- 1 -              Rev 2979/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2979/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik iz O., protiv 1. tuženika K. V. i 2. tuženice M. V., oboje iz Kanade, O., koje zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1316/2016-2 od 21. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1767/2015-8 od 22. travnja 2016., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„I/ Podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Tuženici K. V. i M. V. iz Kanade dužni su solidarno tužitelju I. B. iz Č., ..., isplatiti iznos od 1.020.021,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB, uvećanoj za 5% poena, tekućom od dana podnošenja tužbe, dakle od 7. studenog 2008. godine pa do isplate, te su tuženici dužni solidarno tužitelju naknaditi i parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.,

 

odbija se u cijelosti kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tužitelju I. B. iz Č., ..., da tuženicima K. V. i M. V. iz Kanade, naknadi parnični trošak u iznosu od 47.545,00 kn u roku od 15 dana.“

 

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere zabranom protivnicima osiguranja K. V. i M. V. opterećenja ili otuđenja nekretnine u k.o. Č., zk. ul. 2714.“

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

4. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu suda drugog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate iznos od 1.020,021,95 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos predstavlja vrijednost građevine koju je tužitelj sagradio na nekretnini tuženika.

 

10. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da su tuženici bili vlasnici i posjednici nekretnine k.o. Č., zk. ul. 2714 kč. br. 1520, kuća, dvor i oranica ...., površine 3425 m2, sve do 1997., jer su napustili Republiku Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata,

 

- da je tužitelj predmetnu česticu kupio na javnoj dražbi pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu broj Ovr-508/96, te je temeljem rješenja o dosudi upisan u zemljišne knjige,

 

- da je tužitelj na predmetnoj nekretnini zajedno s tvrtkom M. i. s. d.o.o., sagradio stambeni objekt, koji je dovršen 2007.,

 

- da je pravomoćnom presudom broj P-1213/2006 od 22. siječnja 2007. uknjižba promjene prava vlasništva s tuženika na tužitelja utvrđena ništavom, jer je tužitelj na prijevaran način ishodio presudu u svoju korist temeljem koje se i u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik predmetne nekretnine,

 

- da je tužitelju u vrijeme gradnje stambenog objekta bilo poznato da on nije stvarni vlasnik zemljišta na kojem je sagradio stambeni objekt,

 

- da je vrijednost novosagrađenog objekta - građevine na nekretninama tuženika utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

 

11. Kako je tijekom ranijeg postupka utvrđeno da je tužitelj kao graditelj bio nepošten s obzirom da mu je u vrijeme gradnje bilo poznato da nije stvarni vlasnik sporne nekretnine, uz činjenicu da je građevinu izgradio bez znanja i volje tuženika kao vlasnika zemljišta, tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, sudovi nižeg stupnja su odbili u cijelosti kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 152. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 – dalje: ZVDSP).

 

12. U daljnjem nastavku postupka tužitelj je ostao i kod zahtjeva (eventualno kumulirani zahtjev) da mu tuženici solidarno isplate iznos od 1.020.021,95 kuna, koji zahtjev su sudovi nižeg stupnja odbili kao neosnovan, ocijenivši da je u konkretnom slučaju tužitelj nepošteni graditelj pa samim time i nepošteni posjednik, jer je imao saznanja da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno vlasništvo predmetne nekretnine. Zbog toga mu osim naknade nužnih troškova, kad bi oni bili nužni vlasniku (članak 165. stavak 3. ZVDSP), naknada ostalih troškova ne pripada. Kako radovi koje je tužitelj izveo na nekretninama tuženika i troškovi kojima se izvrgnuo nisu nužni i korisni za tuženike kao vlasnike nekretnina, niti je tužitelj tijekom postupka dokazao koji bi to troškovi bili nužni i vlasnicima-tuženicima, to sudovi nižeg stupnja zaključuju da tužitelj nema pravo na naknadu za izvršena ulaganja u predmetnu nekretninu.

 

13. Izneseno pravno shvaćanje suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

14. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da tužitelj nije bio pošten graditelj niti pošten posjednik predmetne nekretnine, jer je unatoč svim poduzetim radnjama od strane tuženika koji su odmah nakon što su saznali da im je nekretnina otuđena, pokrenuli postupke protiv tužitelja radi zaštite svoga vlasništva, a koja utvrđenja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku (arg. članak 385. ZPP).

