- 1 -              Rev-x 399/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 399/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene (dalje u tekstu tužiteljica) Đ. V., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćnicima A. O. i D. O. odvjetnicima u Z., protiv tužene – protutužiteljice (dalje u tekstu tužena) D. V. P., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici u Z., radi predaje u posjedi i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice i reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1979/2016-2 od 27. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-408/2016-136 od 31. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o j e :

 

Revizija tužene odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

''I/ Nalaže se tuženici da preda tužiteljici u posjed dio z.k.č. br. 1052/9 gradilište na G. površina 216 čhv ili 777 čm upisane u z.k.u. br. 6834 k.o. G. Z., i to dio te čestice površine od 17 čm na krajnjem sjevernom dijelu k.č.br. 1009/2 u PL 1852 k.o. C. koji se nastavlja na sjevernu među ove čestice i k.č.br. 1009/1 k.o. C. te je označen debelom izlomljenom linijom čiji istočni dio ima dužinu 9,70 m, a zapadni dio 8,60 m na "Prikazu podjele br. 3 na k.č.br. 1009/1 i k.č.br. 1009/2 k.o. C." unutar nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. geodezije D. B. od 28. siječnja 2008. god. koji predstavlja sastavni dio ove presude, i to uklanjanjem postojeće ograde i postavljanjem nove ograde sukladno navedenom Prikazu podjele br. 3 vještaka D. B., a sve u roku od 15 dana.

 

II/ Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženice D. V. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužena - protutužiteljica D. V. P. iz Z., OIB ..., kao pravna sljednica Z. S., Z., dosjelošću stekla pravo vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu zk. čestice broj 1052/19 k.o. G. Z. u nacrtu vještaka ing. D. B. od 21. 11. 2013. god. (prijedlog parcelacije 1) označen velikim slovima L-B-A-D1-M ukupne površine 340 m2, a tužiteljica Đ. V. iz Z., OIB ... točno određeni fizički dio zk. čestice broj 1052/19 k.o. G. Z. u nacrtu vještaka ing. D. B. od 21. 11. 2013. god. (prijedlog parcelacije 1) označen velikim slovima K-L-J1. G-H-K ukupne površine 310 m2, te je tužiteljica dužna trpjeti da se tužena u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda Zagreb upiše kao vlasnica gore opisanog točno određenog fizičkog dijela zk. čestice broj 1052/19 k.o. G. Z.

 

Dužna je tužiteljica naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka"

 

III/ Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 76.121,16 kn u roku od 15 dana.

 

IV/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 40.156,25 kn.

 

V/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka.''

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene – protutužiteljice D. V. P. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-408/2016-136 od 31. svibnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-408/2016-136 od 31. svibnja 2016. u preostalom pobijanom dijelu pod točkama I, III i V izreke i za navedeno sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice - protutužene Đ. V. koji glasi:

 

"I/Nalaže se tuženici da preda tužiteljici u posjed dio z.k.č. br. 1052/9 gradilište na G. površina 216 čhv ili 777 čm upisane u z.k.u. br. 6834 k.o. G. Z., i to dio te čestice površine od 17 čm na krajnjem sjevernom dijelu k.č.br. 1009/2 u PL 1852 k.o. C. koji se nastavlja na sjevernu među ove čestice i k.č.br. 1009/1 k.o. C. te je označen debelom izlomljenom linijom čiji istočni dio ima dužinu 9,70 m, a zapadni dio 8,60 m na "Prikazu podjele br. 3 na k.č.br. 1009/1 i k.č.br. 1009/2 k.o. C." unutar nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. geodezije D. B. od 28. siječnja 2008. god. koji predstavlja sastavni dio ove presude, i to uklanjanjem postojeće ograde i postavljanjem nove ograde sukladno navedenom Prikazu podjele br. 3 vještaka D. B., a sve u roku od 15 dana.

 

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice - protutužene Đ. V. za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.906,50 kn.“

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska odluka tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da ukine pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužena je protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska odluka podnijela reviziju na temelju čl. 382. st.2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku odluku te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

6. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6.1.Revizija tužene nije dopuštena.

