (slovima: petstočetrdesettritisućedvjestosedamdesetšestkunai osamdesettrilipe) sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, u visini stope pobliže navedenoj u izreci presude, sve u roku od 8 dana. Točkom VI. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 39.598,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2014. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana, dok je toč. VII. izreke odbijena protutužba tuženika-protutužitelja kojim se raskida Ugovor o radu zaključen između stranaka od 6. ožujka 2000. za radno mjesto novinara-urednika sa danom 6. ožujka 2000., kao neosnovana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II., III., IV. i VIII. izreke, toč. II. izreke preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. V. i VI. izreke na način da je odbijen zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 543.276,83 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate u visini pobliže navedenoj u izreci presude te zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 67.827,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2016. do isplate te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak, dok je toč. III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. u vezi s čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije, podredno ukine presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-500/2017-2 od 5. lipnja 2019. pod točkom I. izreke prihvaćena je revizija tužiteljice J. S. kao osnovana, preinačena je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2325/16-2 od 14. veljače 2017. u dijelu pod toč. II. izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 543.276,83 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (toč. V. izreke) te u odluci o troškovima postupka (toč. VI. izreke) na način da je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-821/15-119 od 26. rujna 2016. u dijelu pod toč. V. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 543.276,83 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te u dijelu pod toč. VI. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak sastava revizije u iznosu od 11.325,00 kuna, u roku od 8 dana, dok je toč. III. izreke presude odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

7. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5067/2019 od 28. svibnja 2020. pod toč. I. izreke usvojena je ustavna tužba podnositelja Hrvatskog katoličkog radia te je ukinuta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-500/2017-2 od 5. lipnja 2019. i predmet je vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak (toč. II. izreke), dok je rješenjem pod toč. I. izreke ustavna tužba odbačena u dijelu koji se odnosi na povredu prava suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), a toč. II. izreke odbačena je dopuna ustavne tužbe od 9. siječnja 2020.

 

8. Imajući na umu pravno shvaćanje zauzeto u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-5067/2019 od 28. svibnja 2020., a koje shvaćanje ima obvezujući karakter za sudove (čl. 31. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske "Narodne novine", broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst,), revizijski sud je ponovno odlučio o reviziji tužiteljice podnesenoj protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev tužiteljice radi naknade plaće za razdoblje od nedopuštenosti otkaza do dana sudskog raskida ugovora o radu te u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za poslove radnog mjesta "novinar-urednik", sudski raskid ugovora o radu, naknade štete s naslova sudskog raskida ugovora o radu, ispravak upisa radnog staža tužiteljice u radnoj knjižici od nedopuštenosti otkaza do dana sudskog raskida ugovora o radu, naknade plaće za razdoblje od nezakonitog otkaza do raskida ugovora o radu i naknade troškova postupka te zahtjev tuženika radi sudskog raskida ugovora o radu.

 

9.1. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9.2. U odnosu na navode tužiteljice kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221. st. 1. ZPP valja odgovoriti da nije riječ o dokazivanju činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (da novinari kada su u radnom odnosu ostvaruju prihode temeljem ugovora o autorskom djelu kada nemaju izričitu zabranu prema ugovoru o radu), već je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude u obrazloženju odluke naveo razloge zbog kojih ocjenjuje da tužiteljici, suprotno stavu suda prvog stupnja, ne pripada pravo zahtijevati naknadu plaće za razdoblje od nedopuštenosti otkaza do dana sudskog raskida ugovora o radu jer da je tužiteljica po osnovi autorskih ugovora ostvarivala prihode koje treba uračunati u naknadu koju tužiteljica zahtijeva po osnovi isplate plaće. Stoga neosnovano tužiteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221. st. 1. ZPP učinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

10. U ovom stupnju postupka sporan je zahtjev tužiteljice radi naknade plaće za razdoblje od nedopuštenosti otkaza do dana sudskog raskida ugovora o radu.

