Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 323/2018-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj tužitelja A. B. iz K., zastupan po skrbnici D. K. B., dipl. socijalna radnica, a koju zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., protiv tuženika A. (ranije J.) d.d., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-599/16-3 od 3. listopada 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 8 P-10/15-63 od 30. ožujka 2016., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Sisku Gž-599/16-3 od 3. listopada 2017., u dijelu kojim je djelomično usvojena žalba tuženika (toč. III. izreke) i preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 8 P-10/15-63 od 30. ožujka 2016., u dijelu kojim je odlučeno o zateznoj kamati za razdoblje od 2. srpnja 2010. do 29. ožujka 2016., na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 15.825,00 kn, te se sudi:
Odbija se žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 8 P-10/15-63 od 30. ožujka 2016. i u dijelu (st. I. izreke) u kojem je tuženik dužan isplatiti tužitelju platiti zateznu kamatu na iznos od 15.825,00 kn počevši od 2. srpnja 2010. do 29. ožujka 2016.
r i je š i o j e:
I. Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na troškove parničnog postupka kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku J. d.d. Z., ..., OIB ..., da tužitelju A. B. iz K., ..., OIB ... isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 15.825,00 kn sa zateznom kamatom od 2. srpnja 2010.g.do isplate, i to stopi od 14% godišnje do 30.lipnja 2011.g., od 1.srpnja 2011.g.do 31.srpnja 2015.g.po stopi od 12% godišnje, a od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju isplati na ime imovinske štete iznos od 1.800,00 kn sa zateznom kamatom od 30.ožujka 2016.g.do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva.
III. Nalaže se tuženiku J. d.d. Z., ..., OIB ..., da tužitelju A. B. iz K., ..., OIB ... naknadi parnične troškove u iznosu od 3.302,34 kn sa zateznom kamatom od 30.ožujka 2016.g.do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
2. Presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-599/16-3 od 3. listopada 2017. suđeno je:
"I. Odbija se žalba tužitelja A. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: 8 P-10/15-63 od 30. ožujka 2016. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, točka II. izreke presude.
II. Odbija se djelomično žalba tuženika J. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 15.825,00 kn na ime neimovinske štete i iznos od 1.800,00 kn, na ime imovinske štete, sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2016. do isplate, kako je to u odnosu na imovinsku štetu navedeno u točki I. izreke presude, sve u roku od 15 dana, točka I. izreke presude.
III. Uvažava se djelomično žalba tuženika, preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete, iznos od 15.825,00 kn, te se sudi:
Tuženik J. d.d. dužan je tužitelju A. B. platiti zateznu kamatu na iznos od 15.825,00 kn od 30. ožujka 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
S viškom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na navedeni iznos, za razdoblje od 2. srpnja 2010. do 29. ožujka 2016. tužitelj se odbija kao neosnovanim.
IV. Odbija se žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično uvažava, preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, točka III. izreke presude, na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
V. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 1.309,25 kn, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan."
3. Protiv drugostupanjske presude (toč. 3. i u dijelu odluke o troškovima postupka) reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate uz naknadu troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je dopuštena i osnovana (u odnosu na glavnu stvar) a nedopuštena (u odnosu na troškove parničnog postupka).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja mu je nastala u prometnoj nezgodi ... kada je nastradao kao pješak.
7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.2. Prema odredbi st. 3. toga čl. u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.3. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.
8.1. Tužitelj je u reviziji naznačio pravno pitanje koje glasi:
"Počinju li zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete teći od dana podnošenja zahtijeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju, a ako takav zahtjev nije podnesen od dana podnošenja tužbe, ili od dana donošenja presude kojom je utvrđeno postojanje štete te visina novčane naknade?"
8.2. Vezano za razloge važnosti navedenog pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tužitelj određeno ukazuje na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1005/16, Rev-1550/2009, Rev-735/10, Rev-1193/10 i dr.).
9. U konkretnom slučaju, nakon provedenog postupka i utvrđenja suodgovornosti nastanku štetnog događaja, prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužitelja za isplatom imovinske i neimovinske štete time da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete teku od 2. srpnja 2010. (iako bi mu pripadala od 2. srpnja 2009. kao dana kada se obratio tuženiku u mirnom postupku) a na dosuđeni iznos imovinske štete od presuđenja (30. ožujka 2016.) a sve sukladno odredbi čl. 19. st. 1., čl. 1100., čl. 1046., čl. 1103 i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).
10. Drugostupanjski sud, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, djelomično preinačava prvostupanjsku presudu i odbija dio zahtjeva tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos pravične novčane naknade neimovinske štete za period od 2. srpnja 2010. pa do presuđenja, uz zaključak da je "(…) visina pravične novčane naknade utvrđena tijekom postupka na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći pojedine kriterije za odlučivanje o naknadi neimovinske štete, u smislu čl. 1100. ZOO, prema cijenama u vrijeme donošenja pobijane presude….stoga je pravilnom primjenom odredaba ZOO o zateznim kamatama, u skladu s čl. 29. i 1103. ZOO, valjalo priznati tužitelju pravo na zatezne kamate na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu, iznos od 15.825,00 kn, počevši od 30. ožujka 2016., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate. "
11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Rev 934/14-2 i Rev 550/14-2. Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).
12.1. Člankom 12. st. 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti:
– obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno;
– utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.
12.2. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog čl. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
13. Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da se u konkretnom slučaju tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe i to 2. srpnja 2009, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci presude time da zakonske zatezne kamate teku na dosuđeni iznos nematerijalne štete od 2. srpnja 2010. jer je tako tužitelj zatražio u tužbi.
14. U odnosu na reviziju protiv rješenja o troškovima parničnog postupka revizija nije dopuštena.
15.1. Naime, u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.
15.2. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva te samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.
15.3. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., 392.b st. 1. i 3. ZPP-a reviziju u odnosu troškove parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu (st. 1. izreke rješenja).
14. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).
15.1. Međutim, preinačeni dio nižestupanjskih odluka (a time i osnovanost ili uspješnost revizije) odnosi se na dio sporednog zahtjeva, pa prihvat predmetne revizije nema utjecaja na odluke o troškovima parnice iz nižestupanjskih odluka (čl. 154. st. 3. ZPP), niti je - s obzirom na konačan uspjeh revizije - tužitelju trebalo priznati troškove pravnih lijekova.
15.2. Stoga je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova ove revizije (st. 2. izreke rješenja).
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.