- 1 -              Revt 534/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 534/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. m. D. d.o.o., kao pravni sljednik D. d.o.o. u stečaju, Z., kojeg zastupaju punomoćnici N. B. i T. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. d.d. K., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5305/13-9 od 13. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1563/05 od 12. lipnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5305/13-9 od 13. srpnja 2016., te se predmet vraća na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 3.380.082,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 434.607,35 kn (toč. II.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja, te da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a st. 1. ZPP).

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na računima za obračun uvoza broj ..., ..., ..., ...,

 

- da su navedeni računi izdani u skladu s ugovorom o obavljanju poslova vanjske trgovine, a kojim se tužitelj, kao uvoznik, obvezao u ime i za račun tuženika, kao korisnika, izvršiti uvod rasplodne stoke za priplod od dobavljača H. S. iz R., Njemačka, a tuženik se obvezao platiti tužitelju ukupnu cijenu stoke u šest mjesečni rata, od kojih prva dospijeva 12 mjeseci nakon isporuke,

 

- da se čl. 9. tog Ugovora tužitelj obvezao zatražiti i dobiti bankovnu garanciju od D. b. d.d., te tuženiku kvartalno obračunavati trošak te garancije,

 

- da je tuženik za obavljanje poslova bio dužan platiti tužitelju proviziju od 3% vrijednosti uvezene stoke,

 

- da su stranke sklopile ugovor o sanaciji tuženika, kojim je između ostalog utvrđena tužiteljeva tražbina u iznosu od 6.443.591,32 kn, time da je jedan dio pretvoren u vlasnički ulog, a drugi dio je potpisan bez naknade,

 

- da je čl. 2. st. 3. i čl. 3. ugovora o sanaciji bilo ugovoreno da stupanjem na snagu ugovora o sanaciji tuženika ne prestaju druga eventualna potraživanja tužitelja prema tuženiku ili njegovim pravnim prednicima, nego samo ona koja su utvrđena tim ugovorom i sanacijskim planom, a za sporna potraživanja koja nisu predmet tog ugovora tužitelj može započeti pravne radnje radi utvrđivanja i naplate,

 

- da predmet ugovora o sanaciji nije bila tražbina tužitelja u iznos u od 3.380.082,46 kn,

 

- da je tuženik teretio tužitelja za plaćanje izvršeno po ugovoru o kreditu broj ... od 25. studenoga 1997. i to terećenja broj ... od 30. prosinca 1997. za iznos od 387.784,38 CHF, jer tužitelj nije izvršio plaćanja po tom ugovoru, pa je tvrtka T. iz V. tužitelja tuženika,

 

- da je obavijest o knjiženju (...) izdana 31. listopada 2001. i glasi na kunsku protuvrijednost navedenog iznosa uvećana za kamatu i naknadu, ukupno 2.074.068,53 kn,

 

- da je iz obavijesti o knjiženju broj ... utvrđeno da je izdana istog dana i glasi na iznos od 2.061.683,50 kn, a tuženik je tom obavijesti teretio tužitelja za plaćanje D. b. d.d. po garanciji broj 314-509 po odobrenom kreditu za uvod bređih junica po ugovoru o obavljanju poslova vanjske trgovine i to računu broj ... za iznos od 541.678,75 DEM za koje je D. b. teretila tuženika jer tužitelj nije plaćao dospjele rate, pa je tuženik dug po tom računu umanjio za iznos knjižene obavijesti,

 

- da je tužitelj tuženiku poslao pregled knjigovodstvenih zaduženja na dan 22. veljače 2000. i to u iznosu od 7.525.198,20 kn i da je tuženik potvrdio takvo stanje otvorenih stavaka na dan 22. veljače 2000.,

 

- da iz ugovora o kreditu broj ... proizlazi da su ga parnične stranke sklopile 21. studenoga 1997. i da je namjena kredita bilo podmirenje ino doznake firmi T. u iznosu od 387.784,38 CHF i da je tuženik bio dužan vratiti taj kredit u roku od 180 dana, uz kamatu od 12%,

