Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1013/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. (prije L.) iz B. n. M., OIB: ..., zastupane po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. n. Moru, protiv tuženika Dječjeg vrtića iz B. n. M., OIB: ..., zastupanog po ravnateljici E. B., a ova po punomoćniku T. Č., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-5/19-2 od 21. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-46/18 od 26. travnja 2019., kao i protiv rješenja istog suda poslovni broj Gž R-5/19-2 od 21. svibnja 2020., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice protiv presude odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Utvrđuje se da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu klasa: 601-02/10-01/12, Urudžbeni broj: 2198/1-10-01-1, od 29. rujna 2010. godine, nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove psihologinje u roku od 8 dana.
II Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici naknadu izgubljene plaće od dana izvanrednog otkaz Ugovora o radu, tj. od 20. listopada 2010. godine u iznosu od 7.417,44 kn (brutto na mjesec), pa do vraćanja tužiteljice na posao, te da na taj iznos plati zateznu kamatu po propisanoj stopi zatezne kamate, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 8 dana."
2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se prijedlog tuženika da se ukine i stavi izvan snage privremena mjera kojom se tužiteljica vraća na rad.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 8 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troška postupka preko dosuđenog iznosa od 2.000,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 4.000,00 kuna."
3. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-46/18 od 26. travnja 2019. u toč. I. i II. izreke i sudi na način da se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužiteljice A. D. koji glasi:
"I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Klasa: 601-02/10-01/12, Urudžbeni broj: 2198/16-10-01-1, od 29. rujna 2010. godine, nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove psihologinje u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici naknadu izgubljene plaće od dana izvanrednog otkaz Ugovora o radu, tj. od 20. listopada 2010. godine u iznosu od 7.417,44 kn (brutto na mjesec), pa do vraćanja tužiteljice na posao, te da na taj iznosi plati zateznu kamatu po propisanoj stopi zatezne kamate, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 8 dana.""
4. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"Uvažava se žalba tuženika Dječjeg vrtića iz B. n. M., preinačuje se rješenje suda prvog stupnja u toč. I., II. i III. izreke na način da isto sada glasi:
1. Ukida se i stavlja izvan snage privremena mjera kojom se tužiteljica A. D. vraća na rad.
2. Dužna je tužiteljica A. D. naknaditi tuženiku Dječjem vrtiću iz B. n. M. sveukupni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana."
5. Protiv navedene presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda usvoji i preinači presuda Županijskog suda u Zadru na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Odgovor na reviziju nije podnesen.
7. Revizija protiv presude nije osnovana, a protiv rješenja nije dopuštena.
8. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknut u reviziji.
9. Revidentica ističe kako su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. i čl. 373.a st. 1. ZPP. Smatra da je drugostupanjski sud u odluci primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, a ne odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP na koju se poziva u svom obrazloženju. Navodi kako je drugostupanjski sud utvrđivao nove činjenice u odnosu na činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud te da je ocjenjivao dokaze protivno odredbi čl. 373.a i čl. 8. ZPP.
10. Prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP drugostupanjski sud će presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku izveo zaključak te pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 82/01, 17/01, 114/03, 123/03, 142/03, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR) i preinačio prvostupanjsku presudu.
11. Pritom drugostupanjski sud nije utvrđivao druge nove činjenice od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud. Stoga suprotno navodima revizije ne stoji tvrdnja da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP.
12. Nadalje nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
13. Prema toj odredbi bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
14. Obrazlažući taj revizijski razlog revidentica obrazlaže u stvari razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer iznosi svoju ocjenu dokaza, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao drugostupanjsku presudu (čl. 385. ZPP). Drugostupanjska odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Stoga nije osnovan ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
15. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu dat Odlukom tuženika od 29. rujna 2010., zahtjev da se istu vrati na rad na poslove psihologa i da se obveže tuženika na isplatu naknade izgubljene plaće od dana donošenja izvanrednog otkaza od 20. listopada 2010. pa do vraćanja na rad. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu te je odbio tužbeni zahtjev, a svoju odluku je utemeljio na činjeničnom stanju utvrđenom u tijeku prvostupanjskog postupka.
