- 1 -              Rev 113/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 113/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. Š. iz D. Z., drugotužiteljice, maloljetne A. Š., i trećetužiteljice, maloljetne E. Š., obje iz D. Z., koje zastupa zakonska zastupnica, majka M. Š., sve zastupa punomoćnica Lj. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š., Š. i G. u Z., protiv tuženika C. d.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvotužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2634/2014-2 od 18. ožujka 2015., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-301/13 od 22. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se revizije prvotužiteljice i tuženika kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku C. d.d. F. Z. iz Z., ..., na ime naknade štete prvotužiteljici Š. M. iz D. Z., ..., isplatiti iznos od 80.000,00  kuna,(slovima:osamdesettisućakuna) drugotužiteljici mldb Š. A. iz D. Z., ..., isplatiti iznos od 80.000,00 kuna (slovima:osamdesettisućakuna), trećetužiteljici mldb Š. E. iz D. Z., ... isplatiti iznos od 80.000,00 kuna (slovima: osamdesettisućakuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe tj. od 23.ožujka 2011.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C. d.d. F. Z. iz Z., ..., nadoknaditi solidarno prvotužiteljici Š. M. iz D. Z., ..., drugotužiteljici mldb Š. A. iz D. Z., ... i trećetužiteljici mldb Š. E. iz D. Z., ... parnični trošak u iznosu od 29.360,45 kuna (slovima: dvadesetdevettisućatristošezdesetkunaičetrdesetpetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 23.kolovoza 2014.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbijaju se prvotužiteljica  Š. M. iz D. Z., ..., drugotužiteljica mldb. Š. A. i trećetužiteljica mldb. Š. E. obje iz D. Z., ..., i zastupane po majci i zz. Š. M. sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete  preko primjerenog iznosa tj. svaka u iznosu od 140.000,00 kuna (slovima: stočetrdesettisućakuna) kao neosnovanim.

 

IV. Odbijaju se prvotužiteljica  Š. M. iz D. Z., ..., drugotužiteljica mldb. Š. A. i trećetužiteljica mldb. Š. E. obje iz D. Z., ..., i zastupane po majci i zz. Š. M. sa tužbenim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko zatraženog iznosa tj. za iznos od 77.789,55 kuna (slovima: sedamdesetsedamtisućasedamstoosamdevetkunaipedesetpetlipa), kao neosnovanim.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba 1. tužiteljice M. Š. iz D. Z., ..., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-301/13 od 22. kolovoza 2014. u dijelu pod točkom III. i IV. izreke u odnosu na ovu tužiteljicu.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-301/13 od 22. kolovoza 2014. u dijelu pod točkom I. i II. izreke u odnosu na 1. tužiteljicu M. Š. iz D. Z., ... i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. Š. iz D. Z., ..., za daljnji iznos od 80.000,00 kuna i zahtjev ove tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka sve s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

 

III. Odbija se žalba tuženika C. d.d., Z., ..., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-301/13 od 22. kolovoza 2014. u dijelu pod točkom I. izreke odnosu na drugotužiteljicu, maloljetnu A. Š. i trećetužiteljicu, maloljetnu E. Š., obije iz D. Z., ...

 

IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-301/13 od 22. kolovoza 2014. u dijelu pod točkama. II., III. i IV. izreke u odnosu na drugotužiteljicu, maloljetnu A. Š. i trećetužiteljicu, maloljetnu E. Š., obije iz D. Z., ... i sudi:

 

Nalaže se tuženiku C. d.d., Z., ..., platiti maloljetnoj 2. tužiteljici A. Š. i 3. tužiteljici, maloljetnoj E. Š., obije iz D. Z., ..., svakoj daljnjih 140.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos o 23. ožujka 2011. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i naknaditi im trošak parničnog postupka u iznosu od 71.562,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2014. do isplate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena u roku 15 dana.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika C. d.d., Z., ..., za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu kao neosnovan.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude prvotužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane presude, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

6. Revizije prvotužiteljice i tuženika su neosnovane.

 

7. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljica na naknadu štete zbog osobito teškog invaliditeta supruga i oca.

 

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je K. Š. stradao ... godine sa ... godina u štetnom događaju u kojem je pretrpio teške ozljede zbog kojih mu je smanjena životna aktivnost 70%,

 

- da je prvotužiteljicu upoznao i s njom započeo zajednički život 2003. godine, nakon što je već ostao teški invalid,

 

- da je prvotužiteljica brak sa oštećenim Š. K. zaključila 2005. godine kad je kod istog već bila utvrđena činjenica invaliditeta, te joj je stanje njenog supruga bilo poznato,

 

- da je tijekom 2007. godine, kod K. Š. došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti za još 15% zbog čega ukupno smanjenje životne aktivnosti kod njega sada iznosi 85%,

 

- da je drugotužiteljica rođena 2005. godine, a trećetužiteljica 2008. godine, prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljicama pripada pravo na naknadu neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/2015 - dalje: ZOO/05), ali u visini 80.000,00 kuna svakoj što, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO/05, predstavlja pravičnu novčanu naknadu.

