- 1 -              Revd 661/2021-2

Broj: Revd 661/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. I. iz S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnica V. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š., K., B. u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2308/2019-2 od 26. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-4130/2015-53 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja Z. I. kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj Z. I. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2308/2019-2 od 26. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-4130/2015-53 od 31. listopada 2018.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koji navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a u obrazloženju prijedloga postavljenih pitanja tužitelj navodi zbog čega smatra da su postavljena pitanja važna.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da za prvo i treće postavljeno pitanje nema odgovarajućih razloga zbog čega bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u vidu suprotnih odluka Županijskih sudova ili revizijskog suda, a niti odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. na koju se podnositelj revizije poziva u odnosu na treće postavljeno pitanje daje razlog važnosti tog pitanja jer u toj odluci nije zauzeto shvaćanje različito od onog u ovom konkretnom predmetu u odnosu na postavljeno pitanje.

4. Drugo i četvrto postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci nije suprotno onome zauzetom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-5612/2011 i dr. od 23. siječnja 2013. u odnosu na drugo postavljeno pitanje, dok odluka u predmetu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske te odluka Ustavnog suda broj: U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017. nisu primjenjive u ovom slučaju jer se radi o bitno različitim činjeničnim i pravnim situacijama.

5. Osim toga, u ovom predmetu shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci u skladu je sa shvaćanjem izraženim u odluci revizijskog suda broj: Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2021.