1              Poslovni broj: II Kž-173/2021-7

Poslovni broj: II Kž-173/2021-7

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. B., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženog Z. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-1/2021-10 od 6. svibnja 2021., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog Z. B. produljuje istražni zatvor i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.).

 

II Odbija se žalba optuženog Z. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-1/2021-10 od 6. svibnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. B., po osnovi iz članka 123. stavak 1. točki 1. ZKP/08. te mu je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme povedeno u istražnom zatvoru od 20. kolovoza 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli državni odvjetnik, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku istražni zatvor produlji i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08., i optuženi Z. B. po branitelju, odvjetniku M. K., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine, a podredno da se pobijano rješenje vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

 

5. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je maloljetna žrtva posvojena i da živi na nepoznatoj adresi s osobama koje nisu poznate optuženiku, da je do sada optuženik neosuđivan te da s njim više ne žive njegova djeca, da je punoljetni sin V. u zatvoru, da punoljetna kćerka B. nema kontakte s roditeljima, a maloljetni V. i V. su posvojeni.

 

5.1. Međutim po ocjeni drugostupanjskog suda, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da zbog navedenih okolnosti na strani optuženika ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Naime, optuženika se na razini osnovane sumnje, u ovome postupku tereti da je počinio kazneno djelo teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta prilikom kojeg počinjenja, u razdoblju od gotovo dvije godine, te da je pokazao izrazitu upornost i odlučnost u kriminalnom postupanju prema žrtvi koja je bila niske kronološke dobi (3-5 godina). Ima li se pritom na umu da je protiv optuženika kod Općinskog suda u Osijeku, nakon potvrđene optužnice, u tijeku i kazneni postupak zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava i upoznavanja djece s pornografijom, koja okolnost upućuje na osobnost optuženika, navedene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenih djela i to ne nužno prema predmetnoj žrtvi već i prema drugoj djeci koja zbog svoje dobi i ranjivosti zaslužuju dodatnu zaštitu.

 

5.2. Slijedom navedenog, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da i nadalje egzistira posebna osnova za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog čega je u skladu s odredbom članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te preinačiti pobijano rješenje kao u točki I izreke.

 

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u pobijanom rješenju u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi razlozima rješenja i samog sadržaja isprava koje se nalaze u spisu. Osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio predmetno kazneno djelo i postojanje posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP/08. čime upire na žalbenu osnovu pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja i žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Također, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom jer je pravilno utvrdio da je istražni zatvor i nadalje nužna i za sada jedina prikladna mjera kojom će se otkloniti opasnost od bijega pa nisu osnovani žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

8. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri i naveo u pobijanom rješenju pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

8.1. U tom smislu u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti iskaza maloljetne žrtve od strane optuženika nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten analizirati i ocjenjivati dokaze, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

 

9. Pravilno prvostupanjski sud nalazi da kod optuženika postoji opasnost od bijega iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i to zbog okolnosti što je bio nedostupan tijelima kaznenog progona u periodu od šest mjeseci. Optuženiku se nije moglo uručiti rješenje o provođenju istrage pa je raspisana tjeralica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku 21. veljače 2020. koja je ostala bezuspješna, a nakon što je utvrđeno da boravi u R. Nj. na nepoznatoj adresi, izdan je i Europski uhidbeni nalog 15. srpnja 2020. broj Kis-Do-19/2020. po kojem je optuženik uhićen 20. kolovoza 2020. Slijedom navedenog, kao i činjenice da se protiv optuženika vodi kazneni postupak zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. KZ/11., na štetu vlastite kćeri, za koje djelo je zakonom propisana kazna zatvora od najmanje 5 godina, prvostupanjski sud opravdano zaključuje da postoji bojazan da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao pobjeći i ponovno postati nedostupan sudu.

 

10. Suprotno žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije uopće obrazložio da se svrha istražnog zatvora ne može postići blažim mjerama, drugostupanjski sud utvrđuje da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno utvrdio da se, s obzirom na težinu kaznenog djela za koje se na razini osnovane sumnje optuženika tereti u ovome postupku, svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom.

 

11. Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u točki II izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.