1

                            Poslovni broj 54 Gž-1406/2020-4

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                                           Poslovni broj 54 Gž-1406/2020-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice J. H. iz R., (OIB…), zastupana po punomoćniku B. H., suprugu tužiteljice, protiv tuženika R. P. iz R., (OIB…), zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. u R., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-33/2017-23 od 6. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-33/2017-23 od 6. prosinca 2019. pod toč. I izreke i pod toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

II Djelomično se preinačuje navedena presuda pod toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka preko iznosa od 2.500,00 kn do iznosa od 8.750,00 kn tj. za iznos od 6.250,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u tom dijelu odlučuje:  

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 2.500,00 kn do iznosa od 8.750,00 kn tj. za iznos od 6.250,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:    

 

„Nalaže se tuženiku R. P. iz R. (OIB…) iseliti i predati u posjed tužiteljici J. H. iz R. (OIB…) slobodan od osoba i stvari stan u R., u ulici R…, koji stan se nalazi na IV. katu, stan br. 17, u zgradi sagrađenoj na k.č.br. .., upisanoj u z.k.ul. .., k.o. Trsat-Sušak, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, WC-a i kupaone, ukupne površine 67 m2 u roku od petnaest dana. „

 

II……. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženom troškove postupka u iznosu od 8.750,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6.12.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od petnaest dana.

 

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude, u kojoj navodi da su u  presudi izvrgnute odnosno krivo utvrđene činjenice glede imovinskog stanja nekretnina u vlasništvu njene obitelji, te predlaže presudu poništiti, te odrediti novo suđenje kod drugog suca.

 

3. Žalba nije osnovana u odluci o glavnoj stvari, a djelomično je osnovana u odluci o troškovima postupka.

 

4. Predmet spora je zahtjev za iseljenje uslijed otkaznog razloga iz odredbe čl. 40 st. 1 podst. 2 Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 – dalje: ZNS), koji stanu koristi tuženik.

 

5. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

 

6. Među strankama nije sporno da je tuženik u posjedu stana u R., u ulici R.., na kojem je tužiteljica upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica u 1/3 dijela, te da je tuženik nakon smrti svoje majke F. P., koja je sa tužiteljicom imala zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, nastavio živjeti u predmetnom stanu. Također među strankama nije sporno da je tužiteljica 3. kolovoza 2017. otkazala tuženiku ugovor o najmu predmetnog stana. Sporno je da li su ispunjeni uvjeti iz članka 40 st. 1 podstavak 2 ZNS, odnosno ima li tužiteljica, koja je navršila 60 godina života, neriješeno stambeno pitanje, pa da bi iz tog razloga bila ovlaštena dati otkaz ugovora o najmu stana tuženiku te posljedično tužbom tražiti iseljenje tuženika iz spornog stana.

 

7. Tužiteljica je suvlasnica 1/3 dijela spornog stana, ali je tužbom zahtijevala predaju u posjed cijelog stana, radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan već iz tog razloga. Naime, odredba čl. 46 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst – dalje ZV) propisuje da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 64 st. 2 Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Iz odredbe čl. 64 st. 2 ZOO proizlazi da kada u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku. Kako je tužiteljica suvlasnik stana u 1/3 dijela, s obzirom da  nije tvrdila niti dokazala da ima ovlaštenje od ostalih suvlasnika da primi ispunjenje, nije ovlaštena zahtijevati da tuženik preda stan u posjed isključivo njoj (tužiteljici), već je u smislu odredbe čl. 46 st. 2 ZV u vezi čl. 64 st. 2 ZOO trebala zahtijevati predaju stana u posjed svim suvlasnicima.

 

8. Pravilno je utvrđeno da nema osnova za iseljenje temeljem čl. 40 st. 1 podst. 2 u vezi čl. 21 st. 1 ZNS, jer iako se radi o dva suprostavljena interesa (prava suvlasništva tužiteljice i prava na dom tuženika), pravo tuženika na dom preteže pravu suvlasništva tužiteljice, te bi usvajanje tužbenog zahtjeva u konkretnoj situaciji, cijeneći materijalne prilike obje stranke, dovelo do povrede prava na dom tuženika.

 

9. Naime, utvrđeno je da tuženik ima pravnu osnovu za posjedovanjem predmetnog stana temeljem čl. 33 st. 3 ZNS jer su na njega, kao osobu koja je navedena u Ugovoru o najmu stana, prešla prava navedena u tom ugovoru, te da on živi u tom stanu od 1954. (s jednim prekidom), da se radi o njegovom jedinom domu, da nema u vlasništvu ili suvlasništvu drugih nekretnina i prima mjesečnu mirovinu od 3.800,00 kn. S druge strane, tužiteljica da sezonski zarađuje isti iznos i prima iznos od zakupnine od 1.500,00 kn mjesečnu, te da može puno lakše zadovoljiti svoje stambene potrebe nego tuženik, zbog većeg broja nekretnina u vlasništvu i boljih materijalnih prilika njene obitelji.

 

10. Stoga je tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju stana u posjed pravilno odbijen (čl. 40 st. 1 podst. 2 u vezi čl. 21 st. 1 ZNS).

 

11. O parničnim troškovima odlučeno je djelomično pravilno.

 

12. Radi se o postupku iseljenja iz stambenih odnosa u kojem temeljem Tbr. 7/2 al. 2 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za čitav prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, i to 200 bodova tj. 2.000,00 kn (Tarife), što s 25% PDV iznosi 2.500,00 kn, te je u tom dijelu tuženiku trošak postupka pravilno dosuđen temeljem čl. 154 st. 1 ZPP.

 

13. U preostalom dijelu preko iznosa od 2.500,00 kn do iznosa od 8.750,00 kn tj. za iznos od 6.250,00 kn zahtjev za naknadu troška postupka nije osnovan, radi čega je isti valjalo odbiti.

             

14. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke, a temeljem odredbe čl. 373 toč. 3 ZPP kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

 

 

 

U Zagrebu 9. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća:                                                                                             

                                                                                                                              Marijan Vugić, v.r.