- 1 -              Revt 133/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 133/2018-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. m. A. d.o.o. u stečaju, OIB: ..., S., kojeg zastupa stečajni upravitelj J. L. iz Z., protiv tuženika S. B. d.o.o. Z., kao sljednik S. B. i dr. k.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6793/17-3 od 21. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1421/09 od 17. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6793/17-3 od 21. studenoga 2017., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje istome sudu.

 

              II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. D. iz Z. br. Ovrv-183/08 od 24. prosinca 2008. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 78.754,85 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2008. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjska presuda, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.506,49 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2008. do isplate (toč. I.). Ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi navedenom u toč. I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 98.347,36 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2008. do isplate, kao i u dijelu gdje je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi troškove ovrhe u iznosu od 4.119,35 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2008. do isplate, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (toč. II.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 6.030,79 kn (toč. III.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. i III. (toč. I.). Odbijena je tuženikova žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. gdje je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 78.754,85 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2008. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.506,49 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2008. do isplate (toč. II.). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i to u dijelu gdje je naloženo tuženiku da tužitelju na iznos od 78.754,85 kn plati zatezne kamate od 29. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi višoj od 14 %, te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi i odbijen taj dio tužbenog zahtjeva (toč. III.). Odbijen je ujedno zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.750,00 kn (toč. IV.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje za koje tuženik smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske odluke i odbaci tužba, uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a ili čl. 373. b ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8. U reviziji tuženik postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

„Da li je prvostupanjski, odnosno drugostupanjski sud na prijedlog tuženika podnesen u žalbenom stadiju postupka dužan donijeti rješenje kojim ukida prvostupanjsku presudu i odbacuje tužbu, u situaciji kada tužitelj tražbinu koja je predmet postupka i koja je prema tuženiku nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, nije prijavio u postupku sklapanja predstečajne nagodbe nad tuženikom, a taj postupak je također otvoren i zaključen u žalbenom stadiju postupka?“

 

9. Kao razlog važnosti tuženik ističe da je shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu suprotno shvaćanju istog suda u odluci Pž-7570/15, Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/354/2016, Županijskog suda u Splitu br. Gž-723/17.

 

10. Prije svega valja istaći da pobijana drugostupanjska odluka nema nikakvih razloga oko pitanja predstečajne nagodbe tuženika i činjenica je li tužitelj prijavio spornu tražbinu u predstečajnoj nagodbi tuženika. U ovom predmetu doneseno je rješenje drugostupanjskog suda br. Pž-6793/17-2 od 14. studenoga 2017., a kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1421/09-76 od 28. rujna 2017. o nastavku ovog postupka, a nakon što je ranije bio određen prekid postupka. Na str. 3. obrazloženja te odluke se izričito navodi da je iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na status tuženika vidljivo da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Stpn-394/14 od 23. srpnja 2015. dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe između S.-B. društvo s ograničenom odgovornošću za tehničku zaštitu, Z., i vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku predstečajne nagodbe. Osim toga, konstatira se da iz podataka u spisu proizlazi da su stranke u postupku suglasne  da tužitelj nije prijavio predmetno potraživanje  u iznosu od 177.102,21 kn u postupku predstečajne nagodbe, pa da je predmet ovog žalbenog postupka i odlučivanje o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude od 17. prosinca 2012., o čemu će biti odlučeno posebnom žalbom.

 

Međutim, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud ne utvrđuje činjenice vezane uz predstečajnu nagodbu tuženika, niti utvrđuje je li tužitelj prijavio predmetnu tražbinu u predstečajnoj nagodbi tuženika. Revizijski sud nema ovlasti sam utvrđivati činjenice, već je to u isključivoj nadležnosti nižestupanjskih sudova.

 

11. Treba istaći da je revizijski sud u odlukama br. Rev-2168/19-3 od 15. siječnja 2020., Rev-x-256/18-3 od 30. svibnja 2018., Rev-3411/18-2 od 11. prosinca 2018. jasno izrazio shvaćanje da vjerovnik koji nije pravovremeno svoje potraživanje prema dužniku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može, ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno  ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe, a obzirom na odredbe čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ br. 108/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15, dalje ZFPPN).

 

12. Kako pobijana odluka nema nikakvih razloga glede potraživanja tužitelja i vođenja, te sklapanja predstečajne nagodbe tuženika, to je zbog počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu, te predmet temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

13. U nastavku postupka drugostupanjski sud će utvrditi je li potraživanje tužitelja nastalo prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe kod tuženika, kada je došlo do sklapanja predstečajne nagodbe i je li tužitelj prijavio, odnosno je li isti morao prijaviti svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom.

 

14. Novom odlukom odlučiti će se o troškovima revizijskog postupka.

 

Zagreb, 8. lipanj 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.