Poslovni broj 72 Gž Ob-290/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 72 Gž Ob-290/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice-protutužene I. C. iz V., …, sada …, OIB: …, zastupana po pun. V. J., odvjetniku iz V., protiv tuženika-protutužitelja D. C. iz V., …, sada …, (I. G., …), OIB: …, zastupanog po pun. iz ZOU F. i dr., odvjetnicima iz V., radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-130/18-24 od 14. siječnja 2021., dana 8. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-130/18-24 od 14. siječnja 2021. u dijelu pod točkom II izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-130/18 od 14. siječnja 2021. u dijelu pod točkom II izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

 

              "I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene I. C. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da zajedničku imovinu tužiteljice i tuženika čine pokretne stvari u vrijednosti od 171.850,00 kn, kao i do sada nastale novčane obveze vezane uz naznačeni stan u … u V. od 14.281,23 kn, a što čini ukupni novčani iznos od 186.131,23 kn.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici izvrši isplatu novčanog iznosa u visini od 100.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana pokretanja ovog postupka, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

              II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja D. C. koji glasi:

 

"Tužiteljica-protutuženica I. C. iz V., …, OIB: …, dužna je tuženiku-protutužitelju D. C. iz V., … (I. G.., …) OIB: …, s osnova najamnine isplatiti iznos od 59.400,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekuću i to na:

              -iznos od 1.350,00 kn na ime zakupnine za prosinac 2016. tekuću od 15. siječnja 2017., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za siječanj 2017. tekuću od 15. veljače 2017., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za veljaču 2017. tekuću od 15. ožujka 2017., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za ožujak 2017. tekuću od 15. travnja 2017., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za travanj 2017. tekuću od 15. svibnja 2017., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za svibanj 2017. tekuću od 15. lipnja 2017., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za lipanj 2017. tekuću od 15. srpnja 2017., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za srpanj 2017. tekuću od 15. kolovoza 2017., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za kolovoz 2017. tekuću od 15. rujna 2017., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za rujan 2017. tekuću od 15. listopada 2017., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za listopad 2017. tekuću od 15. studenog 2017., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za studeni 2017. tekuću od 15. prosinca 2017., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za prosinac 2017. tekuću od 15. siječnja 2018., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za siječanj 2018. tekuću od 15. veljače 2018., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za veljaču 2018. tekuću od 15. ožujka 2018., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za ožujak 2018. tekuću od 15. travnja 2018., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za travanj 2018. tekuću od 15. svibnja 2018., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za svibanj 2018. tekuću od 15. lipnja 2018., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za lipanj 2018. tekuću od 15. srpnja 2018., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za srpanj 2018. tekuću od 15. kolovoza 2018., pa nadalje do isplate

              -iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za kolovoz 2018. tekuću od 15. rujna 2018., pa nadalje do isplate

-iznos od 2.700,00 kn na ime zakupnine za rujan 2018. tekuću od 15. listopada 2018., pa nadalje do isplate

              -iznos od 1.350,00 kn na ime zakupnine za listopad 2018. tekuću od 15. studenog 2018., pa nadalje do isplate."

 

i

 

rješenje:

 

              I/ Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene I. C. koji glasi:

"Utvrđuje se da zajedničku imovinu tužiteljice I. C. iz V., …, OIB: …, i tuženika D. C. iz V., … (I. G., …), OIB: …, čine:

              stan u …. u V., kat. čest. 9368/1 … i … površine 3065 m2 (stambena zgrada od 831 m2, podzemna garaža od 306 m2, dvorište od 1928 m2) suvlasnički udio 19. etaža: 7968/362110 u naravi trosobni stan na četvrtom katu, ulaz B, a koji se sastoji od: hodnik 6,20 m2, wc 1,50 m2, boravak i blagovanje 25,20 m2, kuhinja 7,30 m, ostava 1,30 m2, kupaona 4,20 m2, spavača soba 17,50 m2, spavača soba 11,50 m2, lođa 2,80 m2, balkon 2,10 m2, ukupne površine 79,60 m2 i

suvlasnički udio 91, etaža: 2130/362110 u naravi garaža u prizemlju koja se sastoji od: garažno mjesto broj 7,21,30 m2, ukupne površine 21,30 m2, sve upisano u z.k. ul. 3962 etažno vlasništvo, k.o. V. (u osnivanju).