 

10.1. Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka ocijenio je nedopuštenom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, odredio je sudski raskid ugovor o radu tužiteljice s danom sklapanja ugovora o radu s H., dosudio naknadu štete zbog nezakonitog otkaza u visini pobliže navedenoj u izreci presude i naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog otkaza do sudskog raskida ugovora o radu ocjenivši da potraživanje radnika s naslova plaće za vrijeme dok nije radio zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa ima karakter potraživanja po osnovi rada, a ne s naslova naknade štete zbog čega činjenica da je radnik u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa eventualno ostvarivao plaću (prihode temeljem ugovora o djelu i autorskog ugovora) kod drugog poslodavca nema utjecaja na obvezu poslodavca koji je nezakonito otkazao ugovor o radu na isplatu pune naknade plaće sve do povratka na rad zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu i dosudio tužiteljici naknadu plaće u visini pobliže navedenoj u izreci presude sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

10.2. Sud drugog stupnja na temelju odredbe iz čl. 373.a ZPP preinačio je presudu suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do sudskog raskida ugovora o radu i odbio zahtjev ocijenivši nepravilnim zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće u situaciji kada je tužiteljica kao radnik ostvarila prihode od rada i tijekom perioda kojeg nije radila kod poslodavca, neovisno o činjenici je li prihod od rada ostvarivala po osnovi nekog ugovora o radu ili autorskih ugovora zbog čega se iznos plaće koju zahtijeva treba umanjiti za tako ostvareni prihod.

 

10.3. Drugostupanjski sud je ocijenio da je prihod od ugovora o autorskom djelu svakako prihod ostvaren radom i isti valja uračunati u naknadu koju tužiteljica zahtijeva po osnovi isplate plaće, a posebno u situaciji kada tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da je po osnovi autorskih ugovora i za vrijeme dok je radila kod tuženika ostvarivala dodatne prihode pa da bi se moglo govoriti da je to bio dodatni izvor zarade koji je ostvarivala i nakon donošenja nedopuštene odluke o otkazu, da je ostala uskraćena za iznos plaće, a isto tako i zbog činjenice da je za H. po autorskim ugovorima tužiteljica suštinski obavljala iste zadatke koje je obavljala kod tuženika za vrijeme trajanja radnog odnosa.

 

11. Tužiteljica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava zaključak suda drugog stupnja da se u konkretnom slučaju naknada (autorski honorar) koju je ostvarila na temelju ugovora o autorskom djelu može smatrati nekom vrstom plaće za obavljeni rad jer nije riječ o radnom odnosu zbog čega tužiteljica ne može ostvariti prava iz radnog odnosa koja se između ostalih odnose i na prava tužiteljice s naslova mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a koja se ostvaruju iz plaće.

 

12. Neosnovano tužiteljica ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

13. U okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica je u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa do sudskog raskida ugovora o radu (4. studenoga 2004. do 20. listopada 2010.) sklapajući ugovore o djelu s H. radi realizacije točno određenih projekata ili emisija, s jasno definiranim poslovima koje je tužiteljica morala obaviti u ugovorenom razdoblju, za naknadu koja je bila različita za različite poslove, ostvarila prihode odnosno naknadu i to u većem iznosu od naknade plaće koju zahtijeva u ovom postupku uslijed nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu.

 

14. Stoga se navodi tužiteljice kojima ukazuje da je oštećena u pravima iz radnog odnosa, posebno pravima koja se odnose na doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, koje u obvezi podmiriti poslodavac, obzirom na to da je autorski honorar naknada za autorsko djelo, a ne plaća u smislu odredbi Zakona o radu, ukazuju neodlučnima u situaciji kada je odredbom čl. 93. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR) propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Naime, poništenjem odluke o prestanku radnog odnosa radnik, glede radnopravnog statusa, mora doći u pravnu situaciju kao da nezakonita odluka o prestanku radnog odnosa nije ni donesena, ali ne i u povoljniju pravnu situaciju nego da ta odluka o prestanku radnog odnosa nije donesena.