 

7. Revizijski sud je reviziju tužiteljice razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice donio primjenom odredbe čl. 373. a st. 2. ZPP.

 

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

10. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za predajom u posjed dijela nekretnine upisane zk. ul. br. 6834 k. o. G. Z., čk. br. 1052/9, Gradilište na G., površine 216 čhv ili 777 m2, u površini od 17 m2 prema opisu vještaka D. B. i prema priležećoj skici prikaza podjele br. 3 navedenog vještaka te uklanjanjem postojeće ograde i postavljanjem nove ograde sukladno navedenom prikazu podjele broj 3, te protutužbeni zahtjev tužene za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću točno određenog dijela nekretnine (katastarske čestice broj 1009/2 k. o. C., površine 334 m2).

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je prednik tužiteljice R. V. na temelju Ugovora o ustupu prava korištenja zemljišta u svrhu izgradnje obiteljske zgrade od 28. svibnja 1963. stekao sa Z. S. vlasništvo sporne nekretnine označene kao zkč. 1052/9 gradilište na G. površine 216 čhv ili 777 čm, upisane u ZK ul. br. 6834 k.o. G. Z. i to svaki po ½ dijela predmetne nekretnine,

 

- da je Z. S. svoj dio darovao bivšoj supruzi B. S. koja je sa prednikom tužene B. V. sklopila ugovor o zamjeni nekretnina, kao i privremeni kupoprodajni ugovor 26. svibnja 1972. koji je potpisao i R. V., prednik tužiteljice,

 

- da je u navedenom privremenom kupoprodajnom ugovoru u čl. VI. navedeno kako tom ugovoru pristupa R. V. koji je suvlasnik druge polovine nekretnina navedenih u točki I ugovora te se sa ovim ugovorom slaže i preuzima njegove obveze i dozvoljava kupcima stupanje u posjed onako kako su to prodavaoci imali, a posebno u ½ dijela zemljišta kako je to na licu mjesta označeno stupovima,

 

- da je rješenjem Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Z. od 6. studenog 1989. površina k. č. br. 1009/1, upisana u posjedovnom listu broj 2330 k.o. C., kuća br. 46, dio zgrade površine 104 m2 i dvorište površine 196 m2, ukupno 300 m2 nastala geodetskim elaboratom RN – 821/89 k. o. C. (reambulacija), dok je površina k. č. br. 1009/2, upisana u posjedovnom listu broj 1852 k. o. C., kuća br. 46, dio zgrade površine 93 m2 i dvorište površine 241 m2, ukupno 334 m2 nastala geodetskim elaboratom RN – 821/89 k. o. C. (reambulacija),

 

- da iz situacijskog plana snimljenog na terenu kao i samog nalaza vještaka proizlazi kako je površina u posjedu tužiteljice veća od one upisane u katastru (300 m2), jer prema nalazu vještaka ista nije u cijelosti definirana (jer prema sjeverozapadnom rubu na kojemu ne postoji jasna i definirana oznaka njezine granice) ali se površina može izračunati pomoću vidljive betonske ograde uz ulicu po pravcu na spojnicu granica triju k. č. 1009/1, 1008 i 1010 (obilježeno međnim kamenom) i površina takve parcele iznosi 313 m2 (dakle, 13 m2 više nego li je upisano u katastru), te da obje predmetne parcele svojim stvarnim granicama prema ulici prelaze svoje katastarske granice, a tu površinu u odnosu na ulicu vještak utvrđuje u svom nalazu u površini od 10 m2, kao i činjenicu da stvarna površina k. č. 1009/2 zbog proširenja na ulicu iznosi 340 m2 (a ne 334 m2 kako je upisano u katastru).

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev polazeći samo od činjenice da je u katastru tužiteljica upisana kao posjednik 300 m2 a tužena 334 m2 dok su stranke suvlasnici u ½ dijela, te stoga smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

13. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku u pogledu tužbenog zahtjeva te isti odbio smatrajući da tužiteljica nije dokazala da je na dijelu nekretnine čiju predaju u posjed traži, stekla pravo vlasništva.

