- 1 -              Poslovni broj: I Kž-66/2021-8

Poslovni broj: I Kž-66/2021-8

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih B. P. i F. T., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 11. veljače 2021. broj K-20/2018-34, u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021. u odsutnosti u javnom dijelu uredno izviještenih optuženika, branitelja i državnog odvjetnika,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog B. P., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti u odnosu na optuženog F. T. preinačuje se pobijana presuda prvostupanjskog suda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da su optuženi B. P. i F. T. djelima opisanim pod točkom 3) i 4) izreke zbog kojih su pobijanom presudom proglašeni krivima, počinili jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 52. KZ/11.

 

II Uslijed odluke pod točkom I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačuje se pobijana presuda prvostupanjskog suda u odluci o kazni, na način da se optuženom B. P. prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. iz točke 1) te presude, od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. iz točke 2), kazna zatvora od 1 (jedne) godine, dok se za produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 52. KZ/11. iz točke 3) i 4) te presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine pa se optuženi B. P. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 14. ožujka 2018. do 15. ožujka 2018.,

dok se optuženom F. T. prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. iz točke 2), od 1 (jedne) godine, dok se za produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 52. KZ/11. iz točke 3) i 4) te presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa se optuženi F. T. uz primjenu članka 51. stavak 1 i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 14. ožujka 2018. do 15. ožujka 2018., time da se prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena djelomična uvjetna osuda temeljem članka 57. KZ/11., tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako optuženi F. T. u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja.

 

III U ostalom dijelu žalbe optuženog B. P. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Vukovaru presudom broj K-20/2018-34 od 11. veljače 2021. proglasio je krivim optuženog B. P. što je počinio kaznena djela protiv imovine, pobliže opisano u izreci te presude i to; kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., za koje mu je temeljem članka 230. stavak 2. i uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavku 1. KZ/11. za koje mu je temeljem istog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. za koje mu je temeljem članka 229. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te kazneno djelo pokušaj teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., za koje mu je temeljem istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je isti uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, a temeljem članka 57. KZ/11. izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u trajanju od 1 (godine) godine i 2 (dva) mjeseca, a preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 ( šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženi B. P. u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja, dok je optuženog F. T. proglasio je krivim što je počinio kaznena djela protiv imovine i to; kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavku 1. KZ/11. za koje mu je temeljem istog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. za koje mu je temeljem članka 229. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te kazneno djelo pokušaj teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., za koje mu je temeljem istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je isti na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine i 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 57. KZ/11. izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženi F. T. u roku od 3 (tri ) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja.

 

2. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom B. P. i optuženom F. T. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. ožujka 2018. do 15. ožujka 2018.

 

3. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.- odluka Ustavnog suda 121/2011., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećenoj H. l. d.o.o. … dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.470,00 kuna, a koji iznos je optuženi B. P. dužan platiti oštećenoj u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, oštećenom S. i. d.o.o. …, A. k. C., … dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 27.400,00 kuna, koji iznos su optuženi B. P. i F. T. dužni solidarno naknaditi oštećeniku u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude. Oštećenom B. d.o.o. …, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznos od 1.029,50 kuna, koji iznos su optuženi B. P. i F. T. dužni solidarno naknaditi oštećeniku u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

 

4. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi sa člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 1. i 6. ZKP/08. optuženici su dužni solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka, i to: na ime troškova svjedoka ukupan iznos od 619,54 kune, te na ime paušala iznos od po 3.000,00 kuna.

 

5. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi B. P. po braniteljici, odvjetnici S. D. K..

 

6. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači i optuženicima izrekne "primjereno strože kazne".

 

7. Optuženi B. P. žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da "nadležni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak."

 

8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je branitelj optuženog F. T., odvjetnik D. Ć.. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije kao neosnovanu žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru i potvrdi presudu Županijskog suda u Vukovaru, a zatražena je i obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

 

9. Odgovor na žalbu optuženika B. P. podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i pobijana presuda preinači u odluci o kazni.

