- 1 -              Rev 1426/2018-2

Broj: Rev 1426/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja D. P., OIB: ..., drugotužitelja A. P., OIB: ... i trećetužiteljice T. P., OIB: ..., svi iz R., zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u P., protiv tuženika E. S. B. d.d., OIB: ..., R., zastupan po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3597/2015 od 14. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-204/2015 od 3. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj ... od 10. listopada 2006., koji je pravni posao solemniziran potvrdom privatne isprave broj OU-906/06 od strane javnog bilježnika D. D. iz R. 11. listopada 2006., a koji su sklopili prvotužitelj kao korisnik kredita te drugo i treće tužitelji kao založni dužnici, s jedne strane i tuženik kao kreditor s druge strane, te da navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane (st. I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetnim svih preostalih odredbi Ugovora o kreditu br. ... od 10. listopada 2006. (st. II. izreke). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (st. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) u kojoj predlaže revizijskom sudu preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu. Potražuje trošak revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji tuženik ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

8. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje u reviziji. Naime, drugostupanjska presuda obzirom da se donosi povodom pravnog lijeka podnijetog protiv prvostupanjske presude može postojati jedino slijedom odluke prvostupanjskog suda i s njom glede utvrđenog činjeničnog supstrata čini određeno pravno jedinstvo, pa drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore koje je tuženik isticao tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na koje je taj sud dao odgovor nije donio nejasnu ili kontradiktornu odluku i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je konstatirao da prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u cijelosti (glavni tužbeni zahtjev) odnosno djelomično (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) pri čemu tužitelji tvrde da je nepoštenim postupanjem tuženika kao trgovca ugovorena "promjenjiva kamatna stopa" koja se mijenjala skladu s jednostranim odlukama tuženika kao kreditora, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo te da je ugovaranjem "valutne klauzule" tuženik na tužitelje prebacio izloženost valutnom riziku na koji ih prethodno nije upozorio.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud ocjenjuje da je odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu – prema kojoj su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke – nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29), slijedom čega je ništava prema čl. 87. st. 1. ZZP/03. Naime, prvostupanjski sud smatra da je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi Ugovora o kreditu pa da je neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke dok korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita, te da je prvotužitelj stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku jer je izostalo uvažavanje interesa korisnika kredita da može transparentno provjeriti i utjecati na promjenu kamatne stope, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO). Slijedom navedenog, a kako odnosu Ugovor o kreditu u cjelini pa tako i u odnosu na odredbu o "valutnoj klauzuli" iz čl. 7. istog, prvostupanjski sud ne nalazi razloge ništetnosti, to isti utvrđuje djelomičnu ništetnost i to samo čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

11. I prema ocjeni drugostupanjskog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke. Stoga zaključuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu korisnika kredita kao potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

12. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

14. Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3597/2015 od 14. ožujka 2018. glede navoda revizije upućuje se revident na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

15. Stoga je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.

Zagreb, 8. lipnja 2021.

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.