 

- da iz nalaza vještaka M. K. proizlazi da je vještačenje provedeno u sudskom postupku pred Trgovačkim sudom u Karlovcu u predmetu P-96/02 u kojem je tužitelj bila tvrtka T. protiv tuženika radi isplate iznosa od 388.077,83 CHF, da je tvrtka T. uspjela u toj parnici i da je ovrha bila određena na temelju pravomoćne i ovršne presude,

 

- da iz predmeta Trgovačkog suda u Splitu broj P-1267/99 proizlazi da je D. b. d.d. pokrenula postupak protiv tuženika radi naplate iznosa od 162.863,44 DEM po osnovi ugovora o izdavanju garancije, te da je tuženik obvezan po pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-4217/02 platiti taj iznos D. b.,

 

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Karlovcu broj P-57/03 odlučeno da ostaje na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istoga suda broj Ovrv-87/03 kojim je naloženo tuženiku da D. b. d.d. plati iznos od 475.565,36 EUR i da se radi o tražbini po osnovi ugovora o izdavanju garancije broj ...,

 

- da je iz plana sanacije tuženika, sa stanjem bilance na dan 30. rujna 2003., vidljivo da su potraživanja tužitelja kao vjerovnika utvrđena u visini od 6.443.591,32 kn,

 

- da iz nalaza vještaka Lj. B. proizlazi da je tužitelj sklapanjem ugovora o sanaciji zatvorio potraživanje prema tuženiku na ime obračuna uvoza broj ..., ... i ... u visini utvrđenoj tim ugovorom, te da tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije evidentirao terećenja broj ... i .... koja predstavljaju prijeboj međusobnih tražbina,

 

- da je tužitelj po ugovoru o sanaciji zatvorio i tražbine po osnovi obračuna kamata po računima broj ...., ..., ... i ..., te da su nakon sklapanja tog ugovora ostali nepodmireni računi po obračunu uvoza broj ..., ..., .... i ... u ukupnom iznosu od 3.380.082,46 kn,

 

- da je tuženik svoje obveze prema tužitelju po osnovi obračuna uvoza zatvorio ugovorom o sanaciji u iznosu od 2.936.736,31 kn po istim računima kao i tužitelj, te je u svojim poslovnim knjigama evidentirao terećenja broj ..., kojim je zatvorio obveze po računima broj ... i ..., a terećenjem broj .... zatvorio obveze prema tužitelju po osnovi računa broj ....

 

8. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud smatra da tužitelj neosnovano tvrdi da njegova tražbina po obračunima uvoza koji je predmet spora nije prestala prijebojem s tražbinom tuženika (terećenjem), a kako to proizlazi iz obavijesti broj .... i ... Sud smatra da je tuženik s pravom izdao tužitelju te knjižne obavijesti tako da je za one obveze koje je morao podmiriti firmi T. i D. b. d.d. po pravomoćnim presudama teretio tužitelja. To posebno iz razloga što je tuženik ispunio svoje obveze iz ugovora o kreditu broj ... za uvoz ambalaže, kao i obveza po odobrenom kreditu za uvod bređih junica po ugovoru o obavljanju vanjske trgovine, a tužitelj nije iz tih sredstava podmirio obveze prema inozemnim dobavljačima.

 

Prvostupanjski sud smatra da u skladu s odredbom čl. 103. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06 – dalje: SZ) otvaranje stečajnog postupka je bez utjecaja na pravo stečajnoj vjerovnika na prijeboj ako je to pravo imao na temelju zakona ili ugovora u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Odredbom čl. 104. st. 1. SZ bilo je propisano da ako su vrijeme otvaranja stečajnog postupka tražbine koje se imaju prebiti još pod odgodnim uvjetom ili još nisu dospjele, da će do prijeboja doći tek kada za to budu ispunjeni potrebni uvjeti, a ti su se uvjeti stekli izdavanjem terećenja broj ... i ..., koji su po svom sadržaju predstavljaju izjavu o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa kada su se stekli uvjeti za to u smislu odredbe čl. 337. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Radi navedenog prvostupanjski sud smatra da je prijeboj bio dopušten i da je tuženik opravdano stavio u prijeboj tražbine svojih vjerovnika koje je ispunio, a koje su nastale radi toga što tužitelj nije ispunio svoje obveze iz ugovora o kreditu broj ... i ugovora o obavljanju vanjske trgovine i odobrenom kreditu za uvoz junica koje je sklopio s tuženikom i koje su svakako nastale prije otvaranja stečajnog postupka.

