- 1 -              Revt 479/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 479/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstvo gospodarstva, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika E. d.d., P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. B.-V. B. iz K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5448/2015-4 od 5. srpnja 2017., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-52/2014-10 od 13. ožujka 2015., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„Odbacuje se tužba tužitelja koja glasi:

 

Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu E. d.d. iz P., ...., da Republici Hrvatskoj plati 4.525.738,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, počevši od 1. siječnja 2012. do isplate, te se nalaže tuženiku da tužitelju plati parnični trošak, a sve to u roku 15 dana.

 

Tužitelj je dužan tuženiku platiti troškove postupka u iznosu od 171.250,00 kuna, u roku od 8 dana.“

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

 

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnijela tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Na temelju odredbe iz članka 392.a stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 400. stavak 3. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.525.738,00 kuna na ime nezakonitog eksploatiranja pijeska i šljunka od strane tuženika.

 

8. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je 26. kolovoza 2013. nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe, u kojem tužiteljica nije prijavila svoju tražbinu,

 

- da tuženik u svojim poslovnim knjigama nije imao zavedeno potraživanje tužiteljice jer je tužiteljica 7. studenoga 2012. u parničnom predmetu pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj P-472/12 povukla tužbu za isplatu iznosa od 4.992.926,40 kuna,

 

- da je rješenjem Trgovačkog sudu u Varaždinu broj Stpn-17/14-5 od 22. travnja 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

 

9. Sudovi nižeg stupnja su temeljem odredbe članka 81. stavak 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 - dalje: ZFPPN) u svezi s odredbom članka 282. ZPP odbacili tužbu.

 

10. Suprotno navodima u reviziji sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbe članka 81. stavak 1., 2. i 3. ZFPPN.

 

11. Odredbom članka 81. stavak 1. ZFPPN propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom.

 

11.1. Nadalje stavkom 2. istog članka je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavak 3. tog Zakona.

 

11.2. Konačno, stavkom 3. je propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije ostvarivanja postupka predstečajne nagodbe, obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

 

12. Dakle, pravilnom primjenom odredaba tog Zakona, te primjenom tumačenja po sličnosti i koherentnosti, valjalo je zaključiti da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema dužniku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može, ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

 

13. Slijedom toga je pravilno sud drugog stupnja odbacio tužbu temeljem odredbe članka 81. stavak 3. ZFPPN u svezi s odredbom članka 282. stavak 1. ZPP (tako i u odlukama ovoga suda broj Rev-x 256/18-2 od 30. svibnja 2018., broj Rev-1445/18 od 12. rujna 2018. i dr.).

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 393. ZPP u svezi s odredbom članka 400. stavak 3. ZPP riješiti kao u izreci.

 

15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.