 

9. Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je djelomično odbio žalbe prvotužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužiteljice i trećetužiteljice (svakoj u visini 80.000,00 kuna) te u dijelu kojim je odbijena prvotužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 140.000,00 kuna, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), a djelomično je prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku odluku te odbio zahtjev prvotužiteljice u cijelosti pozivom na odredbu čl. 373.a toč. 2. ZPP, dok je prihvatio zahtjev drugotužiteljice i treće tužiteljice na isplatu daljnjeg iznosa svakoj u visini 140,000,00 kuna pozivom na odredbu čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

9.1. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijama i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

 

10. U odnosu na reviziju prvotužiteljice:

 

10.1. U obrazloženju presude drugostupanjski sud navodi da, iako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je od stradavanja pa na dalje K. Š. izrazito teško psihoorganski izmijenjena osoba - u psihičkom i u fizičkom smislu (otežano kretanja, glavobolja, epilepsije, promjene u raspoloženjima, depresija i kognitivni problemi), nije moguće sasvim jasno, određeno i izvan svake sumnje razlučiti razlike bilo u psihičkoj bilo u fizičkoj sferi funkcioniranja K. Š. nakon pogoršanja stanja iz 2007. koje bi barem po nekoj životnoj logici stvari ukazivale na osnovanost zahtjeva prvotužiteljice.

 

10.2. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prvotužiteljica u reviziji osporava citirani zaključak drugostupanjskog suda navodeći da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su o odlučnim činjenicama navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda prvotužiteljice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

10.3. U odnosu na navode prvotužiteljice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova, te drugačije ocjenjuje dokaze izvedene u postupku, odnosno kojima prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode revidentice iznesene u reviziji.

 

10.4. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvotužiteljica osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO/05. Suprotno navodima revidentice, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da činjenica pogoršanja zdravstvenog stanja njezinog supruga sama po sebi nije dostatna da bi tužiteljica na temelju odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO/05 ostvarila pravo na naknadu štete zbog teškog invaliditeta bliske osobe. Naime, tužiteljica nema pravo na naknadu štete s osnove teškog invaliditeta supruga kojem je navedeni invaliditet utvrđen prije nego što ga je tužiteljica uopće upoznala jer je pristala na život sa osobom koja ima smanjenje životne aktivnosti od 70% i bila je svjesna svih posljedica njene odluke. Da bi tužiteljica ostvarila pravo na naknadu štete s osnove pogoršanja zdravstvenog stanja od daljnjih 15% mora dokazati da navedeno pogoršanje predstavlja teški invaliditet koji kod nje izaziva takve duševne boli koje opravdavaju zahtjev za dosuđenje pravične novčane naknade u smislu gore citirane odredbe. S obzirom da prvotužiteljica navedeno nije dokazala, nisu ostvarene pretpostavke za dosudu naknade štete u smislu čl. 1101. st. 1. ZOO/05.

 

11. U odnosu na reviziju tuženika:

 

11.1. Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji navodi da je drugostupanjska presuda nerazumljiva, proturječna te nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Suprotno navodima tuženika ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

11.2. Nadalje, tuženik je u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, naveo da drugostupanjski sud nije valjano ocijenio dokaze izvedene u postupku, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika u dijelu kojim tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

11.3. Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

11.4. Nadalje, neosnovano revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1101. ZOO/05 na temelju koje odredbe je odlučeno o zahtjevu drugotužiteljice i trećetužiteljice. Suprotno shvaćanju revidenta u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni odredbe čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) budući da je drugotužiteljici i trećetužiteljici šteta koja se očituje u povredi prava osobnosti na duševno zdravlje nastala nakon stupanja na snagu odredaba ZOO/05.

 

11.5. Ujedno valja reći da je drugostupanjski sud pravilno primijenivši odredbu čl. 1101. st. 1. ZOO/05 odlučio o zahtjevu drugo i trećetužiteljice i dosudio im pravičnu novčanu naknadu s osnove povrede prava osobnosti koju tužiteljice trpe zbog teškog invaliditeta njihovog oca. Naime, iako drugo i trećetužiteljica nisu bile rođene u trenutku nastupa štetnog događaja koji je doveo do teškog invaliditeta njihova oca, ne može se zanemariti činjenica da upravo zbog toga tužiteljice trpe duševne boli jer im njihov otac ne može pružiti uobičajenu roditeljsku skrb, koju bi mogao da nije stradao u štetnom događaju.

 

11.6. Na navedeno nije od utjecaja niti odluka revizijskog suda broj Rev-920/09 od 23. veljače 2011. na koju se revident poziva u reviziji. Navedena je odluka, u kojoj je sud zauzeo drukčije pravno shvaćanje, donesena na temelju odredbe čl. 201. st. 3. ZOO/91. S obzirom da se na ovaj konkretan predmet primjenjuju odredbe novog ZOO/05, te imajući na umu izmijenjeni koncept neimovinske štete prema odredbama ZOO/O5, valjalo je odstupiti od ranije prakse revizijskog suda donesene u primjeni  ZOO/91.

 

12. Zbog navedenog su na temelju čl. 393. ZPP revizije prvotužiteljice i tuženika odbijene kao neosnovane pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.