 

10. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

11. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti optuženih B. P. i F. T. i njihovih branitelja, odvjetnika S. D. K. i D. Ć., te državnog odvjetnika koji su uredno izviješteni o održavanju javne sjednice.

 

12. Žalbe optuženog B. P. i državnog odvjetnika djelomično su osnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženika

 

13. Iako optuženi B. P. naznačuje da prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), sadržaj žalbe ukazuje na povredu kaznenog zakona koju optuženik nalazi u tome da je prvostupanjski sud pri izricanju kazne primijenio odredbe o stjecaju iz članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. umjesto odredbe o produljenom kaznenom djelu iz članka 52. stavak 1. i 3. KZ/11. obrazlažući da je djela počinio u razdoblju od 21. prosinca 2017. do 2. ožujka 2018. da se radi o istovrsnim kaznenim djelima iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., članka 230. stavak 1. KZ/11., članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11. i članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. i članka 34. stavak 1. KZ/11. dakle, sva su kaznena djela protiv imovine.

 

13.1. Iznijeti prigovor optuženika samo je djelomično osnovan, jer iako je optuženik u pravu da je valjalo primijeniti odredbe o produljenom kaznenom djelu, po stavu ovog suda, to se može odnositi samo na kazneno djelo teške krađe i teške krađe u pokušaju iz točke 3) i 4) izreke presude. Naime, prema odredbi članka 52. stavak 2. KZ/11. izrijekom je navedeno da kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili drugu slobodu osobe ne mogu se pravno označiti kao produljena kaznena djela. Kako je kazneno djelo razbojništva za koje je optuženi B. P. osuđen pod točkom 1) i 2) izreke presude, složeno kazneno djelo koje ima dva zaštitna objekta i to život i tijelo osobe i imovinu, to je evidentno da kaznena djela razbojništva u smislu odredbe članka 52. stavak 2. KZ/11. ne mogu biti označena kao produljeno kazneno djelo.

 

13.2. Međutim, u pravu je optuženik da je inkriminiranim postupcima iz točke 3) i 4) ostvareno jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11., jer prema članku 52. stavak 1. KZ/11. produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji koje u prirodnom smislu ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu vremensku i prostornu povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Tako u odnosu na djela iz točke 3) i 4) postoji uska prostorna povezanost, što znači da one u prostornom smislu predstavljaju jedinstvenu cjelinu. Uz to optuženici su navedene radnje poduzeli u razmaku od svega nekoliko sati. Najprije 21. prosinca 2017. u 21,30 sati u Š., a zatim nakon ponoći 22. prosinca 2017. u 2,30 sati u B. G., zbog čega se radi i o postojanju traženog vremenskog kontinuiteta kao drugog uvjeta koji mora postojati kod produljenog kaznenog djela. Nadalje, djela pod točkom 3) i 4) ostvarena su na bitno istovjetan način, nasilnim pokušajem odnosno nasilnim otvaranjem ulaznih vrata podesnim predmetom u prostore iz kojih su otuđene odnosno pokušane otuđene različite pokretne stvari. Isto tako u oba slučaja radi se o jedinstvenoj namjeri optuženika koja je povezivala pojedinačne odluke i koja je obuhvaćala njegovo ukupno djelovanje i ukupnu posljedicu. Dakle, postojala je tražena produljena psihička veza koja je u subjektivnom smislu tvorila jedinstvo pojedinačnih radnji.

