- 1 -              Rev 1684/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1684/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB ..., iz B., i M. B., OIB ..., iz L., koje zastupa punomoćnik mr. sc. E. K., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.-P., radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-618/2015-2 od 16. veljače 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1317/13-46 od 27. studenoga 2014., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-618/2015-2 od 16. veljače 2017. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-578/15-127 od 1317/13-46 od 27. studenoga 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici dijela kčbr. 2362 upisane u z.k.ul. broj 2269  k.o. P. određenog skicom mjerničkog vještaka A. H. od 19. travnja 2012. te je naloženo tuženici trpljenje cijepanja navedene čestice te potom trpljenje uknjižbe prava suvlasništva novoformirane čestice u zemljišnim knjigama, kao i naknada troška postupka u iznosu od 15.752,32 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom povodom žalbe tuženice preinačena je prvostupanjska presuda te je, po prvostupanjskom sudu prihvaćen, tužbeni zahtjev odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženici naknade troškove postupka u iznosu od 8.500,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu ili da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je utvrđenje prava vlasništva.

 

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim uz utvrđenje

 

- da je spornu nekretninu započeo koristiti djed tužitelja pok. I. (G.) B., dok je nakon njega nekretninu godinama koristio otac tužitelja pok. J. (G.) B., koji je za života tužiteljima rekao da će naslijediti tu zemlju i podijelio koji će dio kome pripasti;

- da je djed tužitelja rođen ...;

- da je djed tužitelja nekretninu koristio na način da je na parceli držao drva, granje, sjeno, slamu, a imao je i rupe za vapnenicu;

- da je nekada to bio kamenjar, te su djed i otac tužitelja ravnali taj teren razbijanjem kamena, a kako bi mogli koristiti nekretninu;

- da je djed tužitelja započeo sadnju voćaka od kojih su neke stare 70 do 80 godina, a potom je voćke sadio i otac tužitelja;

- da su na parceli držali i životinje, krave, magarce i koze, i to najprije u improviziranim štalicama, a krajem 60-tih je na tom mjestu otac tužitelja napravio fiksni objekt od bloketa u kojima je bio svinjac, kokošinjac i dvije garaže;

- da je tužitelj M. B. 1989.-1990. adaptirao postojeći objekat i nadogradio ga, dok je tužitelj M. B. na svom dijelu početkom 1990. sagradio kokošinjac, svinjac, garažu, lišijeru te kućice za pse; 

- da tužiteljima i njihovim pravnim prednicima nije nitko branio da koriste predmetnu nekretninu.

 

Nastavno zaključuje da su tužitelji neprekinutim posjedom do 1941., koji je bio barem pošten, dosjelošću, zajedno sa svojim prednicima stekli spornu nekretninu. Pritom otklanja tvrdnju tužitelja da su istu nekretninu stekli i građenjem.

 

8. Drugostupanjski sud međutim je zaključio da tužitelji nisu dokazali neprekinuti posjed od četrdeset godina koji bi protekao do 6. travnja 1941. i tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim. Prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o nemogućnosti stjecanja vlasništva nekretnina na društvenom vlasništvu građenjem.

 

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

11. Tužitelji u reviziji, smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuju pitanje:

 

„Jesu li sudovi dužni uračunati u vrijeme posjedovanja između 6. travnja 1941. i 8. listopada 1991. u zakonski rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu?“.

 

12. Obrazlažući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelji navode da pobijana odluka drugostupanjskog suda nije podudarna s pravnim stajalištima Europskog suda ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. srpnja 2009.), Radomilja i drugi protiv Hrvatske (presuda od 18. lipnja 2016.) i Jakeljić protiv Hrvatske (presuda od 18. lipnja 2016.).

 

13. Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Kako to osnovano ističu revidenti drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključujući o nedokazanosti posjeda od četrdeset godina (predviđenog pravnim pravilom iz paragrafa 1468 OGZ, odnosno čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ 53/91)) računao samo vrijeme proteklo do 6. siječnja 1941., a zanemario je vrijeme posjedovanja proteklo nakon toga, do zaključno 17. studenoga 1999.

 

15. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96), koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999., bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Stoga, je sve do donošenja navedene odluke Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999., u vrijeme posjedovanja nekretnine u društvenom vlasništvu trebalo uzeti u obzir i vrijeme proteklo do 8. listopada 1991.

 

16. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio reviziji nije raspravljeno vrijeme posjedovanja do 8. listopada 1991., odnosno najkasnije do 17. studenoga 1999., nema mjesta preinaci presude, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. Odluka o troškovima nastalim u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

Zagreb, 8. lipnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.