 

9. Drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu ističe da prvostupanjski sud pogrešno smatra da nije sporna niti osnova, niti visina utuženih potraživanja, nego da je sporno je li potraživanje tužitelja prestalo prijebojem i je li prijeboj bio dopušten. Kod toga nije sporno da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupka 28. lipnja 2000. (St-143/00).

 

Kod toga drugostupanjski sud ističe da je uvjerenja da tužitelj nije dokazao da postoji njegova tražbina prema tuženiku, pri čemu je kod toga odlučno da li je tužitelj, ili netko po njegovom nalogu platio ino dobavljaču cijenu junica po Ugovor o kreditu i bankarskoj garanciji ili pak cijenu tetrapak ambalaže, tj. da ima dospjelu tražbinu u trenutku sastavljanja izjave o prijeboju, a koja je dospjela prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem u smislu čl. 103. SZ. Nadalje drugostupanjski sud navodi da sve da je tuženik i imao prema tužitelju tražbinu dospjelu nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, prijeboj ne bi bio dopušten u smislu odredbe čl. 105. SZ.

 

Zaključno drugostupanjski sud ističe da tužitelj nije dokazao postojanje svoje tražbine, te da iz izjave o prijeboju proizlazi da tuženik stavlja terećenja trećih osoba za tražbine koje je u njegovo ime i za njegov račun trebao izvršiti tužitelj, a što isti nije učinio, već ih je ispunio sam tuženik. Radi toga drugostupanjski sud smatra da se nisu ostvarili uvjeti za primjenu odredbe čl. 336. ZOO.

 

Radi toga je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZOO, jer je prvostupanjski sud odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja zbog toga što je potraživanje prestalo prijebojem pogrešno primijenio materijalno pravo, već je primjenom čl. 221. a ZPP drugostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine, ali niti tuženik osnovanost prijeboja.

 

10. Pravilno revident u reviziji ukazuje da je pobijanom drugostupanjskom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Naime, prvostupanjski sud smatra da su potraživanja tužitelja nesporna, ali da su ista prestala prijebojem, dok drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi postojalo njegovo potraživanje prema tužitelju, ali niti da je tuženik dokazao osnovanost prijeboja.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda u situaciji kada tužitelj tvrdi da ima potraživanje prema tuženiku, a tuženik tvrdi da je potraživanje tužitelja prestalo prijebojem, te prvostupanjski sud kao nesporno prihvaća da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, tada drugostupanjski sud ne može zaključiti da potraživanje tužitelja ne postoji, odnosno da tužitelj nije dokazao postojanje svoje tražbine.

 

Kod toga pobijana drugostupanjska presuda nema nikakvog razloga o tome od kakvog je značenja potpisani Izvod otvorenih stavaka (list 65-66 spisa), je li time tuženik priznao postojanje duga, pri čemu iz spisa proizlazi da je tuženik potvrdio usklađenje otvorenih stavki iz kojih proizlazi potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od ukupno 7.525.198,20 kn. Jednako tako odluka nema razloga niti o tome je li ugovorom o sanaciji tuženika cjelokupno potraživanje tužitelja obuhvaćeno ili ne.

 

Pritom nije jasno zbog čega bi tuženik trebao dokazivati osnovanost prigovora prijeboja u situaciji kada drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine.

 

 

11. Stoga je valjalo radi počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

12. U nastavku postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, pri čemu je sud dužan dati jasne i razumljive razloge glede osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

 

13. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 8. lipanj 2021.

 

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.