- 1 -              Rev 4611/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4611/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. (OIB ... ) iz K., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. P. ... d.o.o. (OIB ... ) Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, te po protutužbi tuženika-protutužitelja H. P.  ... d.o.o. (OIB ... ) Z., protiv tužitelja-protutuženika M. F. (OIB ... ) iz K., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-281/18-2 od 16. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1368/15-43 od 29. prosinca 2017., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   je:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika sadržan u odluci o izvanrednom otkazu od dana 26. ožujka 2015, odluka broj:4968;

 

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad i to na radno mjesto „Poslovođa skladišta G.“ u jedinici Skladište Z., u roku od 8 dana.“

 

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Određuje se sudski raskid ugovora o radu, broj: 1/15 od 13.01.2015. zaključen između tužitelja i tuženika s danom podnošenja zahtjeva za sudski raskid Ugovora o radu broj 1/15 od 13.01.2015. zbog nemogućnosti daljnjega nastavka rada tužitelja kod tuženika.“

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 33.213,70 kuna na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1368/15-43 od 29. prosinca 2017. u pobijanom dijelu u točki I. i III. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i vraćanje na rad, te zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

 

8. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi presude su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9. Prema odredbi članka 385. stavka 1. ZPP-a revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu toga postoje li opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj bio zaposlenik kod tuženika i sklopio je ugovor o radu 13. siječnja 2015. kojim je ugovoreno obavljanje poslova radnog mjesta „Poslodavac skladišta G.“ u jedinici Skladište Z., s time da je na tim poslovima započeo s radom 3. veljače 2015.

 

- da je odlukom Uprave tuženika od 5. ožujka 2015. imenovano povjerenstvo za provođenje izvanrednog popisa u skladištu ... , Z., te da će se izvanredni popis obaviti u skladištu kod odgovornog radnika M. F., 5. ožujka 2015.

 

- da je 12. ožujka 2015. Uprava sukladno prijedlogu Financija i računovodstva od 5. ožujka 2015. i dostavljenom izvješću o obavljenom popisu i rezultatima popisa Povjerenstva za kontinuirani popis prihvatila izviješće o obavljenom popisu i donijela je Odluku o rezultatima popisa u skladištu ... Zagreb, provedenog 5. ožujka 2015.

 

- da je odluku Uprave tuženika od 12. ožujka 2015. o prihvaćanju izvješća Povjerenstva (koja Uprava zasjeda jedan put tjedno i može donijeti odluku i da se takvo izvješće ne prihvaća) neposredni rukovoditelj zaprimio odnosno o njoj saznao 12. ili 13. ožujka 2015., te da je tek tada rukovoditelj poslova nabave i skladišnog poslovanja kao osoba nadležna za donošenje odluke mogao krenuti u postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju

 

- da je 26. ožujka 2015. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj zaprimio 9. travnja 2015. te da tuženik nije odlučio o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava

 

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog gubitka povjerenja u njega kao osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, uz obrazloženje da iako je tužitelj preuzeo materijalnu i kaznenu odgovornost vezano za stanje robe na skladištu, svoje poslove poslovođe nije obavljao na način određen Uputama o zaprimanju i uporabi dizel goriva D2 i drugih naftnih derivata za H. od 17. lipnja 1996. s kojim je on bio upoznat

 

- da je manjak od 760 litara goriva u vrijednosti 4.740,35 kuna koji je utvrđen u izvješću Povjerenstva o obavljenom izvanrednom popisu u skladištu ... Z. od 5. ožujka 2015. nastao upravo zbog njegovog nesavjesnog ponašanja i nepostupanja u skladu s opisom njegova radna mjesta jer tužitelj nije obavljao poslove poslovođe i bio prisutan prilikom istakanja goriva i drugih materijala iz cisterni, nije zapisnički konstatirao nedostatke kod prispjelog materijala na propisani obrazac ukoliko ih je uočio, odnosno na taj način nije prikazivao količine koje je stvarno primio, nije predavao dokumentaciju  koja bi te nepravilnosti potvrdila i tako upoznao poslodavca s time, nije prikazao količine zaprimljenog goriva u određeni obrazac niti je vodio propisane evidencije, odnosno nije istinito prikazivao stanje materijala, preuzetog goriva

 

- da je provjerom ovlaštenog servisa utvrđeno da brojila nemaju mehaničkih oštećenja i da ispravno rade

 

11. Kraj navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je otkaz dan u roku, računajući početak roka od 15 dana za izvanredni otkaz ugovora o radu od dana saznanja neposrednog rukovoditelja tužitelju, i to rukovoditelja nabave i skladišnog poslovanja kao osobe nadležne za donošenje odluke o otkazu. Sudovi su nadalje zaključili da je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer tužitelj nije postupao u skladu s odredbama članka 6. i 7. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR-a) odnosno nije postupao po uputama danima u skladu s naravi i vrstom rada, odredbama Zakona o radu i internim aktima poslodavca. Iz tih razloga odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad. Obzirom da nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu, time nije osnovan niti zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

 

12. Neosnovano tužitelj ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

 

12.1. Tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tvrdi da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 116. stavka 1. ZR-a. Smatra da se u konkretnom slučaju trenutak saznanja za činjenicu na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovor o radu trebao uzeti datum kada su članovi Povjerenstva za kontinuirani popis imovine dostavili Upravi društva tj. tuženiku svoje Izvješće o obavljenom izvanrednom popisu tj. nadzoru.

 

12.2. Prema odredbi članka 116. stavka 1. i stavka 2. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

12.3. Međutim, za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je dužan na nedvojben način utvrditi  da je radnik počinio takve teške povrede radne obveze da je opravdana najteža radnopravna sankcija-izvanredni otkaz ugovora o radu (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-677/13 od 14. listopada 2014.).

 

12.4. Imajući na umu činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka koji je prethodio reviziji te citirane odredbe Zakona o radu, ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi u skladu s odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a pravilno ocijenili da je odluka o otkazu ugovora o radu od 26. ožujka 2015. donesena u zakonskom roku od 15 dana, računajući taj rok od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

 

12.5. Nadalje, i prema ocjeni ovoga suda, tužiteljevo nesavjesno ponašanje i nepostupanje u skladu s opisom njegova radnog mjesta (vođenje zapisnika o nedostacima kod prispjelog materijala na propisani obrazac ukoliko takvi nedostaci postoje, predavanje dokumentacije koja bi te nepravilnosti potvrdila i upoznavanje poslodavca s time, te vođenje propisane evidencije) dovelo je do takve povrede radne obveze i osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa među ugovornim strankama nije moguć.

 

12.6. Obzirom da su nižestupanjski sudovi odbili protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev tužitelja u odnosu na naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu koji je postavljen pod uvjetom ukoliko sud prihvati zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, nižestupanjski sudovi su pravilno odbili.

 

13. S obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazao tužitelj u predmetnoj reviziji valjalo je njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu, primjenjujući odredbu članka 393. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci presude.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.