- 1 -              Kzz 28/2021-3

Broj: Kzz 28/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene S. K., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17. - dalje u tekstu: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 18. svibnja 2021. broj ZPP-DO-80/2019, podnesenom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru od 30. listopada 2019. broj PpP-3459/2019, u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 30. listopada 2019. broj PpP-3459/2019 povrijeđen zakon u odredbi članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13. i 157/13. - dalje u tekstu: PZ), čime je na štetu osuđenice počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka te se pobijana presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 30. listopada 2019. broj PpP-3459/2019, S. K. proglašena je krivom zbog počinjenja prekršaja iz članka 229. stavak 3. u vezi stavka 7. ZOSPC, te joj je na temelju navedenog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna.

2. Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona na štetu osuđenice i predložilo ukidanje prvostupanjske presude. U zahtjevu se navodi da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, jer da je izreka presude nerazumljiva i da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

3. Pritom posebno ističe da je u izreci presude sud naveo da je inkriminirane zgode osuđenica počinila prekršaj iz članka 229. stavak 3. u vezi stavka 7. ZOSPC, ne precizirajući glasilo u kojem je i kada zakon objavljen. U razlozima pobijane presude sud citirao odredbe članka 229. stavak 3. i stavak 7. ZOSPC, iz kojeg citata se zaključuje da je u konkretnom slučaju primijenjen Zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koji predviđa obvezu vlasnika vozila da dostavi vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Međutim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 70/19) izmijenjen je članak 229. stavak 3. toga Zakona na način da je dodan tekst „... a pritom se dostava podatka o više osoba koje su upravljale osobnim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje“, a koja izmjena je na snazi od 1. kolovoza 2019., dakle, nakon prekršaja za koji je osuđena S. K. Iz navedenog se ne može jasno i nedvojbeno zaključiti koja odredba članka 229. stavak 3. ZOSPC je u konkretnom slučaju primijenjena, dakle, da li ona koja je bila propisana u N.N. 108/17., ili odredba navedenog članka propisana u N.N. 70/19.

4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

5. Naime, ovdje prvenstveno valja naglasiti kako u razlozima pobijane presude sud ističe upravo da je okrivljenica „navela vjerodostojne podatke za četiri osobe koje su možda upravljale njenim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, iz čega onda zaključuje kako ista nije dala vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala njenim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, jer se takva dostava podataka ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dano na upravljanje u smislu odredbe iz članka 229. stavak 3. citiranog Zakona“, iz čega bi se moglo zaključiti kako je sud, iako u prethodnom dijelu presude nije citirao ovako izmijenjenu odredbu, ipak primijenio istu, a koja zakonska odredba nije bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja od strane osuđenice (N.N. 70/19.).

6. Međutim, ni to nije moguće sa sigurnošću zaključivati, obzirom da iz pobijane presude nije jasno koji je zakon sud primijenio u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o krivnji okrivljenice za predmetni prekršaj, s obzirom na to da se upravo primijenjena odredba bitno izmijenila od trenutka počinjenja prekršaja do trenutka donošenja presude. Naime, okrivljenica je nesporno u svojoj obvezi koja je proizlazila u momentu počinjenja prekršaja postupila po aktualnoj odredbi članka 229. stavak. 3. ZOSPC (N.N. 108/17.), dok bi prema nejasnim razlozima iz pobijane presude proizlazilo da je proglašena krivom prema izmijenjenoj odredbi članka 229. stavak 3. ZOSPC (N.N. 70/19.) koji je stupio na snagu nakon prekršaja.

7. Iz navedenog proizlazi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, a posebice u dijelu koji je zakon primijenjen u konkretnom slučaju, čime je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. PZ.

8. Zbog iznijetih razloga osnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika, pa je pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru od 30. listopada 2019. broj PpP-3459/2019 trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju članka 513. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) presuditi kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2021.