 

14. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

15. Pravilno se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 162. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) koja glasi:

 

„Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.“

 

16. Iz provedenog postupka proizlazi da je površina u posjedu tužiteljice veća od one upisane u katastru (300 m2), jer prema nalazu vještaka ista nije u cijelosti definirana (jer prema sjeverozapadnom rubu na kojemu ne postoji jasna i definirana oznaka njezine granice) ali se površina može izračunati pomoću vidljive betonske ograde uz ulicu po pravcu na spojnicu granica triju k. č. 1009/1, 1008 i 1010 (obilježeno međnim kamenom) i površina takve parcele iznosi 313 m2 (dakle, 13 m2 više nego li je upisano u katastru).

 

16.1. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da obje predmetne parcele svojim stvarnim granicama prema ulici prelaze svoje katastarske granice, i to u površini od 10 m2.

 

17. Također je utvrđeno da iz privremenog kupoprodajnog ugovora od 26. svibnja 1972. koji je potpisao i prednik tužiteljice R. V., jasno proizlazi kako je sporna ograda već tada bila postavljena na način da je uz određenje granice od strane geodeta dvorište podijeljeno na dva jednaka dijela, te da se R. V., prednik tužiteljice sa tim ugovorom u cijelosti slaže i preuzima njegove obveze i dozvoljava kupcima, odnosno predniku tuženice, da stupe u posjed onako kako su to prodavaoci imali a posebno ½ dijela zemljišta kako je to na licu mjesta označeno stupovima.

 

18. Stoga je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala svoje vlasništvo na spornom dijelu nekretnine (od 17 m2), kako to postavlja tužbenim zahtjevom te je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, obzirom ista nije dokazala zakonom propisane pretpostavke iz čl. 162. st. 1. ZV za ostvarenje svog prava.

 

19. Prema tome, nisu ostvareni razlozi zbog kojih je tužiteljica izjavila reviziju, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

 

20. U odnosu na reviziju tužene valja reći da prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

20.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

20.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U predmetnoj reviziji tužena navodi pet pitanja:

 

„1. Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno i potpuno, te smije li obrazloženje odluke biti proturječno samo sebi i ispravama u spisima predmeta, te pozitivnim zakonskim propisima?

 

2. Da li je drugostupanjski sud prilikom donošenja II. stupanjske presude trebao provjeriti sve činjenice i da li su one podudarne i u kojem dijelu s stavom VSRH izraženim u presudi na koju se tuženica poziva?

 

3. Tuženica postavlja pravno pitanje, temeljeno na mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Revx-1075/12 koji minimum zahtjeva treba biti ispunjen za utvrđivanje vlasništva na geometrijski odijeljenom (grafički individualiziranom dijelu nekretnine, koja faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar- species da bi se mogao u sudskom parničnom postupku utvrditi pravo te nove stvari- nove nekretnine?

 

4. Da li je drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja činjenica i primjene materijalnog prava ispravno kad je zanemario neke od dokaza koji prileže spisu a od velike su važnosti, pa tako pogrešno primijenio materijalno pravo?

 

5. Da li drugostupanjski sud treba prilikom utvrđivanja postojanja uvjeta za usvajanje tužbenog zahtjeva o stjecanju vlasništva na dijelu nekretnine utvrđivati da li se radi o izgrađenoj ili neizgrađenoj čestici te ako da temeljem čega?“

 

21. Kao razlog zbog kojeg smatra da je treće postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužena ponovno navodi odluku revizijskog suda broj Revx-1075/12 od 29. siječnja 2014.

 

21.1. Za napomenuti je, a kako je to već obrazložio i drugostupanjski sud, da se navedena odluka ovoga suda na koju se tužena poziva u reviziji temelji na drugačijem činjeničnom i pravnom utvrđenju od ovog predmeta, te se stoga ne može prihvatiti revizijski navod da bi pobijana odluka bila suprotna zauzetom shvaćanju u predmetnim odlukama.

 

22. Također valja ukazati da prvo, drugo i četvrto pitanje kojima tužena upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka ne predstavljaju pravna pitanja koja ima u vidu odredba 382. st. 2. ZPP, dok za peto pitanje tužena nije navela niti jedan razlog zbog kojeg smatra da bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

23. Slijedom navedenog podnesena revizija tužene je nedopuštena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st.2. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 8. lipnja 2021.