 

              Utvrđuje se da tužiteljičin udio na istaknutim nekretninama iznosi ½ dijela, a udio tuženika ½ dijela."

 

              II/ Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka."

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II izreke, kao i protiv rješenja u dijelu pod točkom II izreke žalbu ulaže tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud u cijelosti usvoji žalbu tuženika te ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude jasni i neproturječni između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Predmet spora jest da li tuženik kao suvlasnik stana ima pravo na isplatu iznosa koji se odnosi na najamninu stana i to za utuženo razdoblje od prosinca 2016. do listopada 2018.

 

8. Nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi te je njihov brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-76/17, 11. prosinca 2017.

 

9. Također nije sporno da je faktično bračna zajednica prestala u prosincu 2016.

 

10. Međutim sporno je da li tuženik ima pravo na naknadu najamnine za predmetni stan čiji je suvlasnik s tužiteljicom, a koji stan nakon faktičnog prekida bračne zajednice koristi tužiteljica.

 

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica poštena posjednica predmetnog stana, a da tuženik nije onemogućen u suposjedu predmetnog stana čiji je suvlasnik zajedno sa tužiteljicom niti je od tužiteljice tražio suposjed predmetnog stana niti je u tom pravcu pokrenuo bilo kakav postupak, pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik ničim nije dokazao da je bio onemogućen u korištenju odnosno posjedovanju predmetne nekretnine jer iz iskaza jedne i druge strane proizlazi da je tuženik cijelo vrijeme imao ključeve predmetnog stana nakon faktičnog prekida bračne zajednice te je mogao ući u stan a pri tome nije dokazao da bi bio onemogućen u posjedovaju stana osim što je tuženik u određenom vremenskom razdoblju bio u zatvoru pa stoga u tom razdoblju nije niti mogao koristiti stan.

 

12. Sporno je stoga je li tužiteljica kao poštena posjednica predmetne nekretnine dužna platiti tuženiku naknadu koristi za koju tuženik tvrdi da ju je tužiteljica imala od uporabe njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u razdoblju od prosinca 2016. do listopada 2018.

 

13. Prije svega valja navesti da odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, dalje: ZV) propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

 

14. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

 

15. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. tog čl. propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

 

16. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog čl. ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

 

17. Odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

 

18. Osim toga, valja reći da je ovaj sud na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

 

              "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

 

19. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV-a.

 

20. Stoga, s obzirom da je tužiteljica poštena posjednica predmetne nekretnine (a u postupku nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet), te s obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku), to je prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odbio tuženika sa protutužbenim zahtjevom za naknadom najamnine.

 

21. Točno je da prvostupanjski sud pogrešno ističe da tuženik nema pravo tražiti najamninu jer tužiteljica u predmetnoj nekretnini čiji je suvlasnik u 1/2 dijela živi sa zajedničkom djecom i otplaćuje kredit kojim je dijelom kupljen stan jer to nije odlučno u ovom postupku međutim to nije je utjecalo na pravilnost sudske odluke.

 

22. Ovdje valja dodati da su kontradiktorni navodi tuženika u žalbi u kojim navodima tuženik ističe da traži naknadu za najamninu u 1/2 dijela predmetnog stana prema suvlasništvu koje proizlazi iz zemljišni knjiga, a pri tome traži mjesečni iznos od 2.700,00 kn na ime svog suvlasničkog dijela za najamninu koja bi ukupno za stan iznosila 3.000,00 kn, a na što osnovano ukazuje tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika.

 

23. Međutim ni ovo nije odlučno u ovom žalbenom postupku jer tuženik nije dokazao u smislu odredbe čl. 221. A. ZPP-a da je onemogućen u korištenju nekretnine čiji je suvlasnik.

 

24. Također žalbeni navodi tuženika da zbog izuzetno narušenih odnosa između stranaka zajednički život u predmetnom stanu nije moguć nije odlučno u ovom postupku jer u ovom konkretnom predmetu tuženik nije dokazao da je onemogućen u korištenju predmetnog stana od strane drugog suvlasnika, ovdje tužiteljice.

 

25. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj kada svaka od stranaka djelomično uspije u parnici sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

 

26. Kako u ovom postupku tužiteljica nije uspjela u tužbenom zahtjevu a tuženik također nije uspio u protutužbenom zahtjevu, a niti u ovom žalbenom postupku bilo je opravdano u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

27. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 8. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević