- 1 -

Broj:Jž-920/2019 

 

                      

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog F.P. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog F.P. podnesenoj po branitelju Z.g. odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj:51.PpJ-2412/18 od 15. siječnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog F.P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljeniku F.P. za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude pravno označen kao prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je prekršaj pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju tog pravnog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) kuna, što je protuvrijednost 200 DEM revalorizirano po srednjem tečaju HNB na dan 31. prosinca 2001., odnosno 101,50 Eur, u koju kaznu se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode od 23. lipnja 2018. u 10,50 sati do dana 24. lipnja 2018. u 14,20 sati kao 2 (dva) dana zatvora, odnosno 600,00 (šesto) kuna novčane kazne, pa okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne od 150,00 (stopedeset) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku trideset dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o zaštitnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti – alkohola u trajanju od 1 (jedne) godine na način da se ta zaštitna mjera ukida.

 

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog F.P. odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17. i 118/18.) okrivljeni F.P. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 (trideset) dana po primitku presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni F.P. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.055,60 kuna, što je protuvrijednost 280 DEM, a u koju kaznu je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode i to dana 23. lipnja 2018. u 10,50 sati do dana 24. lipnja 2018. u 14,20 sati kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa je određeno da okrivljenik ima za platiti novčanu kaznu u iznosu od 455,60 kuna.

 

2. Nadalje, na temelju odredbe članka 33. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti – alkohola u trajanju od jedne godine.

 

3. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljeni je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, te troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.144,00 kune.

 

4. Protiv te presude okrivljeni F.P. je pravodobno po branitelju podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, dakle bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluke o troškovima postupka. Žalitelj ističe da nije dokazano da bi počinio prekršaj za koji ga se tereti, navodeći da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer da je obrana istakla prigovor nezakonitog izvođenja dokaza i to posebno ispitivanja okrivljenika na raspravi dana 4. lipnja 2018., da je zatražila izdvajanje navedenog dokaza kao nezakonitog, a da sud nije u svezi prijedloga obrane donio odluku. Jednako tako žalitelj ističe da je predložio provedbu medicinskog vještačenja internističko-kardiološkog s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja se nalazila u spisu, a zbog utvrđivanja odlučnih činjenica, odnosno jesu li postojali uvjeti da se okrivljenik otpusti iz KBC Sestre milosrdnice s obzirom na utvrđeno njegovo stanje, a posebice na visoku vrijednost tlaka, da se vještaci očituju je li zdravstveno stanje s obzirom na utvrđene vrijednosti okrivljenika prema liječničkom protokolu zahtijevalo njegovo zadržavanje i stabiliziranje, a da je suprotno prijedlogu obrane sud odredio provođenje psihijatrijskog vještačenja okrivljenika zbog utvrđivanja njegove ubrojivosti prilikom počinjenja navodnog prekršaja i prilikom davanja obrane.

 

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pritom ovaj sud nije utvrdio da su počinjene gore navedene povrede, a niti povrede koje žalitelj ističe.

 

8. Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje glede krivnje žalitelja u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno tako da nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja kojima osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, te nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je prvostupanjski sud trebao zapisnik o ispitivanju okrivljenika na raspravi dana 24. lipnja 2018. izdvojiti kao nezakonit dokaz. Jednako tako nije prihvaćen niti navod žalbe da je prvostupanjski sud trebao provesti dokaz medicinskog vještačenja internističko-kardiološkog s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja se nalazila u spisu, a zbog utvrđivanja odlučnih činjenica jesu li postojali uvjeti da se okrivljeni otpusti iz KBC Sestre milosrdnice s obzirom na utvrđeno njegovo stanje, da se vještaci očituju da li je zdravstveno stanje s obzirom na utvrđene vrijednosti okrivljenika prema liječničkom protokolu zahtijevalo njegovo zadržavanje i stabiliziranje kroz period od nekoliko dana.

9. Naime, prvostupanjski sud je odredio vještačenje po specijalisti psihijatru stalnom sudskom vještaku I.Z.K. o psihičkom stanju okrivljenog F.P. naredbom poslovni broj:51.PpJ-2412/18 od 28. studenog 2018. godine, te je vještak donio nalaz i mišljenje, a u zaključku nalaza i mišljenja proizlazi u bitnom da je F.P. osoba sa organskim poremećajem ličnosti koji znatno utječe na njegovo reagiranje i ponašanje određenim za njega provokativnim situacijama, da isti pokazuje krajnje izraženu sklonost uporabi alkohola za koju prema do sada poznatim podacima vještak smatra da je dosegla dimenziju ovisnosti, te nadalje u točki 2. je navedeno da sagledavajući djelo koje se ispitaniku stavlja na teret su u kontekstu opisani organski promjena ličnosti, odnosa prema alkoholu, sadašnjeg općeg funkcioniranja i stupnja alkoholiziranosti tempore ciriminis, u trenutku počinjenja djela njegove sposobnosti shvaćanja djela i upravljanja vlastitim postupcima koje su bile smanjene, ali ne bitno, ukoliko mu se djelo dokaže.

