- 1 -              Rev 520/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 520/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. D. iz L., Republika Slovenija, OIB: ..., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-533/2020-2 od 15. rujna 2020., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj Psp-35/17-32 od 12. lipnja 2020., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž-533/2020-2 od 15. rujna 2020. i rješava:

 

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru broj Psp-35/17-32 od 12. lipnja 2020. u toč. 1. i 3. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na pružanje posjedovne zaštite.

 

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 4.700,00 kn u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Psp-35/17-32 od 12. lipnja 2020. pružena je tužitelju posjedovna zaštita utvrđenjem da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao č. z. 13334 k.o. V., u naravi stambena obiteljska kuća s okućnicom površine 1191 m2 tako da je 26. travnja 2017. iskoristivši privremenu odsutnost tužitelja izvršio samovlasni čin uzurpacije te nekretnine tako da je sa djelatnicima zaštitarske tvrtke ušao u posjed nekretnine te silom izmijenio brave na obiteljskoj kući tužitelja zabranivši i onemogućivši tužitelju pristup predmetnoj nekretnini, te je zabranjeno tuženiku ubuduće smetati tužitelja u posjedu te nekretnine, dok je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo nalaganje tuženiku uspostava ranije posjedovnog stanja predajom u posjed te nekretnine tužitelju uz predaju mu njezinih ključeva i ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 2.900,00 kn.

 

2. Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-533/2020-2 od 15. rujna 2020. preinačeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je pružena posjedovna zaštita odbijanjem zahtjeva tužitelja upravljenom na utvrđenje da je tuženik samovlasnim ulaskom u naznačenu nekretninu 26. travnja 2017. smetao tužitelja u njezinom posjedu, te upravljenom na zabranu tuženiku ubuduće smetati tužitelju u posjedu predmetne nekretnine, kao i odluci o troškovima postupka te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 2.250,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja, sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3590/20 od 1. prosinca 2020., a kojim je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, tužitelj je na temelju odredbe čl. 382. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio reviziju, a zbog pravnog pitanja:

 

"Može li se odlukom suda pružiti posjedovna zaštita koja se sastoji samo u utvrđenju čina smetanja posjeda i zabrane svakog takvog ili budućeg smetanja ili pružanju posjedovne zaštite nema mjesta ako se pored ova dva elementa ne može naložiti i uspostava ranijeg posjedovnog stanja?"

 

4. Tužitelj smatra da je to pitanje ne samo važno za odluku u ovoj pravnoj stvari već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenjima Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011., Rev 1709/16-3 od 1. listopada 2019. već izrazio pravno shvaćanje, a koje je suprotno onom iz pobijanog rješenja.

 

5. Predloženo je preinačenje pobijanog rješenja odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja, podredno ukidanje drugostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

6. Na reviziju nije odgovoreno.

 

7. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

8. Kako je ova revizija podnesena zbog pitanja, a zbog kojeg je ona dopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3590/20-2 od 1. prosinca 2020., te su u njoj određeno navedeni i obrazloženi razlozi zbog kojih je podnesena, to je ista dopuštena sve u smislu odredbe čl. 391. st. 3. u vezi sa odredbom čl. 392. st. 7. ZPP-a.

 

9. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. Pitanjem zbog kojeg je revizija podnesena tužitelj problematizira pravilnost drugostupanjskog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za pružanje mu posjedovne zaštite, a kako je to učinio prvostupanjski sud polazeći od odredbe čl. 21. i čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) utvrđenjem da je tuženik samovlasnim ulaskom u nekretninu tužitelja 26. travnja 2017. ga zasmetao u posjedu iste, te je izrečena zabrana tuženiku ubuduće smetati tužitelja u posjedu ove nekretnine, uz izraženo pravno shvaćanje da kada je tužitelju oduzeti posjed vraćen, ne postoje uvjeti za pružanje posjedovne zaštite.

 

11. Argumentaciju za opravdanost revizije tužitelj nalazi u suprotnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u prethodno navedenim rješenjima tog suda.

 

12. U rješenju broj Rev 672/09-2 od 1. lipnja 2011. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući u parnici zbog smetanja posjeda, uz ostalo izrazio pravno shvaćanje da pored elemenata koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZVDSP (posljednji mirni posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg ili sličnog smetanja posjeda, koji predstavljaju zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZVDSP.

 

13. Istovjetno pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio u rješenju Rev 1709/16-3 od 1. listopada 2019.

 

14. Polazeći od već izraženog pravnog shvaćanja o spornom pravnom pitanju u ovoj reviziji, a pri kojem Vrhovni sud Republike Hrvatske ostaje i dalje, odgovor na postavljeno pitanje jest da je dopušteno i moguće pružiti posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. i čl. 22. ZVDSP utvrđenjem čina smetanja posjeda i izricanjem zabrane takvog ili budućeg smetanja, a sve i kada nema pretpostavki za nalaganje uspostave ranije posjedovnog stanja.

 

15. U skladu s prednjim, a kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u primjeni odredbe čl. 21. i čl. 22. ZVDSP odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo, to je prihvaćanjem revizije pobijano drugostupanjsko rješenje trebalo preinačiti odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

 

16. Oduka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na troškove tužitelja u prvostupanjskom i revizijskom postupku, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 117/15).

 

Zagreb, 8. lipnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.