 

14.1. Dakle, radnik mora doći u poziciju kao da nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu nije ni bilo, a ne povoljniji položaj.

 

15. Stoga, imajući na umu odredbu čl. 17. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04 i 177/04) prema kojoj se osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje mogu osigurati na produženo osiguranje ako od prestanka obveznog osiguranja nije proteklo više od 12 mjeseci i ako podnesu prijavu osiguranja u tom roku, između ostalog i za vrijeme nezaposlenosti (st. 1. i st. 2. Zakona) te odredbu čl. 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 90/05) prema kojoj se osiguranim osobama kojima se osiguravaju prava i obveze iz osnovnog zdravstvenog osiguranja u smislu odredbi tog Zakona, smatraju osiguranici, članovi obitelji osiguranika i druge osobe osigurane u određenim okolnostima te su osiguranici, prema tom Zakonu osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su prijavljene u Zavodu, ako su se prijavile u roku od 30 dana, između ostalih nakon prestanka radnog odnosa (čl. 5. toč. 13. Zakona) te polazeći od činjenice da je tužiteljica u razdoblju (od nezakonitog prestanka radnog odnosa do sudskog raskida ugovora o radu) ostvarivala redovne prihode, odnosno zaradu koja joj je isplaćivana u bruto iznosu, a koje je prema utvrđenju nižestupanjskog suda prelazila iznos od 543.276,83 kuna (koji tužiteljica traži s naslova naknade plaće u ovom postupku) za zaključiti je da je tužiteljica u tom razdoblju (za vrijeme nezaposlenosti) imala zakonsku mogućnost plaćati doprinose za mirovinsko osiguranje i time ostvarivati prava iz produženog mirovinskog osiguranja, ako i da je za vrijeme nezaposlenosti imala mogućnost ostvarivati prava iz zdravstvenog osiguranja (prijavom Zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od 30 dana nakon prestanka radnog odnosa).

 

16. Slijedom svega izloženog, i prema ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza do sudskog raskida ugovora o radu ocjenjujući prihode tužiteljice ostvarene sklapanjem ugovora o autorskom djelu kao prihode ostvarene radom treba uračunati u naknadu koju tužiteljica zahtijeva po osnovi isplate naknade plaće zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, imajući u vidu da je tužiteljica nakon izvanrednog otkaza ugovora o radu počela sklapati autorske ugovore o djelu s Hrvatskom radiotelevizijom, pri čemu je sklapanjem autorskih ugovora ostvarila veće prihode u bruto iznosu nego što bi ih ostvarila kod tuženika kao i da je sklapanjem autorskih ugovora tužiteljica radila u struci i suštinski obavljala iste poslove kao i kod tuženika. Pritom je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da je to svakako prihod ostvaren radom i isti valja uračunati u naknadu koju tužiteljica zahtijeva po osnovi plaće u situaciji kada tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da je po osnovi autorskih ugovora i za vrijeme dok je radila kod tuženika ostvarivala dodatne prihode koji bi bili dodatni izvor zarade koje je nastavila ostvarivati i nakon donošenja nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno da je ostala uskraćena za iznos plaće.

 

16.1. Stoga tužiteljica u navedenoj situaciji ne može s uspjehom isticati prigovor da se prihod koji je tako ostvarivala ne može uračunati u naknadu koju zahtijeva po osnovi isplate plaće zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu obzirom na to da je time tužiteljica dovedena istu situaciju kao da nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu nije ni bilo.

 

17. Kako je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

18. U odnosu na reviziju tužiteljice kojom osporava odluku o troškovima postupka valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao pod toč. I. izreke rješenja.

 

19. Odluka o troškovima postupka u odnosu na sastav odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer navedeni troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka (toč. II. izreke rješenja).

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.