1              Poslovni broj: 2 UsI-283/2021-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                     Poslovni broj: 2 UsI-283/2021-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja Z. L., iz R., F., kojeg zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u V., P, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi obnove postupka – stavljanja na raspolaganje i prestanka državne službe, 9. lipnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/21-01/165, URBROJ: 566-01/1-21-2 od 17. veljače 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-21-321 od 13. siječnja 2021. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem prednika tog tijela, KLASA: P1060-UP0501, URBROJ: 539-20-01710-03/38736 od 29. kolovoza 2003. godine. Potonjim rješenjem tužitelj je stavljen na raspolaganje, uz utvrđivanje prestanka službe istekom roka raspolaganja. Prijedlog za obnovu postupka podnesen je pozivom na osnovu iz članka 123. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP).
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-112-07/21-01/165, URBROJ: 566-01/1-21-2 od 17. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj u tužbi i kasnije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke, i tvrdi, u bitnome, da se tuženik pri obrazlaganju svoje odluke ograničio na formulacije koje ne udovoljavaju standardima ostvarivanja postupovnih prava tužitelj, zbog čega je osporavano rješenje manjkavo obrazloženo. Dodaje da se javnopravna tijela nisu osvrnula na dokazne prijedloge tužitelja u upravnom postupku, propustivši time postupiti po svojim procesnim obvezama (u prilog tome poziva se i na pravnoteorijski članak), niti su se osvrnula na naputak i interni natječaj iz 2003. na koje tužitelj upire, pri čemu u odnosu na tužitelja tada nije proveden identičan postupak kao u odnosu na njegove kolege istog statusa. Smatra potrebnim imati u vidu da je interni natječaj raspisan 18. srpnja 2003., dok je rješenje o stavljanju na raspolaganje doneseno 29. kolovoza 2003. godine. Tužitelj svojem prijedlogu nije bio u mogućnosti priložiti nikakvu dokumentaciju, niti mu je u nju omogućen uvid, kako bi se uvjerio postoje li razlozi za obnovu postupka. Ističe da su osnova za ovaj postupak bili akti prvostupanjskog tijela od 12. listopada 2020. i 6. listopada 2020., po kojima prvostupanjsko tijelo ne raspolaže zapisnicima o spomenutome internom natječaju. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova ovog spora, u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna (PDV uključen).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje da nije došlo do promjena u odnosu na ovosudnu pravomoćnu presudu donesenu u predmetu 4 UsI-1384/2015, radi ocjene zakonitosti ranijeg rješenja povodom prijedloga tužitelja za obnovu postupka po istome zakonskom razlogu. Tuženik predlaže da Sud odbaci tužbu, podredno da odbije tužbeni zahtjev.
5. Predmetni postupak pokrenut je prijedlogom za obnovu od 5. siječnja 2021., pozivom na osnovu kod koje nije propisan objektivni rok za podnošenje prijedloga. Ustaljena je pravna interpretacija po kojoj treba odbaciti prijedlog za obnovu postupka podnesen zbog razloga zbog kojeg je u istom predmetu stranka već bezuspješno tražila obnovu, bilo da je prijašnji prijedlog odbačen ili da je odbijen. Ipak, ovo razumijeva isti sadržajni, a ne nužno isti pravni razlog za obnovu postupka. Bez obzira na postojanje ranije pravomoćne odluke povodom prijašnjeg prijedloga tužitelja za obnovu navedenog postupka po istoj pravnoj osnovi, stranka je ovlaštena podnijeti novi prijedlog za obnovu postupka zbog drugih razloga što ulaze u doseg iste osnove. Stoga, u ovom slučaju, ne postoji zapreka za vođenje spora iz članka 30. stavka 1. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS).
