Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mislav Polić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja Ž. L., S. OIB: … zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetnici u S. protiv tuženika RH zastupanog po ODO u S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 8. ožujka 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja K. P., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom društvu L. i Č., i zamjenika Odo Lj. P., izvanraspravno 8. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 2.000,00 kn
sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavak 2. Zakona o
obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 15. veljače 2016.
pa do isplate.“
II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana nadoknadi tuženoj parnične troškove u iznosu od 1.750,00 kn.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. siječnja 2019. tužitelj ističe kako je
protiv tužitelja tuženikovo Županijsko odvjetništvo u Splitu povelo kazneni postupak
koji se vodio pred tuženikovim Županijskim sudom u Splitu pod brojem K.16/2001.
Tužitelj da je lišen slobode 15 rujna 1996. o čemu da je PU SD sastavila izvješće o lišenju slobode broj 511-12-14-50-KU-1232/1996.
Nakon toga da je sud donio rješenje o provođenju istrage, pa je sud i proveo istragu
protiv tužitelja. Nakon završene istrage tuženikovo županijsko odvjetništvo da je
protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT.117/96 od 29.12.2000., pa je tuženikov
županijski sud u Splitu sudio tužitelju u predmetu K.16/01.
Dana 27. lipnja 2014. tuženikov Županijski sud u Splitu da je donio presudu
kojom je tužitelja oglasio krivim za kaznena djela iz čl.337. st. 4.KZH i dr., pa ga je taj
sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac Županijskog suda u
Splitu Marko Pribisalić je Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu
protiv tužitelja i dostavio joj je presudu Županijskog suda u Splitu broj K.16/01 od 27.
lipnja 2014.
Hrvatska odvjetnička komora da je dana 8. rujna 2014. donijela rješenje broj
7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva i to radi toga jer je
oglašen krivim i osuđen presudom K.16/01 Županijskog suda u Splitu. Vrhovni sud
Republike Hrvatske je ukinuo osuđujuću presudu K.16/01 Županijskog suda i suca
Marka Pribisalića da se na takav način ne sudi, te je protiv tužitelja odbio optužbu.
2. Tužitelj je u tužbi nadalje naveo da za vrijeme trajanja zabrane obavljanja
odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, nije mogao zastupati,
nije mogao sastavljati isprave, nije mogao davati pravne savjete itd., pa da je pretrpio
štetu.
Tužitelj da je postupio prema propisu iz članka 186. Zakona o parničnom
postupku i zatražio od tužene da se u mirnom postupku dogovore o naknadi štete ali
da je tuženikov zastupnik po zakonu L.P., zamjenik Općinskog državnog
odvjetnika u Splitu odbio zahtjev za mirno rješenje spora navodeći:
'' Obzirom da u postojanju tijela kaznenog progona u navedenom kaznenom
postupku koji je vođen protiv podnositelja ne nalazimo elemente nezakonitog ili
nepravilnog rada za koji bi odgovarala Republika Hrvatska, to u konkretnom slučaju
nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost RH za eventualnu
štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva.'' Tužitelj ne problematizira to što zamjenik
sebi daje kraljevsku množinu (''ne nalazimo''). Pri tome tužitelj mora primijeniti da
formulacija koju je zamjenik u svom dopisu istakao, a koja glasi:
'' naime, uz zahtjev nije priložena nikakva relevantna dokumentacija niti je
navedeno kojim bi radnjama tijela kaznenog progona podnositelju bila pričinjena
šteta'', pokazuje određenu dozu nerazumijevanja našeg pravosudnog sustava, jer
sud ipak nije organ kaznenog gonjenja, kako to pogrešno smatra zamjenik.
3. U odgovoru na tužbu, zastupnik po zakonu tužene predlaže sudu
odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu obzirom da u konkretnom slučaju nije
ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom čl.186.a Zakona o
parničnom postupku.
Tužena navodi da kada se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora i
predmetna tužba, evidentno je da za mirno rješenje spora nije sadržavao sve
potrebne elemente koje sadržava tužba, radi čega se ima smatrati da taj zahtjev nije
bio uredan te kao takav ne udovoljava procesnim uvjetima propisanim odredbama
čl.186.a ZPP-a.
Nadalje, tužena smatra kako je tužitelj zlorabio procesna ovlaštenja obzirom
da je podnio jedan podnesak kojeg je nazvao zahtjevom za mirno rješenje spora da
bi, nakon što zz tužene nije udovoljio tom podnesku, protiv tužene podnio nekoliko
tužbi. Zz tužene smatra da takvo postupanje tužitelja predstavlja zabranjene dispozicije iz odredbe čl.3.st.3 ZPP-a.
