1                              

Poslovni broj: 8 UsI-1472/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 8 UsI-1472/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d. o. o., E. V., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreza na promet nekretnina, 8. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/1639, URBROJ: 513-04-20-2 od 23. studenog 2020. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Županja, KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00323, URBROJ: 513-007-16-03-2019-0003 od 29. travnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Županja, KLASA: UP/I-410-20/2019-001/00323, URBROJ: 513-007-16-03-2019-0003 od 29. travnja 2019. kojim je tužitelju, na poreznu osnovicu u iznosu od 5.400,00 kn utvrđena obveza poreza na promet nekretnina po stopi od 4 % u iznosu od 216,00 kn.

Tužitelj u tužbi u bitnom prigovara kako porezno tijelo u poreznim rješenjima nije utvrdilo tko je osnivač tužitelja, odnosno da nije utvrđeno da je Republika Hrvatska posredni osnivač tužitelja, slijedom čega bi se u konkretnom slučaju trebalo primijeniti porezno oslobođenje prema članku 13. Zakona o porezu na promet nekretnina. Ističe da je iz izvatka sudskog registra razvidno da je jedini osnivač tužitelja Hrvatska elektroprivreda d. d. Zagreb, a koja je u 100 % vlasništvu Republike Hrvatske. Stoga smatra da proizlazi da je Republika Hrvatska jedini osnivač tužitelja. Poziva se i na presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3212/2019, UsI-3213/2019 i UsI-4248/2019. Navodi da se odredba članka 13. Zakona o porezu na promet nekretnina ne bi trebala tumačiti strogo nomotehnički, već prema njezinom smislu, odnosno cilju koji se tom odredbom želio postići, a cilj odredbe je izbjegavanje apsurdne situacije u kojoj Republika Hrvatska sama sebi plaća porez na promet nekretnina za nekretninu koju je stekla u vlasništvo. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Nadalje, navodi da je tužitelja osnovao HEP d. d. na temelju odluke o osnivanju društva od dana 10. lipnja 2002., a sukladno odredbi članka 29. Zakona o tržištu električne energije, kojom je bilo propisano da će HEP d. d. do dana početka primjene tog Zakona, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, osnovati trgovačko društvo koje će obavljati djelatnost vođenja energetskog sustava. Dakle, tužitelja je posredno osnovala Republika Hrvatska, putem društva HEP d. d., čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska. Osim toga, navodi da je ta činjenica razvidna i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/2767/2014 od 18. prosinca 2018., a čija je odluka obvezatna. Stoga, smatra kako je porezno tijelo propustilo utvrditi tko je stvarni, krajnji osnivač tužitelja, odnosno nepotpuno i pogrešno je utvrdilo činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo, odnosno propustilo primijeniti mjerodavno materijalno pravo. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja te da se tužitelja oslobodi od plaćanja porezne obveze.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

Kako tužitelj u tužbi osporava primjenu prava, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave u smislu odredbe iz članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), Sud je, bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih pitanja, sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da  tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je ugovorom o darivanju nekretnine sklopljenog 23. veljače 2018. s B. T. E. Ž. d. o. o., tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini k. č. br… površine 300 m2, upisanoj u zk. ul… k. o. Ž., slijedom čega mu je rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 216,00 kn.

Među strankama je sporno treba li tužitelj biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju odredbe članka 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18. dalje: ZPPN) kojom je propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fondacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.

Prema ocjeni ovoga Suda, navedenom odredbom ZPPN-a jasno je propisano da je uvjet, koji mora biti ispunjen za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, da je jedini osnivač pravne osobe Republika Hrvatska.

Činjenica da je Republika Hrvatska posredno osnovala tužitelja, putem društva HEP d.d., čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, sami po sebi nisu dovoljni za drugačije tumačenje navedene zakonske odredbe. Naime, pored samog gramatičkog tumačenja navedene odredbe, koja, kako to i sam tuženik ističe, ne daje mjesta primjeni poreznog oslobođenja, ovaj Sud ne nalazi da bi ta odredba niti bilo kojim drugim načinom tumačenja imala neki drugi smisao odnosno cilj od onoga koji je propisan, a to je da se poreza oslobađaju samo pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska. U konkretnom slučaju tužitelj nije takva pravna osoba, jer iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da osnivač tužitelja nije Republika Hrvatska, već Hrvatska elektroprivreda d.d.

Dakle, tuženik je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina te u tom smislu niti odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, na koje se tužitelj poziva u odgovoru na žalbu, nisu od odlučnog značaja.

Osim toga, ovakav pravni stav potvrđuje i ustaljena sudska praksa Visokog upravnog suda izražena u presudama primjerice poslovni broj: Usž-1870/20-2, Usž-3941/20-2, Usž-4046/20-2, Usž-1864/20-2 itd., a među kojima su i presude kojima se poništavaju presude Upravnog suda u Zagrebu, na koje se tužitelj poziva.

Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika, odnosno provedenom upravnom postupku, primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 8. lipnja 2021.

 

 

 

 

                                                                                                                                            Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo, v. r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).