- 1 -              I Kž 166/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 166/2020-6

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala  kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D. zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 190. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 9. prosinca 2019. broj K-3/2019-67, u sjednici održanoj 9. lipnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog D. D., odvjetnika B. K.,

 

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

              I. Prihvaća se žalba optuženog D. D., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

              II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 9. prosinca 2019. broj K-3/2019-67 optuženi D. D. proglašen je krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, omogućavanjem trošenja droga iz članka 191. stavka 3. u vezi stavka 1. i članka 190. stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 191. stavka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. svibnja 2018. do 7. lipnja 2018. te od 19. travnja 2019. pa nadalje, time da je u ovom kaznenom predmetu optuženom D. D. ukinut istražni zatvor 24. ožujka 2021. rješenjem Kv-I-20/2021-7 (K-3/2019-90).

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje ZKP/08.-17.) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. – 6. ZKP/08.-17. te nagrade i nužnih izdataka za braniteljicu po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju. Žalbu je podnio i optuženik putem branitelja, odvjetnika B. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da „drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća koja je zakazana na zahtjev optuženog D. D. pristupio je branitelj optuženika, odvjetnik B. K., dok nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženi D. D., iako su, prema potvrdama o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni pa je ista, temeljem članka 475. stavka 4. ZKP/08.-19. održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. smatrajući da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude te da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Argumentirajući ovu žalbenu osnovu optuženik navodi kako je osuđujuća presuda donesena isključivo i jedino na osnovu indicija te da ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrđivao činjenicu da je upravo on dao lijek Heptanon pokojnoj M. M. radi konzumacije i pri tome joj na raspolaganje stavio svoju podstanarsku sobu te da bi on tu večer doista i posjedovao navedeni lijek, a razlozi koje je prvostupanjski sud u odnosu na ove odlučne činjenice dao u pobijanoj presudi su u suprotnosti s provedenim dokazima i međusobno su proturječni.

 

7.1. Međutim, nasuprot ovakvim žalbenim tvrdnjama optuženika, po ocjeni drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je za svoja činjenična utvrđenja koja se odnose na ove odlučne činjenice dao jasne, logične, precizne i razumljive razloge, bez međusobnih proturječja, pozivajući se pri tome na dokaze koji su provedeni i kao takvi ocijenjeni tijekom dokaznog postupka, no druga je stvar što se optuženik ne slaže s ocjenama dokaza koje je dao sud te s činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda. Prema tome, a imajući u vidu ovakve žalbene navode optuženika, u konkretnom slučaju sadržajno bi se radilo o prigovorima koji se odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku ovog rješenja, kada će se razmatrati žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.2. Slijedom navedenog, nije počinjena postupovna povreda na koju ukazuje optuženik, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u granicama kako su one određene člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08.-19., nije pronađena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja opravdano optuženik u izjavljenoj žalbi navodi da je pobijanom presudom činjenično stanje nepotpuno, a samim time i pogrešno utvrđeno.

 

8.1. Naime, u odnosu na sporne činjenice odnosno okolnost je li te inkriminirane večeri optuženik kod sebe imao lijek Heptanon, koji je redovito dobivao kao terapiju u liječničkoj ordinaciji njegove obiteljske liječnice dr. A. N. te je li tako dobiveni lijek dao na konzumaciju pokojnoj M. M., prvostupanjski sud ove odlučne činjenice utvrđuje na temelju iskaza svjedoka dr. A. N., J. M.-K. i M. M., obdukcijskog nalaza i mišljenja, zapisnika o toksikološkom i dopuni toksikološkog vještačenja te zapisnika o kemijsko-toksikološkoj analizi bioloških uzoraka, zaključujući pri tome da bi se u konkretnoj situaciji radilo upravo o optuženiku kao osobi koja je lijek Heptanon dala žrtvi.

 

8.2. Nije sporno, a što proizlazi iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno iz iskaza svjedoka dr. A. N. (list 543-544 spisa predmeta) te pročitane i pregledane medicinske dokumentacije za optuženog D. D., da je isti redovito dobivao heptanonsku terapiju u liječničkoj ordinaciji njegove obiteljske liječnice, koju je u nazočnosti liječnice ili medicinske sestre tamo i konzumirao, dok je za dane vikenda lijek Heptanon dobivao za van na način da je isti bio izmrvljen s malo Cedevite i nikada nije dobivao cijele tablete odnosno tablete u komadu. Ako bi vikend imao dva neradna dana tada bi dobio dva paketića smrvljenog Heptanona pomiješanog sa Cedevitom, a u svakom paketiću bi bila količina dostatna za jedan dan.