6. U ovome sporu je 2. lipnja 2021. provedena rasprava, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.                           
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, u spisu ovosudnog spora vođenog pod poslovnim brojem 4 UsI-1384/2015, te u spisu ovoga upravnog spora. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja, iznesen u podnesku od 2. lipnja 2021., za pribavu dodatne dokumentacije službenim putem. Izvođenje tih dokaza, naime, nije nužno za rješavanje ovog spora (čl. 8. ZUS-a), zbog razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Konkretni prijedlog za obnovu postupka jedna je u nizu tužiteljevih pravnih radnji, u većini slučajeva opetovanih, kojima pokušava izvan snage staviti konačno, izvršno i pravomoćno rješenje od 29. kolovoza 2003. godine. Sudu je poznato da, po proteku rokova za korištenje ostalih pravnih sredstava, tužitelj serijskim podnescima nastoji ovo rješenje izvan snage staviti izvanrednim pravnim sredstvima u odnosu na koja nije propisan rok (čl. 128. ZUP-a), odnosno nije propisan objektivan rok (čl. 124. st. 2. ZUP-a).
10. Prema članku 123. stavku 1. točki 2. ZUP-a, obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela.
11. U prijedlogu za obnovu postupka tužitelj je naveo da je prijedlog podnio slijedom upoznavanja sa sadržajem pismena prvostupanjskog tijela 14. prosinca 2020. godine. Stoga se ne može nedvojbeno utvrditi da bi tužiteljev prijedlog za obnovu bio podnesen izvan subjektivnog roka propisanog odredbom članka 123. stavka 3. ZUP-a, pa moguća dvojba o tome ne treba ići na štetu tužitelja.
12. Međutim, u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim ne samo da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, već i razloge zbog kojih traži obnovu postupka (čl. 124. st. 2. ZUP-a).
13. Razlog za obnovu postupka na koju se stranka pozove (ovdje: počinjenje kaznenog djela pri neraspoređivanju tužitelja nakon njegova stavljanja na raspolaganje) potrebno je učiniti vjerojatnim već sâmim prijedlogom, a ne možebitnim (i u vrijeme podnošenja prijedloga nepoznatim) ishodom dodatnog dokazivanja od strane javnopravnog tijela. Stoga se kod obnove postupka, u fazi prije eventualnog dopuštanja obnove, ne primjenjuju kriteriji za provedbu ispitnog postupka propisani u članku 51. ZUP-a. Zbog toga, u svjetlu obnove postupka, kao izvanrednoga pravnog lijeka, ni sadržaj stručnog članka na koji se tužitelj pozvao ne ide u prilog tužiteljevoj argumentaciji. Svaka upravna stvar, u punini mjerodavnih činjeničnih i pravnih pitanja, razmatra se samo u jednome „redovitome“ upravnom postupku, što je ovdje bio postupak donošenja rješenja od 29. kolovoza 2003., koje rješenje je potom prošlo upravnosudsku provjeru. Nikome, pa ni tužitelju, ne pripada pravo da se o istoj stvari odlučuje više puta, osim pod pretpostavkama za primjenu izvanrednih pravnih lijekova (te su pretpostavke posebno propisane, po prirodi pravnog sustava stroge, pri čemu u odnosu na njih nisu primjenjivi svi pravni instituti predviđeni za „redoviti“ upravni postupak).
14. U kontekstu dotičnog slučaja, nije dovoljno učiniti vjerojatnim da je tužitelj mogao biti raspoređen, niti je li pritom bilo nepravilnosti u postupanju prednika prvostupanjskog tijela. S obzirom da to nije od utjecaja, Sud u ovome sporu spomenute okolnosti nije ni utvrđivao, niti su to bila dužna učiniti javnopravna tijela. Odlučno je isključivo je li rješenje od 29. kolovoza 2003. posljedica počinjenja kaznenog djela (svaka nepravilnost ne predstavlja nužno kazneno djelo, pri čemu ni u jednom postupku nije utvrđeno da je u tom postupku bilo nepravilnosti, niti se to implicira ovom presudom). I kada javnopravno tijelo utvrđuje postojanje kaznenog djela (nakon nastupa kaznenopravne zastare), dužno je voditi računa o striktnosti kaznenog prava. Strogost pri odlučivanju ovdje je potrebna i s upravnopravnoga gledišta: osnova za obnovu postupka iz članka 23. stavka 2. točke 1. ZUP-a nije ograničena objektivnim rokom, što – radi ostvarenja adekvatne ravnoteže između načelâ zakonitosti i pravne sigurnosti - dodatno naglašava dužnost izbjegavanja olakog interveniranja u rješenje koje je steklo svojstva konačnosti, izvršnosti i pravomoćnosti, u situaciji nepostojanja pravomoćne kaznene presude.
15. Čak i pod pretpostavkom da je u postupku donošenja rješenja od 29. kolovoza 2003. bilo nepravilnosti i da je postojala mogućnost tužiteljeva rasporeda (što ovaj Sud, ponovno to naglašavajući, ne implicira, niti je to ikad utvrđeno, već se rečeno tek primjerično navodi), tužitelj u prijedlogu za obnovu postupka nije učinio vjerojatnim da je pritom došlo do počinjenja nekog od kaznenog djela spomenutih u prijedlogu. Štoviše, ni sâm tužitelj u prijedlogu za obnovu ne precizira zbog čega bi bila ispunjena bitna obilježja tih kaznenih djela, zbog čega bi eventualno nepravilno postupanje poprimilo obilježja kaznenog djela, niti tko je počinitelj kaznenog djela. U situaciji u kojoj predlagatelj obnove nije učinio vjerojatnim razlog obnove, javnopravno tijelo nije dužno odgovoriti na ostale tužiteljeve prigovore. Usto, smisao i svrha izvanrednih pravnih lijekova, uključujući obnovu postupka, nije da javnopravnim tijelima nameće obveze kako bi stranka tek došla u poziciju procijeniti ima li osnove za njihovo pokretanje, već je to intervencija u (ovdje: konačno, izvršno i pravomoćno) rješenje ako za to već postoji dovoljna podloga, u skladu s pretpostavkama propisanima za primjenu pojedinoga izvanrednog pravnog lijeka. Ako obnovu postupka predlaže stranka, a nije već u prijedlogu učinila vjerojatnim razlog obnove, nije odlučno zbog čega smatra da to nije mogla učiniti, niti je javnopravno tijelo kojem je obnova predložena dužno „kompenzirati“ možebitni neuspjeh stranke u drugim vrstama postupaka. U takvoj situaciji pravni poredak se priklanja pravnoj sigurnosti i očuvanju opstojnosti konačnoga, izvršnog i pravomoćnog upravnog akta.
16. Uzevši u obzir prethodno iznesena činjenična i pravna pitanja koja su mjerodavna za odlučivanje o prijedlogu tužitelja za obnovu postupka, Sud ne nalazi da obrazloženja osporavanih rješenja imanju manjkavosti na koje upire tužitelj (udovoljeno je kriteriju dostatnosti obrazloženja odluka donesenih u pravnim postupcima). Pri tome sadržaj obrazloženja upravnih akata nije nužno opterećivati materijom koja ne udovoljava kriteriju relevantnosti (u predmetnom slučaju je, stoga, dovoljno bilo utvrditi da tužitelj nije učinio vjerojatnim razlog zbog kojeg traži obnovu – počinjenje kaznenog djela).
17. S obzirom na to da tužitelj u prijedlogu za obnovu postupka nije učinio vjerojatnim razlog na kojoj se prijedlog temelji, prvostupanjsko tijelo je, sukladno odredbi članka 126. stavka 1. ZUP-a, pravilno odbacilo dotični prijedlog, što je tuženik osnovano potvrdio.
18. Sukladno prethodnom, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, pa je, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18) .

U Rijeci 9. lipnja 2021.

                                                                                                                    S u d a c

        dr. sc. Alen Rajko, v.r.  

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.