- 1 -              Rev 1020/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1020/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. f. d.o.o. (OIB:...), Z., koga zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Š. P. d.o.o. Z., protiv ovršenika D. Š. (OIB:...) iz K., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-9/2018-2 od 2. veljače 2018. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-3908/2017-2 od 5. prosinca 2017., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-9/2018-2 od 2. veljače 2018. i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-3908/2017-2 od 5. prosinca 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II.              Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja protiv ovršenika temeljem bjanko zadužnice od 25. svibnja 2009. ovjerene kod javnog bilježnika L. D. iz Z. dana 25. svibnja 2009. pod brojem OV-3242/09 (točka I. izreke). Ujedno je naloženo Financijskoj agenciji da odmah po primitku rješenja odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika temeljem predmetne bjanko zadužnice (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u svezi s čl. 400. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati žalba ovrhovoditelja kao osnovana i preinači prvostupanjsko rješenje, podredno ukinuti nižestupanjska rješenja i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, sve uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za trošak revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. U postupku u povodu revizije protiv rješenja, prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP o reviziji protiv presude.

 

8. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8.1. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni predlagatelj naznačuje više procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja:

 

a) "Je li prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice (žalbu), a koji se temelji na razlozima propisanim člankom 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9.-11. ovršnog zakona obvezno dostaviti ovrhovoditelju da se izjasni, odnosno da se očituje prije donošenja odluke Suda o tom prijedlogu?"

 

b) "Mora li ovrhovoditelj prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice na kojoj je kao vjerovnik upisan upravo taj ovrhovoditelj dostaviti ispravu temeljem koje je na njega prenesena ta zadužnica?"

 

c) "Ukoliko ovrhovoditelj koji naplaćuje svoje potraživanje temeljem zadužnice ospori razloge na kojima ovršenik temelji svoj prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji sadržajno predstavljaju razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, ili se ne očituje o istima, može li Sud donijeti Rješenje kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenima ili je ovršenika potrebno uputiti u parnicu, ukoliko taj prijedlog nije potkrijepljen javnom ili javno ovjerovljenom ispravom?"

 

9.1. Pritom predlagatelj navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je shvaćanje u pobijanoj odluci suprotno shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odluci Pž-2974/06 od 9. lipnja 2006. i odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-Ovr-394/2018. od 20. veljače 2018. te drugim odlukama Općinskog suda u Rijeci.

 

10. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

11. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje koje je ujedno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12. Pobijane odluke donesene su po prijedlogu ovršenika da se proglasi nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja protiv ovršenika na temelju odredbe čl. 210. st. 1. OZ, a u svezi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.

 

13. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

 

13.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

 

13.2. Odredbom čl. 53. st. 1. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana.

 

14. U ovom postupku prijedlog ovršenika da se proglasi nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju odredbe čl. 210. st. 1. OZ u svezi s čl. 50. st. 1. OZ prvostupanjski sud nije sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ dostavio ovrhovoditelju radi očitovanja. Takvim postupanjem prvostupanjski sud je ovrhovoditelju oduzeo pravo da raspravlja pred sudom te je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a koju je drugostupanjski sud u svojoj odluci propustio je sankcionirati čime je i sam istu počinio (tako i u odlukama ovog suda Rev-2459/13 od 22. siječnja 2014., Rev-356/94 od 17. veljače 1994., i dr.).

 

15. Obzirom da je ovaj sud prihvatio prvo u reviziji postavljeno pravno pitanje i da zbog toga nižestupanjske presude valja ukinuti, nije bilo potrebito odlučivati o ostalim pravnim pitanjima u ovom dijelu postupka.

 

16. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 394. st. 4. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke.

 

17. Odluka o parničnim troškovima utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

 

Zagreb, 8. lipnja 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.