16. Sud prvog i drugog stupnja utvrdili su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica A. D. (L.) 6. ožujka 2008. s tuženikom Dječjim vrtićem u B. n. M. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova psihologa s početkom rada od 1. ožujka 2008.;
- da je pobijanom odlukom tuženika od 29. rujna 2010. tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koja se, prema navodima obrazloženja iste odluke, sastoji u kršenju etičkog kodeksa, zbog događaja od 15. rujna 2010., kada je u prostorijama tuženika došlo do incidenta između radnice i mljt. F. M. starog 6 godina, kojem je to bio šesti dan boravka u vrtiću kojeg je polazio prvi put. Tog dana je F. M. bio emotivno razdražljiv, te je tiho plakao u grupi. Voditeljica grupe odgojiteljica A. K. bila je prisutna kad je tužiteljica ušla u sobu te pitala zašto F. M. plače, na što je odgojiteljica odgovorila da je on novi, te u tom trenutku je tužiteljica reagirala na način da je djetetu rekla da prestane plakati i navela da ih sve boli glava, da je dosta i da je to čista manipulacija. Potom je uzela dijete za ruku, nakon čega je isti počeo još više plakati i nervozno mlatarati nogama, a radnica ga je povukla i vukla po podu. Odgojiteljica K. je pokušala intervenirati, ali bezuspješno. U tom trenutku dijete je pokušalo izaći iz grupne prostorije, no tužiteljica ga je ispred učionice uhvatila, uzela u naručje i odvela u svoju prostoriju, gdje je dijete po riječima tužiteljice plakalo, vrištalo, bacalo se po podu, stišćući šake i tražeći mamu. Obrazlažući svoje postupanje tužiteljica je navela kako je kod djeteta pokušala izazvati reakciju bijesa kako bi došlo do odgovora zašto dijete plače. Postupila je na način da djetetu nije dozvolila da izađe iz prostorije; da je dijete bilo zatvoreno s njom u njenoj kancelariji otprilike sat vremena; u međuvremenu odgojiteljice su vodile djecu u šetnju te je odgojiteljica K. otišla po dijete radi odlaska u šetnju, ali psihologinja nije dozvolila da dijete ide s njima. A. K. je poslala po svoju kolegicu A. Š. da ode po dijete, međutim i taj pokušaj intervencije od strane odgojiteljice je tužiteljica odbila i reagirala otresito tražeći da je se ne ometa da radi terapiju;
- da je 15. rujna 2010. mljt. F. M. u dobi od 6 godina bio emotivno razdražljiv, plakao u grupi;
- da je tužiteljica ušla u sobu u kojoj je bila prisutna odgojiteljica A. K., koja je odgovorila da je mljt. F. M. tužan i da će sve biti u redu, no usprkos tome tužiteljica je uzela dijete za ruku i odvela ga u svoju kancelariju, u kojoj je provela sat vremena;
- da je odgojiteljica A. K. pokušala intervenirati i zahtijevala od tužiteljice da mljt. F. M. ide u šetnju s ostalom djecom, što tužiteljica nije dozvolila navodeći da je ista ometa u radu;
- da se majka mljt. F. M. nakon tog događaja pismeno obratila ravnateljici vrtića, navodeći djetetov opis događaja i istaknula kako mljt. F. M. više ne želi u vrtić;
- da se dijete svojoj majci povjerilo i reklo da je bilo zaključano u sobi, da ga je teta vukla po podu, da je on ležao po podu, da ga je zaključala u sobu i da je tražio majku, odnosno da se htio otrgnuti i otići kod ostalih i slično;
- da je pedagogica V. M. potvrdila kako je iz razgovora s majkom saznala da mljt. dijete odbija doći u vrtić, da je uzrujan i da kad ga je majka dovela u vrtić da se isti "ukopao" ispred vrtića govoreći da ne želi ući, da ga ona teta bocka i da ga je zatvorila u sobu;
- da je psihologinja E. P. navela kako se u vrijeme prilagodbe dijete nikako ne može izdvojiti u poseban prostor, dijete se mora prilagoditi prostoru, pogotovo se dijete ne odvaja ako plače ili daje bilo kakav otpor;
- da se sindikalna povjerenica tuženika S. B. suglasila s odlukom o otkazu ugovora tužiteljici;
- da iz očitovanja Hrvatske psihološke komore od 11. listopada 2011. proizlazi da je Etički odbor Hrvatske psihološke komore mišljenja da se u postupanju tužiteljice radi o "povredi kodeksa etike psihološke djelatnosti, a što bi bila disciplinska povreda kodeksa etike".
17. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, drugostupanjski sud je zaključio da je iz tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev. Suprotno zaključku suda prvog suda, drugostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica 15. rujna 2010. u sjedištu poslodavca glede svog ponašanja prema mljt. F. M., tada starom 6 godina, kojem je to bio šesti dan boravka u vrtiću, koji je polazio prvi put, neprimjerenim postupanjem prema djetetu počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć.
18. Drugostupanjski sud je zaključio da se izdvajanjem djeteta iz soba za boravak i iz grupe djece u prisutnosti odgojiteljice na način da je dijete povukla i vukla po podu, odnosno grupo povukla sa stolice, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje A. K., koja se suprotstavila kad je pokušala oduzeti dijete, uz činjenicu da se nakon toga događaja, prema iskazu majke mljt. djeteta, to dijete žalilo da je bilo zaključano u sobi, da ga je teta vukla po podu i da je odbio ponovno ići u vrtić, da je bilo uplašeno i uznemireno, ukazalo da postupanje tužiteljice kritične prigode ima obilježja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa kod tuženika nije moguć.
19. Kodeks etike psihološke djelatnosti (dalje: Kodeks psihologa) sadrži zajednički sustav vrijednosti kojeg su se psiholozi dužni pridržavati u svom stručnom radu.
U Kodeksu psihologa u odredbi čl. 2. st. 1. navedeno je da u radu i profesionalnom djelovanju psiholog iskazuje bespogovorno štovanje temeljnih ljudskih prava, dostojanstvo i vrijednost svih ljudi, te da mora izbjegavati ponašanja koja mogu na bilo koji način nanijeti štetu slici psihologa ili psihologije kao struke (čl. 5. Kodeksa). Odredbom čl. 9. st. 1. Kodeksa psihologa propisano je da se psiholog ne smije ponašati na način koji bi mogli ugrožavati osobe s kojima dolazi u doticaj. Psiholog ih neće ni u kojem slučaju potcjenjivati ili ponižavati, te će nastojati svesti na najmanju moguću mjeru traume, tamo gdje se one mogu predvidjeti ili kada su neizbježne.
20. Ponašanje tužiteljice kritične prigode prema djetetu F. M., suprotno zaključku prvog stupnja, predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa kod tuženika nije moguć.
21. Odredbom čl. 108. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.
22. Odredbom čl. 2. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Dječjeg vrtića iz B. n. M., propisano je da se vrtić bavi odgojem i naobrazbom, te skrbi o djeci predškolske dobi radi poticanja cjelovitog razvoja osobnosti djeteta i kvalitete njegova života, sukladno Zakonu o predškolskom odgoju i naobrazbi, propisima donesenim na osnovi zakona, programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja predškolske djece i odredbama Statuta vrtića.
23. Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da posebnost posla tužiteljice kao psihologa u dječjem vrtiću, koji skrbi o djeci predškolske dobi, dakle onih do šest godina starosti, psihički i fizički krhkim osobama, unatoč opravdanju tužiteljice da je u konkretnom slučaju primijenila jednu od psihologijskih metoda, njeno postupanje prema tada mljt. F. M., šestogodišnjaku, nije bilo u skladu s izvršavanjem zakonskih obveza tuženika dječjeg vrtića, koji ima prema djeci povjerenoj na čuvanje i odgoj, te da je povrijedila ugled tuženika, zbog čega je tuženik postupanje tužiteljice prema mljt. djetetu osnovano ocijenio kao osobito tešku povredu radne obveze, zbog koje, uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć.
24. Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR, kada je odbio tužbeni zahtjev i utvrdio da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena, te odbio tužbeni zahtjev na isplatu plaće od dana izvanrednog otkaza ugovora o radu do vraćanja na rad.
25. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice u odnosu na presudu odbiti kao neosnovanu.
26. U odnosu na rješenje o određivanju privremene mjere valja istaći da je protiv tog rješenja dozvoljena samo izvanredna revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
27. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, iz razloga koji su primjerice navedeni pod toč. 1. do 3. tog stavka.
28. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
29. Revidentica u reviziji u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri nije navela niti jedno pravno pitanje pa je u odnosu na to reviziju valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti i riješiti kao u izreci rješenja.
Katarina Buljan, v. r.