 

13.3. Prema tome, očito je da se u navedenim slučajevima radi o istom načinu počinjenja djela, vremenskoj i prostornoj povezanosti kao i jedinstvenoj namjeri, dakle radi se o jednom produljenom kaznenom djelu, dok različitost oštećenika nije od značaja za ovaj pravni institut. Iz tih razloga djelomično je prihvaćena žalba optuženog B. P. i preinačena je prvostupanjska presuda na način da su djela za koja su optuženi B. P. i F. T. proglašeni krivim pod točkama 3) i 4) izreke pravno kvalificirana kao jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 52. stavak 1. KZ/11. U odnosu na optuženog F. T. prvostupanjska presuda je preinačena primjenom odredbe članka 479. ZKP/08., jer taj optuženik nije podnio žalbu ali su razlozi zbog kojih je donesena odluka u korist optuženog B. P. od koristi i za tog optuženika.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

 

14. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud optuženima B. P. i F. T. izrekao preblage kazne, da je precijenio značaj olakotnih okolnosti, a u odnosu na optuženog B. P. za kazneno djelo razbojništva iz točke 1) izreke presude da nije bilo uvjeta da se kazna ublaži ispod zakonskog minimuma, ukazujući na propust prvostupanjskog suda da se pozove na odredbe o ublažavanju kazne i to članka 48. stavak 1. KZ/11. kao osnovu za primjenu članka 49. stavak 1. KZ/11. koji određuje granice ublažavanja kazne.

 

14.1. Suprotno stavu državnog odvjetnika, niz olakotnih okolnosti na strani optuženog B. P. koje je utvrdio prvostupanjski sud, opravdavaju ublažavanje kazne zatvora za djelo iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. (točka 1) izreke) jer priznanje djela, izraženo kajanje, korektno držanje pred sudom, imovinske i materijalne prilike, ranija neosuđivanost i mlađa životna dob optuženika u svojoj ukupnosti imaju značaj naročito olakotnih okolnosti i opravdavaju izricanje kazne zatvora ispod predviđenog zakonskog minimuma, jer je za očekivati da će se svrha kažnjavanja postići i takvom blažom kaznom. Ovdje se radi o sudskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. u granicama ublažavanja kazne predviđene u članku 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. kako je navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke pod II, a ne zakonskom ublažavanju iz članka 48. stavak 1. KZ/11. kako u žalbi citira državni odvjetnik.

 

14.2. Međutim, ukupno ponašanje optuženog B. P. ne opravdava izricanje djelomične uvjetne osude, jer optuženik nakon što je počinio kaznena djela u prosincu 2017. nastavlja s činjenjem novog težeg kaznenog djela razbojništva uz upotrebu preklopnog noža u ožujku 2018., čime je pokazao upornost i visok stupanj kriminalne volje, slijedom čega je osnovan žalbeni navod državnog odvjetnika da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja, odnosno dovoljna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, niti utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, zbog čega optuženom B. P. koji je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci nije izrečena djelomična uvjetna osuda.

 

14.3. I u odnosu na optuženog F. T., državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna preblaga jer da je optuženik počinio tri kaznena djela u kratkom vremenskom razdoblju čime je iskazao visoki stupanj kriminalne volje. Uvažavajući niz olakotnih okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud: priznanje djela, izraženo kajanje, korektno držanje pred sudom, imovinske i materijalne prilike, ranija neosuđivanost i mlađa životna dob optuženika, a u odsutnosti otegotnih okolnosti utvrđene pojedinačne kazne kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te izrečena djelomična uvjetna osuda, prema kojoj će se izvršiti kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, ostvariti će po stavu ovog suda svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Naime, radi o djelima koja je optuženi F. T. počinio unutar 2 dana u razmaku od svega par sati (21. i 22. prosinca 2017.), kasnije nije činio nova djela, što upućuje na zaključak da se radi o mladenačkoj nepromišljenosti i izoliranom slučaju, a ne uobičajenom obrascu ponašanja. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika da se optuženom F. T. izrekne stroža kazna.

 

15. Iz naprijed navedenih razloga, žalba državnog odvjetnika i optuženog B. P. djelomično je osnovana, a kako ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude, osim već obrazložene povrede kaznenog zakona, nije utvrdio druge povrede na koje ovaj sud u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., presuditi kao u izreci drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 8. lipnja 2021.