- 1 -              Revd 2339/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2339/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.-L. d.o.o. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku D. M., diplomiranom pravniku zaposlenom kod tužitelja, protiv I. tuženika V. K. iz S., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici H. K. J., odvjetnici iz S., i II. tuženice V. J. iz P., (OIB: …), radi isplate, odlučujući o prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-630/2018 od 11. ožujka 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-8905/2013-55 od 16. studenoga 2017., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu u kojem je u točki II izreke usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika“ (u odluci na njegovo obvezivanje isplatiti tužitelju 27.428,87 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2010. do isplate, kao i 905.084,33 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama tekućim od 6. studenoga 2012. do isplate),

 

- u stavku II. izreke, odbijena je žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu točke IV izreke za dosuđene troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.150,00 kuna i dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, te za dosuđene zakonske zatezne kamate na te iznose za razdoblje od 16. studenoga 2017. do isplate, sve u odnosu na tuženika V. K.“,

 

- u stavku III. izreke, djelomično je prihvaćena žalba I. tuženika i prvostupanjska presuda preinačena „u odnosu na tog tuženika..(...)..u dijelu točke IV izreke za dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.150,00 kuna za razdoblje od 28. siječnja 2010. godine pa do 16. studenoga 2017.“ tako da je odbijen zahtjev tužitelja „za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.150,00 kuna za razdoblje od 28. siječnja 2010. do 16. studenoga 2017. u odnosu na tuženika V. K.“,

 

- u stavku IV. izreke, odbijen je zahtjev I. tuženika za naknadu troškova postupka po žalbi.

 

2. Protiv te drugostupanjske presude I. tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„Je li sud ovlašten samo djelomično prihvatiti vještvo i to u dijelu u kojem vještvo ide u korist strane koja je uspjela u sporu a zanemariti dio vještva, koje bi da je vještvo prihvaćeno u cijelosti, dovelo do drugačije odluke suda?“

 

„Je li davatelj leasinga ovlašten dvostruko naplatiti tražbinu jednom iz predmeta leasinga, njegovim preuzimanjem od korisnika leasinga, a drugi puta prodajom predmeta leasinga trećoj osobi?“

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. ožujka 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju I. tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga, a sve obzirom da:

 

7.1. pitanja koja je naznačio u prijedlogu (a budući da je osporena presuda temeljena, uz ostalo, na činjeničnom utvrđenju koje se po prijedlogu i po u njemu formuliranim pitanjima ne može preispitivati: da je tužitelj svoju tražbinu umanjio za cijenu koju je dobio prodajom predmeta leasinga - i da time ovdje nije riječ o dvostrukoj naplati tražbine) nisu niti dovoljno određena ili jasna, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti,

 

7.2. prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a ZPP-a: da o njima (kako su formulirana), a u specifičnim činjeničnim okolnostima ovoga slučaja - gdje osporena presuda nije niti temeljena, kako to predlagatelj postavljenim pitanjima sugerira prihvatiti:

 

- na nalazu i mišljenju vještaka, dio kojeg (da) je „zanemaren“ (sve imajući na umu da je u cijelosti ocijenjen kao i svaki drugi dokaz),

 

- na činjeničnom utvrđenju da je davatelj leasinga dvostruko naplatio tražbinu, jednom iz predmeta leasinga, njegovim preuzimanjem od korisnika leasinga, a drugi puta prodajom predmeta leasinga trećoj osobi (opet: sve imajući na umu upravo suprotno činjenično utvrđenje - da o tome ovdje nije riječ),

 

postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),

 

7.3. su ta pitanja, prema svome sadržaju i onome kako se obrazlažu, u suštini usmjerena samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sam predlagatelj (a ne i sud) vidi (ili preocijenjuje) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu - u pravilno vođenom postupku,

 

7.4. sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza predlagatelj nije zadovoljan i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog, drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

7.5. se odluke na koje se predlagatelj poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg on sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje nije utvrđeno niti aktualno,

 

7.6. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

7.7. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

8.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana (formulacijom kojih je predlagatelj ograničio svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 8. lipnja 2021.