4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom očitovanja Općinskog
državnog odvjetništva u Splitu broj: N-DO-529/18 od 3. prosinca 2018., pregledan je
spis Općinskog suda u Splitu broj Pn-53/19, spis Odvjetničke komore br. Pr-596/14,
te spis Općinskog suda u Splitu K-13/18, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja
kao parnične stranke.
5. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
8. Po ocjeni suda činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je izvedenim
dokazima dovoljno raspravljeno i utvrđeno u mjeri koja dopušta da se na tom
činjeničnom stanju, primjenom materijalnih propisa, zasnuje pravilna i na zakonu
utemeljena odluka.
9. Za napomenuti je da je sud sve izvedene dokaze, kao i dokaznu snagu
istih cijenio savjesno i brižljivo, dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima te
odredbama zakona, sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.
10. Odredbom članka 1045. ZOO-a popisano je da tko drugome prouzroči
štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje!
Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu
odgovara se bez obzira na krivnju. Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u
drugim slučajevima predviđenim zakonom.
11. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta je umanjenje
nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i
povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
12. Odredbom članka 1085. St 3 ZOO-a propisano je da kad uspostava
prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku
odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se
oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu
prijašnjeg stanja.
13. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete.
15. Među strankama je sporno i osnov i visina tužbenog zahtjeva.
16. Pregledom kaznenog spisa Općinskog suda u Splitu K-13/18 ovaj sud
zaključuje kako u istom nisu ostvarene materijalnopravne pretpostavke za
odgovornost tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj, obzirom da je ovaj
sud utvrdio kako u postupanju pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog
postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada.
Nadalje, mjera zabrane tužitelju obavljanja odvjetničke djelatnosti je u cijelosti
utemeljena na pozitivnim propisima, što znači da ne postoji element protupravnosti
kao pretpostavka za zasnivanje odgovornosti za štetu.
17. Iz ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje kako
disciplinska mjera koju je tužitelju izrekla Odvjetnička komora, i to iz razloga
vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja u potpunosti je utemeljena na zakonu,
što znači da ne postoji element protupravnosti.
18. U pravu je tužena kad navodi da vođenje kaznenog postupka protiv
neke osobe pa tako u ovom slučaju i protiv tužitelja, samo po sebi ne daje pravo
potraživati naknadu štete ukoliko se ne dokaže da je vođenje kaznenog postupka
imalo elemente šikanoznog postupanja tj. da se bez ikakvog utemeljenja ustrajalo u
kaznenom progonu, a što u konkretnom slučaju nije riječ.
19. Iz cjelokupnog procesnog gradiva koje prileži u kaznenom predmetu
koji se vodio protiv tužitelja proizlazi da je tijekom cijelog trajanja kaznenog
postupka postojao izrazito visok stupanj osnovane sumnje da je ovdje tužitelj kao
okrivljenik a kasnije i optuženik u postupku ostvario obilježja kaznenog djela koja su
mu stavljena na teret. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da je tužitelj
prvostupanjskom kaznenom presudom nepravomoćno i osuđen da bi po njegovoj
žalbi protiv iste presude Vrhovni sud RH, ista bila prihvaćena i optužba odbijena i to
iz razloga što je Vrhovni sud RH za uzeo stajalište da u konkretnom slučaju nema
mjesta primjeni zakona o nezastarijevanju ratnog profiterstva.
20. Dakle, u pozitivnom materijalnom pravu ne postoji uporište za ovako postavljeni tužbeni zahtjev, zbog čega je istog valjalo dobiti.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1
Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11), u daljnjem tekstu ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (NN 142/12) u daljnjem tekstu Tarifa.
22. Tuženoj je, a s obzirom na vrijednost predmeta spora valjalo priznati
troškove i to: sastav odgovora na tužbu 25 bodova, zastupanje na ročištu od 16.
svibnja 2019. 25 bodova, zastupanje 16. srpnja 2019. 25 bodova, sastav podneska
od 24. listopada 2019. 25 bodova zastupanje 29. listopada 2019. 25 bodova,
zastupanje na ročištu 06. prosinca 2019. 25 bodova, zastupanje na ročištu 08.
ožujka 2021. 25 bodova, što sve zbrojeno iznosi 175 bodova odnosno 1.750,00 kn
kako je i dosuđeno točkom II izreke.
U Splitu, 8. lipnja 2021.
Sudac
Mislav Polić v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se
podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 (petnaest)
dana od dana dostave pisanog otpravka iste.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis