Poslovni broj: Gž-1430/2020-2

 

Poslovni broj: Gž-1430/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Z. H. d.o.o., OIB..., Z., P. Č., Z., zastupanog po punomoćnici D. H., odvjetnici iz O. društva H. & P. d.o.o. Z., protiv tuženice Z. M. Š., OIB..., iz S., zastupane po punomoćnici A. J., odvjetnici iz S., zbog isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1344/19 od 21. srpnja 2020., 8. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1344/19 od 21. srpnja 2020. preinačuje u dijelu kojim je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-23621/19 od 21. lipnja 2019. (točka I. izreke) i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke) i sudi se:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je izdao javni bilježnik M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-23621/19 od 21. lipnja 2019. kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati iznos od 319,26 kn (slovima: tristo devetnaest kuna i dvadeset i šest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos od

- 47,12 kn od 16.01.2018. do isplate;

- 47,12 kn od 16.08.2018. do isplate;

-   0,04 kn od 16.08.2018. do isplate;

- 47,12 kn od 16.09.2018. do isplate;

- 41,69 kn od 16.10.2018. do isplate;

- 47,12 kn od 16.11.2018. do isplate;

- 0,24 kn od 16.11.2018. do isplate;

- 47,12 kn od 16.12.2018. do isplate;

- 41,69 kn od 16.01.2019. do isplate

 

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.300,00 kn (slovima: tisuću tristo kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na iznos od 75,00 kn (slovima: sedamdeset i pet kuna) teku od 21. srpnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Z. M. J. pod poslovnim brojem Ovrv-23621/19 od 21. lipnja 2019.

II. Nalaže se tužitelju Z. H. d.o.o. Z., OIB ... naknaditi tuženoj Z. M. Š. OIB ... iz S., troškove ovog postupka u iznosu od 725,00 kuna."

 

2. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženicu obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13., 89/14.  i 79/19 - dalje: ZPP) time da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su proturječni, ovaj sud ispitujući je po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a nije utvrdio da je takva povreda počinjena niti je našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. ZPP-a u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a zbog koje se može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Postupak u ovom predmetu započet je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi duga od 319,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a nastavljen je kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

7. Tužitelj potražuje od tuženice dugovanje za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za trosobni stan na adresi u Z..

 

8. Tvrdi da je tuženica evidentirana u evidencijama tužitelja kao vlasnica predmetnog stana u utuženom razdoblju i da je obveznik plaćanja neplaćenih računa u utuženom razdoblju na temelju čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO) prema kojem je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

 

9. Sud prvog stupnja je utvrdio da nije sporno da tužitelj pruža javnu uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u gradu Z. gdje se nalazi i nekretnina tuženice, ali da je tuženica izvatkom iz zemljišnih knjiga dokazala da nije upisana kao vlasnica predmetnog trosobnog stana od 2016. pa da nije dužna platiti neplaćene račune od 2018. Nadovezuje se da su zemljišne knjige javne i da su izvatci iz zemljišnih knjiga javne isprave i imaju snagu javnosti jer djeluju prema svima pa da ovako javan i dostupan podatak ima prednost pred podzakonskim aktima na koje se poziva tužitelj govoreći o obvezama korisnika, odnosno o obvezi prijave promjene korisnika.

 

10. Na temelju toga sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika s obrazloženjem da je tužitelj sve činjenice vezane uz pravo vlasništva mogao utvrditi i saznati već prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu u smislu utvrđenja tko su obveznici plaćanja javno pružene usluge.

 

11. Tužitelj se žali navodeći da je tuženica na temelju čl. 6. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima bila dužna kao korisnik obavijestiti pružatelja usluge o promjeni korisnika i to u roku od 15 dana od dana nastale promjene te s tim u vezi ističe da kao jedini ovlašteni koncesionar za područje grada Z. pruža uslugu stotinama tisuća građana i da je životno nelogično da ima obvezu pratiti promjenu upisa u zemljišnim knjigama za svaku pojedinu nekretninu. Ponovno se poziva na čl. 30. st. 5. ZOGO-a i tvrdi da nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama pa da je na tuženici bio teret dokaza da je pravovremeno obavijestila tužitelja o promjeni korisnika predmetnog stana.

 

12. Prema obrazloženju pobijane odluke proizlazi da sud prvog stupnja smatra da je tužitelj trebao sam utvrditi tko su obveznici plaćanja javno pružene usluge te da niti činjenica da je čl. 6. Općih uvjeta poslovanja (list 67-77) propisano da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan obavijestiti pružatelja usluge o svim promjenama vezanim za matične podatke korisnika nekretnine, neobavještavanje o promjeni vlasništva od strane tuženice ne može predstavljati osnovu da se obveže platiti naknadu za odvoz komunalnog otpada.

 

13. Međutim, čl. 6. Općih uvjeta poslovanja propisuje da je tuženica bila dužna izvijestiti tužitelja o promjeni vlasništva, a nesporno je da to nije učinila jer nema dokaza da je nakon prodaje stana i upisa nove vlasnice stana u zemljišnim knjigama izvršila tužitelju prijavu promjene korisnika usluge.

 

14. Prema tome, neprijavljivanjem promjene vlasništva nekretnine tuženica se kao sudionik u obveznom odnosu nije pridržavala načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) niti načela dužnosti suradnje iz čl. 5. ZOO-a prema kojem je kao sudionik obveznog odnosa dužna surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima te da nije postupila niti s pažnjom dobrog domaćina na koji ga obvezuje čl. 10. st. 1. ZOO-a.

 

15. U konkretnoj situaciji to znači da tužitelj kao davatelj komunalne usluge, s obzirom na to da je tuženica u evidenciji tužitelja bila evidentirana kao korisnik, odnosno vlasnik predmetnog stana u utuženom razdoblju, osnovano traži od tuženice da podmiri utuženo dugovanje.

 

16. Dakle, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika pa je stoga ovaj sud uvažio žalbu tužitelja i na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačio pobijanu presudu na način kako je to odlučeno u točki I. izreke ove odluke.

 

17. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je u smislu čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a trebalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka. 

 

18. Tužitelju pripada zatraženi trošak jednokratne nagrade s PDV-om u iznosu od 625,00 kn, sudska pristojba u iznosu od 100,00 kn te zatraženi trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 75,00 kn i zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke. Zatraženi predvidivi troškovi tužitelju nisu dosuđeni jer nije dokazao da su nastali. 

 

19. Radi toga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.

 

Koprivnica, 8. lipnja 2021.