 

10. U točki 3. je navedeno, vezano uz opasnost od počinjenja istih ili sličnih djela ne može se potpuno isključiti mogućnost da uglavnom razlozi koji su indicirali ocjenu smanjene sposobnosti na djela koje smanjene mogućnosti upravljanja vlastitim postupcima mogu ubuduće poticajno djelovati za počinjenje novog djela, te se preporuča izreći mjera liječenja od ovisnosti od alkohola, a u točki 4. je navedeno aktualno sa psihijatrijske strane ne nalazi se elemenata koji bi doveli u pitanje ispitanikovu raspravnu sposobnost, a osim toga iz citiranog nalaza i mišljenja vještaka (strana 14.) proizlazi da je vještak se očitovao na upit suda o psihofizičkom stanju ispitanika i njegovoj raspravnoj sposobnosti prilikom davanja iskaza na ročištu održanom 24. lipnja 2018. mišljenje je vještaka kako njegove sposobnosti nisu bile smanjene te da je i njegovo somatsko stanje bilo kompenzirano, a potvrda u ovoj tvrdnji se nalazi u povijesti bolesti koja se nalazi u spisu u koju se zaključno navodi da ispitanik kardiopulmonalno kompenziran i otpušten uz preporuku daljnjeg ponašanja.

 

11. Slijedom navedenog, nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je trebalo njegov iskaz od 24. lipnja 2018. izdvojiti kao nezakonit dokaz budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je okrivljenik bio raspravno sposoban prilikom davanja obrane, a što je prvostupanjski sud i obrazložio u presudi (strana 7.), odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

12. Dakle zbog gore navedenog ovaj Sud nije prihvatio prijedlog okrivljenika da se provede dokaz medicinskog vještačenja internističko-kardiološkog s obzirom na dokumentaciju koja se nalazila u spisu, budući da je u nalazu i mišljenju gore citiranog vještaka zaključeno da je okrivljenik s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja je bila predmet vještačenja bio raspravno sposoban.

 

13. Jednako tako okolnost da očitovanje vještaka nije dostavljeno okrivljeniku, a iz kojeg očitovanja proizlazi, kako je vještak i mišljenje psihijatrijskog vještačenja okrivljenika F.P. koji je pismeno izradila 3. siječnja 2019. godine dala pregledom i uvidom u dostupnu medicinsku dokumentaciju prema pravilima struke, te u potpunosti ostaje pri istom. Dakle kako je okrivljeniku dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, a na koji je imao primjedbe, navedeni odgovor da vještak ostaje pri cijelosti pri svom nalazu i mišljenju nije dostavljen okrivljeniku niti branitelju, međutim navedeni odgovor nije niti trebao biti dostavljen budući da isti nje bio izmijenjen, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju žalitelj ističe.

 

14. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno na temelju opsežno provedenog dokaznog postupka, ispitivanja okrivljenika, te ispitivanja svjedoka A.M., Z.M., P.D., R.C., V.G., te provedenim suočenjem između okrivljenika i svjedokinje A.M., provedenim suočenjem između svjedoka Z.M. i okrivljenika, te suočenjem između svjedoka P.D. i okrivljenika i prvostupanjski sud je pravilno analizom i ocjenom svakog dokaza pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj svezi zaključio da se žalitelj ponašao na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te je navedenim postupanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

15. Prvostupanjski sud je jednako tako dao valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka kao jasne i uvjerljive, a jednako tako je prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra I.Z.K. ocijenivši ga kao stručnim, logičnim i objektivnim i koji je sačinjen po pravilima znanosti i vještina, kao i razloge zbog kojih nije proveo dokaz suočenja okrivljenika i ispitanika svjedoka R.C. i V.G., te razloge zbog kojih nisu ispitani policijski službenici M.J. i K.B., koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

 

16. Dakle, prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio primjenom odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju, odnosno kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj svezi i pravilno zaključio da je žalitelj počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost na kojima je utemeljena odluka o krivnji, a navode žalbe ovaj Sud je u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odbio kao neosnovane.

 

17. Međutim, ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji ovaj Sud je zaključio da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena previsoka novčana kazna iz razloga što je okrivljenik do sada prekršajno nekažnjavan, te kako je novčana kazna izrečena bliže posebnom maksimumu propisane kazne ovaj Sud je preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni na način kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude jer po ocjeni ovog Suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja tako da žalitelj ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje. Na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme zadržavanja kao 600,00 kuna novčane kazne, pa je određeno da je okrivljenik u obvezi plaćanja novčane kazne u iznosu od 150,00 kuna, koju kaznu je obvezan platiti u roku trideset dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

18. Jednako tako prihvaćen je žalbeni navod žalitelja u odnosu na izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti – alkohola koja je propisana odredbom članka 33. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba propisuje, osobi koja se odala uživanju alkohola i opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava i zbog te svoje sklonosti i navike vrši prekršaj, a postoji opasnost da će ih ponovno vršiti, može se uz kaznu izreći zaštitna mjera obveznog liječenja od alkohola. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud odredio provedbu vještačenja u odnosu na utvrđivanje ubrojivosti okrivljenika, te iako je vještak preporučio izreći mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu, po ocjeni ovog Suda imajući u vidu da je okrivljenik do sada prekršajno nekažnjavan, a jednako tako i činjenicu da se prvostupanjski sud nije pozvao niti na odredbu članka 53. Prekršajnog zakona, nisu se stekli uvjeti za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od jedne godine, odnosno ovaj Sud nije prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na primijenjenu zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti – alkoholu, pa je u tom dijelu prihvaćena žalba okrivljenika i prvostupanjska presuda u odnosu na zaštitnu mjeru ukinuta.

19. Nadalje, odredbom članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona je propisano, ako je sud okrivljenika proglasio krivim, izreći će u presudi da je obvezan naknaditi troškove postupka, dakle odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka je pravilna i valjano obrazložena.

 

20. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona ovaj Sud je obvezao okrivljenika na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, koji troškovi su odmjereni imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka.

 

21. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 8. lipnja 2021.   

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.