- 1 -              Revd 3319/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3319/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice T. F. (OIB: …) te mldb. II. tužiteljice S. F. (OIB: …) i mldb. III. tužitelja D. F. (OIB: …), ovih zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici T. F., a svih iz S., i zastupanih po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika B. P. iz S., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-262/2020-3 od 25. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-2466/2019 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, dok je žalba tuženika prihvaćena, tako da je prvostupanjska presuda:

 

- potvrđena u točki I izreke, „u dijelu kojim su tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevom da im tuženik isplati iznos od 1.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom“,

 

- preinačena u točki I izreke, „u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužiteljima iznos od 1.500,00 EUR“, tako da je odbijen zahtjev tužitelja „za isplatu iznosa od 1.500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2012. do isplate“,

 

- preinačena „u odluci o troškovima u točki II izreke tako da ista glasi“:

 

„Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 7.556,50 kn u roku 15 dana.

Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.“

 

2. Tužitelji su podnijeli prijedlog da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnog pitanja kojeg (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„Da li je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za izreku pravomoćne presude kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim“,

 

jer (da) je to „materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona iz razloga što je javna državna vlast dužna osigurati zakonito i pravilno postupanje svojih tijela u obavljanju poslova iz njihovog djelokruga nadležnosti i građani ne smiju trpjeti posljedice njihovih pogrešaka i nepravilnog rada“.

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 25. svibnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. U konkretnom slučaju tužitelji su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga, kada:

 

7.1. se iz ovoga ne može razabrati zašto bi to u njemu naznačeno pitanje, glede onog što predlagatelji u samom pitanju opisuju i što sugeriraju prihvatiti relevantnim za odluku o predmetu spora, bilo važno za odluku o tome predmetu i (ništa manje bitno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja,

 

7.2. odnosno, konkretno, kada prijedlog u svezi tog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a ZPP-a, da o tome pitanju (kako je formulirano i obrazloženo), a u specifičnim činjeničnim okolnostima samo ovoga slučaja:

 

- gdje osporena presuda nije temeljena samo na selektivnom, pojednostavljenom ili posve samostalnom tumačenju dosega i sadržaja odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, kako ga predlagatelji vide, a prema kojemu bi parnični sudovi u svemu trebali biti vezani za svaku odluku kaznenog suda,

 

- već na drugom, sa drugim, pravilnim sadržajem smisla te odredbe - a prema kojem je sud u parničnom postupku vezan samo za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, i to (ovdje odlučno), samo glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, pa time i glede činjeničnog opisa nekog odnosa iz izreke kaznene presude - samo u dijelu u kojemu se taj činjenični opis odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje te (bitno) čini bitno obilježje počinjenog kaznenog djela,

 

postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).

 

8. Sukladno izloženom, dakle - budući da iznos duga naznačen u izreci presude kaznenog suda na koju se predlagatelji pozivaju ne čini biće kaznenog dijela o kojemu je tom presudom odlučeno, odnosno - budući da predmetom suđenja i odlučivanja u kaznenom postupku koji je prethodio kaznenoj presudi nije bilo a, uostalom, niti moglo biti (zbog prirode toga konkretnog odnosa i kaznenog dijela), pitanje visine tuženikova duga - jer se sudilo (u biti: postigao sporazum) samo o ponašanju prednika tužitelja kako bi ostvario ono što je držao dugom, za prihvatiti je:

 

8.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga, iako je odgovor na njega jasan i uvijek potvrdan (obzirom da proizlazi iz same odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a), nije važno (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 8. lipnja 2021.