- 1 -              Revd 2425/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2425/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K., Lj., V., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u U., protiv tuženika M. M., S. P., ili na adresi u Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženik podnio protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2167/2020-2 od 3. veljače 2021., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Povrv-729/18 od 9. srpnja 2020., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

II. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je uvažena žalba tuženika te djelomično potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika D. G.-R. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-82/14 od 17. veljače 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 186.000,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Dakle, predmet spora je ispunjenje obveze tuženika prema tužitelju na temelju Ugovora o zajmu s tužiteljem kao zajmodavcem i tuženikom kao zajmoprimcem a tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen jer je utvrđeno da je tuženik primio iznos na koji se odnosi tužbeni zahtjev a obvezu vraćanja tuženik nije ispunio.

 

3. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije a prvo pitanje zbog kojeg je taj prijedlog podnesen glasi:

 

3.1. "Može li sud o potpuno istom činjeničnom stanju, donijeti i dvije dijametralno suprotne, a zakonite odluke?"

 

3.2. Obrazlažući zbog čega to pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse, tuženik se poziva na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-7992/2014. od 5. ožujka 2014. Očito je da podnositelj prijedloga ima u vidu odluku istog poslovnog broja ali od 5. ožujka 2015., a ne od 5. ožujka 2014., kako je vjerojatno omaškom navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije.

 

3.3. Međutim, u navedenoj odluci Ustavnog suda RH uopće nije zauzeto shvaćanje da bi sud u istom predmetu bio vezan pravnim shvaćanjima iznesenim u odlukama koje su u istom postupku prethodile odluci na koju se odnosi prijedlog za dopuštenje revizije, kako to sugerira podnositelj revizije.

 

3.4. Zbog toga je zaključeno da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj sudske prakse, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

4. Drugo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog glasi:

 

4.1. "Može li sud kao najodlučniji dokaz uzeti dokaz koji je pribavljen na nezakonit način?"

 

4.2. Pod dokazom koji je pribavljen "na nezakonit način" tuženik podrazumijeva dokaz koji je izveden nakon zaključenja pripremnog ročišta.

 

4.3. Međutim, okolnost da je odluka utemeljena na nekom dokazu koji je predložen i izveden nakon zaključenja prethodnog postupka ne znači da je taj dokaz pribavljen na nezakoniti način, kako to smatra podnositelj prijedloga, pa se mora zaključiti da o ovom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

5. Treće pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog glasi:

 

5.1. "Da li je pravomoćno rješenje suda za utvrđenje ništavosti ugovora, prethodno pitanje po tužbi radi isplate, čak ako su ta dva predmeta i činjenično bitno različita?"

 

5.2. Obrazlažući zbog čega to pitanje smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnositelj prijedloga poziva se na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1281/06 od 25. siječnja 2007.

 

5.3. Međutim, u tom predmetu zauzeto je shvaćanje da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari ako je nakon donošenja odluke kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu u novom parničnom postupku odlučeno o identičnom tužbenom zahtjevu u situaciji kada je nakon donošenja ranije odluke došlo do drukčijeg činjeničnog i pravnog stanja zbog promjene materijalnopravnih propisa.

 

6. Dakle, niti ova odluka ne korespondira sa stanjem u ovom parničnom postupku jer navedena odluka Vrhovnog suda RH uopće ne sadrži pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u ovom slučaju, pa niti ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

7. Zbog izloženih razloga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao pod I. izreke ovog rješenja.

 

8. Prijedlog tužitelja za nadoknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je jer taj podnesak nije bio potreban.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.