 

15. Za pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika prema vlasniku stvari u dijelu gdje se potražuju naknade za ulaganja i učinjene troškove i pravo zadržanja, primjenjuju se podredno propisi obveznog prava, prije svega oni koji reguliraju stjecanje bez osnove (članak 1111. Zakon o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO). Dakle, odredbe ZVDSP su lex specialis te se one primjenjuju primarno, a odredbe ZOO samo ako to nije regulirano u ZVDSP.

 

16. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

17. Dakle da bi mogla biti riječ o stjecanju bez osnove moraju se ispuniti sve propisane pretpostavke: povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje na drugoj strani, uzročna veza između takvog povećanja odnosno umanjenja, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu i ne smije biti riječ o štetnoj radnji, jer u tom slučaju postoji odgovornost za štetu.

 

18. U konkretnom situaciji kada je tužitelj bez dopuštenja vlasnika nekretnine gradio na tuđem zemljištu, zasigurno nije riječ o takvoj situaciji, pa su stoga sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili odredbe ZVDSP, kada su odlučivali o zahtjevu tužitelja za isplatu ulaganja koje je imao za vrijeme posjedovanja tuđe nekretnine.

 

19. Zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika da mu isplate protuvrijednost onog što je uložio u predmetnu nekretninu, a prema činjenicama na koje se poziva, valja razmotriti u smislu odredaba članka 164. ZVDSP, a kojima je propisano: (stavak 2.) „Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.“, (stavak 4.) „Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari.“, u svezi s odredbom članka 165. stavak 3. prema kojoj: „Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.“.

 

20. Za razliku od poštenog posjednika, pravni položaj nepoštenog posjednika je daleko nepovoljniji, odnosno nepošteni obveznik ima veće obveze, a manja prava u odnosu na vlasnika stvari.

 

21. Naime, iz sadržaja i smisla citirane odredbe članka 165. stavak 3. ZVDSP proizlazi da je za ocjenu je li neki troškovi imaju karakter nužnih, potrebno njihovu nužnost ocjenjivati sa aspekta vlasnika, a ne nesavjesnog odnosno nepoštenog posjednika.

 

22. Nepošteni posjednik je i u pogledu tog prava u lošijem položaju od poštenog posjednika jer nema pravo na naknadu nužnih troškova prema objektivnom kriteriju, već po subjektivnom kriteriju, što znači samo onih koji bi bili nužni i vlasniku.

 

23. Nužnim troškovima valja smatrati troškove koji su bili nužni za samo održanje stvari, odnosno one bez kojih se prema uobičajenom standardu korištenje određene stvari uopće ne bi moglo koristiti, a korisnim one troškove kojima se povećava vrijednost stvari.

 

24. Za razliku od poštenog posjednika, nepošteni posjednik nema pravo na naknadu korisnih troškova uopće, te isto kao pošteni posjednik nema pravo na naknadu tzv. luksuznih troškova. Nepošteni posjednik ima također pravo na odvajanje i odnošenje onog što je dodao stvari, ako to može učiniti bez oštećenja stvari. Međutim, nepošteni posjednik ima pravo odvajanja i odnošenja dodanog stvari, ako je to moguće, u pogledu svih troškova koji mu se ne naknađuju, a ne samo luksuznih. Na kraju, nepošteni posjednik nema pravo retencije stvari za osiguranje zatražene naknade nužnih troškova i dužan je stvar bez odgađanja predati vlasniku.

 

25. Tužitelj revizijskim navodima kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 164. i 165. ZVDSP navodeći da je radove izvodio kao savjestan i pošten posjednik pa ima pravo na naknadu istih.

 

26. Takvim se navodima zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi u kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka suda, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

27. Nadalje, sukladno odredbi članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju dokaze protivnika.

 

28. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine, te kako nije niti tvrdio a niti dokazivao da je imao troškove nužnih ulaganja u predmetnu nekretninu, a koji troškovi bi bili nužni i za vlasnika, to dakle tužitelj nema pravo na utuženu naknadu prema odredbi članka 165. stavak 3. ZVDSP.

 

29. Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 1.020,021,95 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

 

30. Zbog svega navedenog valjalo je u smislu članka 393. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.