Poslovni broj: 38 Gž R-1229/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 38 Gž R-1229/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. V. iz D.., OIB…, koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u V. i p. d.o.o. u R., protiv tuženika O. b. D., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o., u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-13/2019-34 od 8. ožujka 2021., 9. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika O. b. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-13/2019-34 od 8. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naložena isplata iznosa od 30.107,41 kunu s dosuđenim zateznim kamatama, te u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom citiranom u izreci ove odluke, naloženo je tuženiku O. b. D. (dalje: tuženik), kao poslodavcu tužiteljice M. K. V. (dalje: tužitelj), isplatiti razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 30.107,41 kunu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na dospjele mjesečne iznose, pobliže određene u izreci pobijane odluke pod točkom I., u kojem dijelu je s nepripadajućim kamatama i dio tužbenog zahtjeva odbijen, te je tuženiku naloženo tužitelju platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 10.500,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke), a zahtjev tuženika za naknadom troškova je odbijen (točka III. izreke).

 

2. Presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu pobija tuženik iz svih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijanom presudom i u postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud, na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističe žalitelj. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

6. U postupku su utvrđene sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje spora i valjano je utvrđeno činjenično stanje izloženo u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP-a.

 

7. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine - specijalizant u Klinici. Tužitelj tvrdi da mu tuženik na prekovremene sate rada nije isplatio odgovarajuće dodatke.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio umanjeni iznos plaće tužitelju, jer nije platio dodatke za otežane uvjete rada, opasnost za život i zdravlje, te da posljednično naknada za vrijeme godišnjeg odmora/bolovanja nije odgovarajuće obračunata i isplaćena.

 

9. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je odgovarajućim vještačenjem, koje pravilno prvostupanjski sud prihvaća kao ničim dovedeno u sumnju, isto je jasno, izrađeno prema zadatku suda i obrazloženo. Žalbenim navodima koji se odnose na nalaz i mišljenje tuženik nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke.

 

10. Tužitelj na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13. i 96/15. – dalje: KU) ima pravo na uvećanje za 25 %, te i 10 %, odnosno kasnije 12 % , sukladno odredbi članka 59. KU-a, sve za vrijeme prekovremenog rada, jer tužitelj u istim uvjetima radi za redovnog radnog vremena i za prekovremenog rada. Identično je regulirano odredbom članaka 55. te 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., dalje KU/18). To što tužitelju za prekovremeni rad pripada prema članku 51. KU-a (članak 49. KU/18) uvećanje plaće za prekovremeni rad, koje uvećanje se obračunava na osnovnu plaću, to ne znači da mu ne pripada pravo na uvećanje plaće iz odredbe članaka 57. i 59. KU-a, za prekovremena rada, odnosno članaka 55. i 57 KU/18. Navedene odredbe ne isključuju ta prava na uvećanje za sate ostvarene za prekovremena rada. Zbog toga je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

11. Nadalje, pravilno je primjenjeno materijalno pravo kada je dosuđena razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora prema članku 36. KU-a. I prema odredbi KU/18, člankom 34. određeno je: „1. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. 2. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Na identičan način regulirano je pravo i prema članku 36. KU-a. S obzirom na to da je na citiran način regulirano pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, u spornom periodu, potrebno je primijeniti navedene odredbe u odnosu na tužitelja jer narav njegova posla kod tuženika upućuje na pravo u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca koju je ostvario. Isto tako, članak 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br.: 141/12., 141/12., 150/13. i 153/13. – dalje: TKU/12), odnosno člankom 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br.:128/17, 47/18., 123/19i 66/20., - dalje: TKU/17), a koji da se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13, odnosno KU/18. Člankom 59. stavak 1. TKU/12, odnosno člankom 58. stavak 1. TKU/17 je propisano da zaposleniku odsutnom s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

 

12. Zaključno, pogrešno žalitelj prigovara da radnik ima pravo na dodatke samo na osnovnu plaću, a ne i na prekovremeni rad, te pogrešno prigovara da navedeno ne bi ulazilo u obračun naknade za godišnjeg odmora, te je moguća kumulacija uvećanja s osnove prekovremena rada i navedenih dodataka, s obzirom na to da citiranim kolektivnim ugovorima to nije isključeno. Osim toga, na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

13. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti i to da je tužitelj inicijalno podnio stupnjevitu tužbu iz odredbe članka 186.b ZPP-a te je predložio da se naloži tuženiku da dostavi u spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tužitelja za sporno razdoblje, sve u smislu utuženih dodataka na plaću. Predložio je i provođenje financijskog vještačenja na osnovi tih podataka, a radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća za svaki mjesec. Stoga je u tužbi zatražio, tužbenim zahtjevom, isplatu plaće, čiju visinu i tijek kamata će odrediti po provedenom vještačenju. Ujedno je zatražio, i to eventualno kumuliranim zahtjevom, isplatu određenog iznosa. Iz sadržaja tužbe jasno proizlazi da tužitelj traži eventualno kumulirani zahtjev kada zahtijeva isplatu tog iznosa. Cijeneći opisano, ovaj sud zaključuje da je u konkretnom slučaju tužitelj podnio tužbu iz odredbe članka 186.b. stavak 3. ZPP-a, jer on u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao potrebnom dokumentacijom tuženika za izračun. Odredbom članka 186. b. ZPP-a propisan je izuzetak od obveze postavljanja tužbenog zahtjeva u slučaju kad tužitelj ne može postaviti određen tužbeni zahtjev prije no što dođe do podataka kojima tuženik raspolaže, te kako je tužitelj po pribavljanju tih podataka i provedenom financijskom vještačenju, na temelju tih podataka određeno postavio tužbeni zahtjev, to su prigovori tuženika vezani uz navedeno neodlučni, pa tako i prigovor o nezakonito dopuštenoj preinaci tužbe. Nadalje, žalitelj neosnovano ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tuženik poslodavac tužitelja i kao takav u obvezi isplate plaće tužitelju za obavljeni rad, i na tu njegovu obvezu ne utječe činjenica organizacije centralnog obračuna plaća. Prigovor zastare, u smislu odredbe članka 352. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije cijenio.

 

14. Kamate su pravilno dosuđene kraj činjenice da je naložena isplata razlike plaće, osim za iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, a u kojem dijelu je zahtjev tužitelja odbijen, pod točkom I. izreke.

 

15. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te članka 155. ZPP-a, kojoj žalitelj prigovara posljednično s obzirom na prigovore o vrijednosti predmeta spora i stupnjevitoj tužbi, a istome valja odgovoriti i to da nema njegovog uspjeha u odnosu na osnovu.

 

16. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke, pri čemu je odlučeno i o zatraženim troškovima postupka u povodu žalbe i to na temelju ovlasti iz odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku, jer uopće nije uspio sa žalbom, ne pripada trošak u povodu tog pravnog lijeka, analogijom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

             

U Zagrebu 9. lipnja 2021.

 

 

   Sudac:

Daniela Ukić, v.r.