Poslovni broj: P-552/2019-16.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz K., OIB: …, zastupana po punomoćniku odvjetniku B. P. iz K., protiv tužene N. T. iz Z., OIB: …, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 27. travnja 2021., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti tužene, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 8. lipnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

              Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "I. Nalaže se tuženoj N. T. platiti tužiteljici S. B. na ime povrata pologa za kupnju stana iznos od 1.500,00 eura, protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju P.-a na dan plaćanja, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od 4. veljače 2019. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj N. T. da tužiteljici S. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 5.175,00 kuna sa naprijed navedenom kamatom, računajući ovu od dana donošenja presude do konačne isplate, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 14. listopada 2019. podnijela tužbu ovom sudu protiv tužene radi povrata uplaćenog pologa od 1.500,00 €. Tužena u tijeku postupka nije osporila osnovanost tužbenog zahtjeva niti činjenične navode iz tužbe.

2. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica zajedno sa suprugom J. B. isplatila predstavniku agencije A. H. dana 2. veljače 2019. iznos od 1.500,00 €, a u svezi eventualne kupovine stana u Z., na adresi. Tužena je jedna od 3 suvlasnika navedenog stana. Tužiteljica je dana 3. veljače 2019. obavijestila agenciju za nekretnine da odustaje od kupnje stana, te da traži povrat isplaćenog iznosa. Međutim agencija za nekretnine nije mogla izvršiti povrat tužiteljici ovog iznosa jer je istoga dana 3. veljače 2019. iznos od 1.500,00 € agencija predala na njezin zahtjev tuženoj N. T. iz Z. o čemu je sačinjena i pismena potvrda (list 3 spisa).

3. Sporno je pitanje da li navedeni isplaćeni iznos od 1.500,00 € predstavlja kaparu prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, dalje ZOO) ili se radi o pologu kojim je tužiteljica samo pokazala da ima ozbiljne namjere da kupi predmetni stan u Z..

4. Prema članku 303. ZOO ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kada je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Prema članku 304. ZOO ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.

5. U konkretnom slučaju se ne radi o kapari, pa stoga tužena kao jedan od suvlasnika predmetnog stana koji se prodaje ne može zadržati isplaćeni iznos od 1.500,00 € nakon što je tužiteljica odustala od kupnje stana u ulici. Naime, da bi stanoviti iznos novca koji je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj predstavljao kaparu potrebno je utvrditi jesu li stranke ugovorile kaparu. Davanju kapare valja prethoditi sporazum koji ima značenje sporednog ugovora o kapari. U konkretnom slučaju stranke nisu zaključile kupoprodajni ugovor stana, čak niti predugovor, a niti su zaključili ugovor o kapari. Tužiteljica i njezin suprug J. B. nisu uopće razgovarali sa tuženom, niti sa ostalim suvlasnicima stana, pa tako nisu postigli niti sporazum o kupoprodaji istog. Dana 2. veljače 2019. i 3. veljače 2019. su bili neradni (subota i nedjelja), pa je dogovor bio da se kupac i prodavatelji sastanu prvi idući radni dan, tj. u ponedjeljak 4. veljače 2019. u Z. kako bi zaključili predugovor. Kako je tužiteljica odustala od kupnje stana do zaključenja predugovora nije došlo. Stranke također nisu zaključile nikakav ugovor niti o kapari. Tužiteljica je na iznos od 1.500,00 € isplatila agenciji za nekretnine kako bi pokazali da imaju ozbiljne namjere za kupnju stana i nije bilo nikakvog govora da taj iznos predstavlja kaparu. Nakon što je saznala za nove činjenice u vezi ovog stana i same zgrade i to od predstavnika stanara zgrade, tužiteljica je isti dan nakon povratka u K. odustala od kupnje stana o čemu je sutradan odmah obavijestila A. H., predstavnicu agencije, tražeći povrat isplaćenog pologa. Tek tada je tužiteljica saznala da je iznos od 1.500,00 € agencija predala tuženoj na njezin izričiti zahtjev, kako je to navedeno i u priloženoj potvrdi (list 3 spisa). Na gore navedene okolnosti saslušani su kao svjedoci A. H., predstavnica agencije za nekretnine i J. B., suprug tužiteljice. Iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o kapari. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovih svjedoka jer su isti dali na jasan i uvjerljiv način. S druge strane tužena nije niti pristupila na zakazanu raspravu iako je bila uredno pozvana, niti se pismeno očitovala na navode iz tužbe. Imajući u vidu da se ne radi o kapari tužena je dužna tužiteljici vratiti iznos od 1.500,00 €, pa je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti u cijelosti. Prema članku 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno, druge nadležne vlasti ili Zakona, stjecatelj je dužan vratiti, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

6. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnog troška sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi čl. 154 ZPP-a. Troškovi se odnose na sastav tužbe, zastupanja na 2 ročišta sve po 1.000,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, što sa PDV iznosi 4.375,50 kuna. Tužiteljica je imala i troškove pristojbe na tužbu i presudu po 400,00 kuna, pa ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 5.175,00 kuna.

U Kutini, 8. lipnja 2021. 

S u d a c

Draženko Stanušić 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu pismenim podneskom u 4 primjerka.

O tome obavijest:

1. O. B.. P., K.
2. N. T., Z.