 

8.3. Međutim, iako iz iskaza svjedoka dr. A. N. proizlazi kako je optuženik za van dobivao tablete Heptanona izmrvljene i pomiješane s malo Cedevite, s druge strane iz nalaza i mišljenja vještaka-obducenta dr.med. A. K. (list 29-32 spisa predmeta) i nalaza i mišljenja vještaka za toksikologiju Zavoda … (list 410-415 spisa predmeta) proizlazi kako su u želučanom sadržaju kod pokojne M. M. pronađeni manji čvršći komadići. Stoga je, a imajući u vidu navedene konstatacije, osnovan prigovor optuženika da se kod takvih činjeničnih utvrđenja s pravom postavlja pitanje, ukoliko se radi o komadićima tableta Heptanon koji u sebi sadrži Metadon, da li navedeni lijek doista može potjecati od optuženika, kako se to tvrdi u optužnici, jer je tijekom dokaznog postupka na nedvojbeni način utvrđeno da je optuženik navedeni lijek kao terapiju uvijek dobivao u izmrvljenom obliku, pomiješanog sa Cedevitom, dakle ne u manjim čvršćim komadićima, a kako je to pronađeno u želučanom sadržaju žrtve. Slijedom navedenog, po ocjeni drugostupanjskog suda, preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi D. D. dao tablete Heptanona pokojnoj M. M., znajući da će ih ona konzumirati odnosno, barem za sada, ne može se isključiti kao moguća obrana optuženika da je žrtva navedene tablete možda pribavila i od neke druge osobe te da je moguće kako ih je konzumirala i prije dolaska u njegovu podstanarsku sobu. To stoga, a na što s pravom upire i optuženik u izjavljenoj žalbi, da iz podataka u spisu predmeta proizlazi kako su u mobitelu pokojne M. M. pronađene SMS poruke, telefonski pozivi i fotografije koji nisu analizirani tijekom dokaznog postupka, a koji doista ukazuju na sumnju da je postojala i neka treća osoba koja je snimila navedene fotografije i koja je, kako to ističe ovaj žalitelj, isto tako mogla dati sporni lijek Heptanon samoj žrtvi.

 

8.4. Prema tome u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje, barem za sada, nepotpuno, a samim time i pogrešno utvrđeno, a budući da je osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u ovom trenutku nije razmatran dio žalbe optuženika koji se odnosi na povredu kaznenog zakona i odluku o kazni, kao niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

 

8.5. Stoga će, imajući u vidu naprijed navedeno, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, pred potpuno izmijenjenim vijećem, u odnosu na ove dvojbene činjenice, ponovno izvesti sve već jednom provedene dokaze, ponovno će detaljnije ispitati svjedoka dr. A. N. na okolnost kako i na koji način su bile izmrvljene tablete Heptanona koje je optuženik dobivao za van (veći, manji komadići ili na neki drugi način), kako bi se nedvojbeno utvrdilo potječu li „manji čvršći komadići“, pronađeni u želučanom sadržaju žrtve, od tableta koje je dobivao optuženik u okviru svoje terapije ili od nekih drugih tableta. Također će ponovno ispitati optuženika i svjedoka M. M. na okolnost eventualnog postojanja osobe koja je snimala te fotografije, a koje se nalaze pohranjene u mobitelu pokojne M. M., pa ukoliko se iz njihovih iskaza utvrdi identitet te treće osobe istu je potrebno ispitati na okolnost nastanka navedenih fotografija i samog inkriminiranog događaja odnosno načina na koji je žrtva došla u posjed navedenih tableta. Po potrebi sud prvog stupnja provest će i druge dokaze za koje se ukaže potreba te će nakon toga savjesnom i detaljnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno utvrditi činjenično stanje na kojem će potom temeljiti novu odluku, koju će onda u potpunosti i na valjani način obrazložiti.

 

9. Slijedom svega navedenog trebalo je, prihvaćenjem žalbe optuženika, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08.-19. odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, a kako je uslijed toga žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna to je u odnosu na nju riješeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

 

Zagreb, 9. lipnja 2021.