- 1 -              Revt 574/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revt 574/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. A. R. H. d.o.o., OIB: ..., Z., ranije H.-L. K. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. H., OIB: ..., vl. obrta H., poljoprivredna proizvodnja, S. I. Ž., kojeg zastupaju punomoćnici M. Š. i V. R., odvjetnici u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8244/14-7 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-362/14-9 od 5. rujna 2014., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lj. P. iz K. poslovni broj Ovrv-459/13-2 od 28. ožujka 2013. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju temeljem vlastitih trasiranih mjenica po viđenju od 3. travnja 2012. iznose od 84.461,72 CHF i 53.479,70 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2012. pa do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Ujedno je tuženik obvezan  tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 28.225,00 kn (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn (toč. III.), te trošak parničnog postupka u iznosu od 17.937,50 kn (toč. IV.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke (toč. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 11.612,50 kn (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima revizije, te da se tuženiku dosude troškovi postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima tuženika, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a st. 1. ZPP).

 

7. Među strankama nije sporno da je tuženik kao trasat izdao tužitelju kao remitentu 3. travnja 2012. pet vlastitih trasiranih akceptiranih mjenica po viđenju i to:

- mjenicu br. 06125331 na iznos od 11.803,71 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

- mjenicu br. 06125014 na iznos od 34.682,69 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

- mjenicu br. 05278109 na iznos od 37.975,32 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

- mjenicu br. 05634903 na iznos od 37.694,25 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

- i mjenicu br. 05634904 na iznos od 15.785,45 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

 

Isto tako nije sporno da je kao dan izdavanja svih mjenica naznačen 3. travnja 2012.

 

8. Tuženik u reviziji ponavlja tvrdnju iznijetu tijekom postupka da je prema odredbi čl. 33. Zakona o mjenici („Narodne novine“ br. 74/94, 92/10, dalje ZM) mjenica po viđenju plativa čim se podnose na isplatu, te da se takva mjenica mora podnijeti na isplatu u roku od godine dana od dana izdavanja. Prema shvaćanju tuženik, kako tužitelj nije podnio na isplatu u roku od godine dana o dana izdavanja, to je isti izgubio pravu podnijeti mjenicu na isplatu.

 

9. Nižestupanjski sudovi osnovano takvu tvrdnju revidenta smatraju neosnovanom. Naime, pravilno nižestupanjski sudovi ukazuju da prema odredbi čl. 52. st. 1. ZM propust imatelja mjenice da tu vjerodostojnu ispravu naplati o dospijeću, pa i podigne protest, ne povlači za sobom gubitak svih mjeničnih prava, već tužitelj i nadalje ima pravo kao imatelj mjenice takvu mjenicu naplatiti od glavnog mjeničnog dužnika, akceptanta ili izdavatelja vlastite mjenice. Kako je tuženik u konkretnom slučaju akceptant, te izdavatelj vlastitih trasiranih mjenica, to propust tužitelja da u roku od godine dana od dana izdavanja mjenice podnese mjenice na naplatu nema utjecaja na obvezu tuženika, a kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a na koji razlog upućuje revizija tuženika.

 

10. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident, jer su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje ZOO). Činjenica da je tužitelj zatražio protuvrijednost deviznih iznosa izraženih u CHF odnosno EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja nije na štetu tuženika, već je takav obračun za tuženika povoljniji.

 

11. Radi navedenog revizija tuženika nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 8. lipanj 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.