- 1 -              Rev 2441/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 2441/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz Republike Mađarske, B. R., B., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. K. iz V., s boravištem u S., kojeg zastupa punomoćnica S. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1404/14-2 od 22. svibnja 2015., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-2619/12 od 28. ožujka 2014., ispravljeni rješenjem istog suda broj P-2619/12 od 17. listopada 2017., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-1404/14-2 od 22. svibnja 2015. te presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-2619/12 od 28. ožujka 2014., u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 236.705,43 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2006. do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 236.705,43 kuna s zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. svibnja 2006. godine, pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine, pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine, pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 236.705,43 kuna do iznosa od 491.164,88 kuna odnosno za ukupno 254.459,45kuna.

 

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu za razdoblje od 30. ožujka 2005. godine do 25. svibnja 2006. godine.

 

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 37.471,27 kuna u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 37.471,27 kuna iz točke I. ovog rješenja.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

IV. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti vještaku M. B. iznos od 500,00 kn."

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

"1. Odbija se žalba tužitelja R. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2619/12 od 28. ožujka 2014. godine u toč. II. izreke.

 

2. Odbija se žalba tuženika M. K. kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.

 

Odbija se žalba tuženika M. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-2619/12 od 28. ožujka 2014. godine u toč. I. izreke."

 

3. Protiv drugostupanjske odluke, u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska odluka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. Pobijana drugostupanjska odluka je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu štete, koju je pretrpio zbog prijevarnog ponašanja tuženika prilikom zaključenja Kupoprodajnog ugovora nekretnine tj. čest. zem. ... k.o. V., jer tuženik nije ispunio ugovornu obvezu i ishodio građevinsku dozvolu za objekt koji je bio predmet kupoprodaje, zbog čega je navedena građevina uklonjena.

 

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da su stranke zaključile 30. ožujka 2005. kupoprodajni ugovor nekretnine u naravi stambena zgrada sa okućnicom za cijenu od 60.000,00 eura,

 

- da je tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora znao da građevina nema građevinsku dozvolu, ali se prema čl. 7. st. 2. istog Ugovora tuženik obvezao za navedenu nekretninu ishoditi građevinsku dozvolu,

 

- da iz preslike spisa Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora nadzora građevinske inspekcije, Odsjeka inspekcijskog nadzora i gradnje, Klasa: UP/I-362-02/03-02/111115 proizlazi da je tuženiku još u svibnju 2003. godine bilo poznato da je stambena zgrada na predmetnoj nekretnini predviđena za rušenje, da su već poduzete mjere i doneseni svi potrebni upravni akti za realizaciju rušenja građevine,

 

- da je tuženik prešutio tužitelju navedene informacije o rušenju objekta,

 

- da je navedeni objekt srušen 25. svibnja 2006.,

 

- da stranke nisu zatražile raskid Ugovora, a tužitelj je izjavio da u njegovu vlasništvu ostaje zemljište na kojem je izgrađena zgrada, čemu se tuženik nije usprotivio,

 

- da je prema provedenom vještačenju vrijednost zemljišta prije rušenja (2006. godine) iznosila 491.164,88 kuna,

 

- da je vrijednost navedenog zemljišta zbog rušenja umanjena za iznos od 236.705,43 kuna, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženik postupio prijevarno kada je tužitelju prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora prešutio da je u tijeku postupak za rušenje objekta na kupljenoj nekretnini, te kada se u obvezao ishoditi građevinsku dozvolu, iako je znao da je ne može dobiti, slijedom čega su se ispunili uvjeti za naknadu štete iz čl. 266. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Visinu štete sudovi su cijenili prema cijenama koje su bile u trenutku nastanka štete sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2006. sukladno odredbi čl. 277. ZOO.

 

9. Tuženik je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog navedenog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji bitna povreda parničnog postupka na koju ukazuje revident, a to je bio dužan učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP.

 

Budući da tuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, neobrazložen revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

10. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 266. st. 2. ZOO odlučujući o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva na naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze, kao i odlučujući o visini štete koja se ne može utvrđivati prema cijenama u vrijeme nastanka štete, već prema cijenama u vrijeme presuđenja od kada teku i zatezne kamate.

 

11. Navedenim revizijskim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost odluke nižestupanjskih sudova glede osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva. Naime, prema odredbi čl. 266. st. 2. ZOO u slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale. S obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova iz kojih proizlazi prijevarno postupanje tuženika koje je dovelo do povrede ugovorne obveze, kao i do štete koja je nastala rušenjem stambenog objekta tužitelja, pravilan je zaključak da sukladno citiranoj odredbi tuženik kao ugovorna strana odgovara za cjelokupnu štetu koju je tužitelj kao vjerovnik pretrpio.

 

12. Međutim, osnovano revident osporava pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da se visina štete treba utvrditi prema cijenama u vrijeme njezina nastanka i od tog trenutka dosuditi zatezne kamate. Naime, opseg naknade nenovčane štete kao novčane obveze u smislu čl. 394. ZOO može biti poznat tek onda kada je na pravnoobvezujući način izražen u novcu, a to ne može biti već prilikom nastanka same štete. Zato tek od presude suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 277. st. 1. ZOO tužitelju pripadaju zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, s obzirom da se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja se ima utvrditi prema cijenama u vrijeme presuđenja pa od toga dana tužitelj ima pravo na zateznu kamatu, jer u tom trenutku dužnik dolazi u zakašnjenje.

 

13. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi činjenice od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku vodeći računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u ovoj odluci.

 

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.