-1-

                                                                                                                                  Broj: Ppž-5126/2021

                                                                                                               Broj: Ppž-5126/2021

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.H., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi oštećenice J.H. kao tužiteljice podnijetoj po punomoćniku Odvjetničkom društvu xx iz Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2021., broj: 2. Pp J-185/2020, na sjednici vijeća 8. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e :

              Odbija se kao neosnovana žalba oštećenice tužiteljice J.H. i potvrđuje se pobijana presuda

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom okrivljenik je oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, s obrazloženjem da eventualnom protupravnom ponašanju nedostaje osnovno obilježje ekonomskog nasilja kao zabrane ili onemogućavanja korištenja zajedničke ili osobne imovine, jer je predmetno vozilo imovina Odvjetničkog ureda A.H..

2.              Protiv te presude oštećenica tužiteljica je putem punomoćnika pravodobno podnijela žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica u žalbi ističe u bitnom, da je utvrđenje suda posve pogrešno i da je sud neosnovano odvojio osobu obrtnika od fizičke osobe i slijedom toga i procijenio da je imovina koja je u knjigovodstvenoj evidenciji zavedena kao imovina obrta različita od imovine osobe koja je nositelj obrta. U smislu zakonskih odredbi radi se o jednoj imovini, pa je i sam okrivljenik u drugom predmetu pod brojem Pp J-45/18 postupao u svojstvu prijavitelja – fizičke osobe a ne u ulozI prijavitelja – odvjetničkog ureda, te definitivno manipulira svojim ulogama kako mu u određenom trenutku odgovara. Nesporno se radi o okrivljenikovoj imovini kupljenoj za vrijeme trajanja braka i kojim vozilom se od kupnje pa do isteka registracije koristila gotovo isključivo tužiteljica, pa sud nije imao nikakve osnove otkloniti odgovornost za djelo. Žaliteljica napominje da posjeduje cijeli niz odluka vezanih uz bračnu stečevinu u kojima je imovina obrta jedne strane podijeljena među bivšim supružnicima, bez obzira što je prethodno bila knjigovodstveno zavedena kao imovina obrta jedne od stranaka, predlažući da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. 

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.              U postupku i nije bilo sporno da su okrivljenik i tužiteljica bivši supružnici, da se osobno vozilo xx vodi na odvjetnički ured okrivljenika, kao i da je nakon prestanka bračne zajednice tužiteljica nastavila koristiti navedeno vozilo sve do trenutka kada je isteklo važenje prometne dozvole, te da okrivljenik nakon toga nije izvršio produljenje prometne dozvole (kolokvijalno „nije registrirao vozilo“).             

6.              Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na povredu materijalnog prava, ukazuje se da pravilno ističe žaliteljica da činjenica da se automobil knjigovodstveno vodi kao imovina okrivljenikovog odvjetničkog ureda ne znači da je taj automobil imovina koja je odijeljena od okrivljenikove osobne imovine, odnosno navedeno vozilo doista može ući u bračnu stečevinu.

7.              No, navedeni načelno pogrešni stav prvostupanjskog suda da se ne radi o zajedničkoj imovini bivših supružnika,  ipak ne utječe na činjenicu da je u ovom predmetu valjalo osloboditi okrivljenika optužbe za počinjenje ekonomskog obiteljskog nasilja.

8.              Naime, ovaj Sud nalazi da opisano ponašanje okrivljenika (neproduljivanje valjanosti prometne dozvole) ne ispunjava zakonsko biće navedenog prekršaja ekonomskog obiteljskog nasilja. Da bi određeno ponašanje predstavljalo oblik ekonomskog nasilja, prosuđuje se kako po svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i po objektivnim kriterijima, pri čemu treba uzeti u obzir i pitanje je li okrivljenik postupao u okviru svojih zakonskih ovlasti kao vlasnik ili suvlasnik vozila.

9.              Iako  je primarna zadaća suda u prekršajima obiteljskog nasilja zaštiti obitelj koja je pod osobitom zaštitom države te sankcionirati i suzbiti svaki oblik nasilja u obitelji pružanjem zaštite i pomoći žrtvi, ipak se u ovom slučaju prvenstveno radi o načinu upravljanja i izvršavanju prava vlasništva nad pokretninom (zajedničkom ili osobnom). Državna tijela u vršenju svojih ovlasti ne mogu u tolikoj mjeri zadirati u temeljne slobode i prava na način da prisiljavaju građanina na produljenje prometne dozvole. Bez obzira je li postupanje okrivljenika eventualno motivirano obiteljskim problemima (neslaganje oko razvoda braka, podjela imovine, dodjela djece na brigu i skrb…), miješanje tijela državne vlasti ne smije biti tolikog stupnja da dovede do prisiljavanja osobe da posjeduje vozilo i da produljuje prometnu dozvolu za isto.

10.               Uzimajući u obzir sve gore navedeno, okolnosti koje proizlaze iz činjeničnog opisa djela ne daju osnova za zaključak da takvo ponašanje ispunjava zakonsko biće djela obiteljskog nasilja. Stoga je ovaj Sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku (iako iz drugih razloga), nalazeći da opisano ponašanja nema obilježja obiteljskog ekonomskog nasilja.

11.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                           U Zagrebu, 8. lipnja 2021.

Zapisničar:                                                                                 Predsjednik vijeća:

      Robert Završki, v. r.                                                                    Siniša Senjanović, v.r.                                                                  

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, tužiteljicu i punomoćnika tužiteljice.