- 1 -              Rev 4648/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4648/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. u Š., protiv tuženika G. Š. iz M., SR Njemačka, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda N. u Z. i umješača na strani tuženika A. Š. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1097/2017-2 od 29. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1906/15 od 12. listopada 2017., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   je:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati iznos od 47.342,20 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a te da je tuženik dužan s osnova zakonskog uzdržavanja svog sina I. Š. plaćati 320 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti  prema srednjem tečaju HNB-a počev od dana podnošenja tužbe pa nadalje za svaki mjesec unaprijed najkasnije do svakog 5-tog u mjesecu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve na ruke sina I. Š. U točki 2. naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 37.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1906/15 od 12. listopada 2017.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupku je zahtjev tužitelja za isplatom  uzdržavanja u iznosu od 47.342,20 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kao i zahtjev za isplatom mjesečnih iznosa uzdržavanja od 320,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti.

 

8. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je drugostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati te sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome iz kojih razloga je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 47.342,20 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti (koji iznos se odnosi na potraživanje tužitelja priznato od strane stečajnog upravitelja pred Stečajnim prvostupanjskim sudom u M. u iznosu od 33.532,20 EUR-a, dok se preostali iznos odnosi na uglavničenu svotu uzdržavanja za razdoblje od kolovoza 2005. do kolovoza 2008.).

 

Naime, shvaćanje je nižestupanjskih sudova da prijava potraživanja tužitelja u stečajnom postupku nad imovinom tuženika pred Stečajnim prvostupanjskim sudom u M. ne može predstavljati temelj za potraživanje isplate u ovoj parnici i kao takovo revizijskim navodima nije dovedeno u sumnju.

 

9. Navode tužitelja kojima drugačije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda (posebice u odnosu na odluku stečajnog suda u M., koja odluka nije priznata u Republici Hrvatskoj, kao i potvrdu Stomatološkog fakulteta u Z. o načinu izvođenja preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Dentalne medicine) iznesenih u obrazloženju presude predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupka. To stoga što prema odredbe članka 385. stavka 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su još i slijedeće činjenice:

- roditelji tužitelja razveli su se 1997., o čemu je odlučeno presudom Općinskog suda u L. am R. od 14. studenoga 1997., a u kojoj presudi je navedeno da se razvodi brak između V. Š. i G. Š., ali nije navedeno da bi tuženik bio u obvezi plaćati alimentaciju za tužitelja

- tužitelj je podnio protiv tuženika tužbu radi uzdržavanja tijekom školovanja pred prvostupanjskim sudom u M. dana 21. srpnja 2008., kojom tužbom je potraživao od tuženika iznos od 320 EUR-a, ali nije dokazao je li taj postupak okončan

- tužitelj je upisao Stomatološki fakultet u Z. 2001., a diplomirao je 2013.

 

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj svoje fakultetske obveze nije uredno ispunjavao, obzirom da je upisao Stomatološki fakultet 2001./2002.,a diplomirao je 24. svibnja 2013. Nadalje, nižestupanjski sudovi navode da u postupku tužitelj nije dokazao da se neprekidno redovno školovao niti da je opravdano prekidao školovanje, iz kojih razloga su nižestupanjski sudovi ocijenili da zahtjev tužitelja za uzdržavanjem nije osnovan.

 

12. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članka 356. ZPP-a).

 

12.1. Revident osporava primjenu odredbe članka 210. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 1/08, dalje: ObZ) i pritom ukazuje na to što se podrazumijeva pod terminom redovitog studija. Pri tome treba razlikovati pojmove redovitog studija i redovitog i urednog ispunjavanja fakultetskih obveza. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da se preddiplomski i diplomski studij Dentalne medicine može izvoditi samo kao redoviti studij, zbog koncepta organizacije studija, prije svega izvođenja praktičnog dijela studija. Redovito i uredno ispunjavanje fakultetskih obveza podrazumijeva puno širi pojam, pa tako studiranje tužitelja u trajanju od jedanaest godina ne podrazumijeva uredno i redovito ispunjavanje fakultetskih obveza imajući na umu da je u trenutku upisa tužitelja studij Dentalne medicine trajao 10 semestara (5 godina) odnosno izmjenom Pravilnika o studiju Stomatološkog fakulteta 12 semestara (6 godina). Obiteljski zakon ne pretpostavlja formalnu redovitost studiranja već spominje redovito i uredno ispunjavanja obveza kao stvarnu činjenicu.

 

12.2. Člankom 210. stavkom 1. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze.

 

12.3. Ovdje treba naglasiti kako je o tome što predstavlja redovno školovanje punoljetnog djeteta ovaj sud već izrazio shvaćanje u brojnim odlukama. Tako je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-215/09 od 15. srpnja 2009. (pozivom na raniju odluku broj Rev-228/03 i druge) navedeno da „(...) redovito školovanje znači redovito ispunjavanje obveza tj. polaganja ispita, upisivanja godine, pa makar i djelomično, polaganje kolokvija, pristupanje predavanjima i sl., pa makar se radilo o izvanrednom studiju(...)“. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova o tome da tužitelj nije ispunio pretpostavke za traženje uzdržavanja za vrijeme trajanja studija koji zaključak je u skladu i sa ranije citiranim pravnim shvaćanjem ovog suda.

 

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.