Poslovni broj: 27. Pp - 186/2021.

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu pojedincu Zdravku Krajina, uz
sudjelovanje zapisničara Marije Orlović, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika
S.F., zbog prekršaja iz članka 10. st. 1. točka 3., kažnjiv po čl. 22. st.
4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, povodom optužnog prijedloga PU Brodsko-
posavska, Policijska postaja Slav.Brod broj: 511-11-05/05-5-19-1/2021. od 24.
siječnja 2021., nakon provedene glavne rasprave 17. svibnja 2021. i javne objave
presude, 20. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

Okrivljenik: S.F., sin J. i A.F., djevojački B. , rođen … u D.V., državljanin RH, OIB: … stanovanjem u Z., …, visoka stručna sprema, dipl.ing. strojarstva, zaposlen na
Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, suvlasnik stana i garaže u
1/2 dijela, mjesečna plaća 8.100,00 Kn, oženjen, otac jednog djeteta, prekršajno
osuđivan, vodi se još jedan prekršajni postupak,

k r i v j e

I što se

24. siječnja 2021. u 10,00 sati u S.B., …, u prostoru spavaće sobe unutar obiteljskog stana nasilnički ponašao u obitelji na način da poradi nesuglasica oko gledanja TV programa i konzumacije hrane njihove mlt. kćerke A.F., rođ…, iz ruke supruge I.F. rođene …, sa
kojom je u brakorazvodnom postupku, istrgnuo tanjur s hranom, te ga bacio na pod
spavaće sobe, nakon čega ju je rukama naguravao ne dopuštajući joj da sa kćerkom
A. izađe iz sobe, te je kod iste i kod mlt. A.F. navedeno nasilje izazvalo
povredu dostojanstva i uznemirenost, iako je prethodno pravomoćno kažnjavan radi
tjelesnog i psihičkog nasilja u obitelji,

II dakle, ponovio tjelesno i psihičko nasilje u obitelji, koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost,

III čime je počinio prekršaj iz članka čime je počinio prekršaj iz članka 10. st. 1.
točka 1. i 3., kažnjiv po čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne
novine 70/2017, 126/2019, dalje u tekstu: ZZNO), pa mu se primjenom istog propisa i

2

članka 44. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18., dalje u tekstu: PZ),

IV P R I M J E N J U J E

U V J E T N A O S U D A

kojom se okrivljeniku

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 60 (šezdeset) dana, koja se neće izvršiti
ukoliko okrivljenik u roku od 12 (dvanaest) mjeseci ne počini isti ili sličan prekršaj. U
izrečenu kaznu ima se uračunati vrijeme uhićenja okrivljenika u trajanju od 1 (jednog)
dana, na temelju čl. 40. PZ.

V Okrivljeniku se na temelju čl. 16. ZZNO izriče zaštitna mjera zabrane
približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge Ivanke
Flegarić u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na udaljenosti manjoj od 50 (pedeset) metara,
osim u slučaju provedbe službenog postupka pred nadležnim tijelima RH, kojima
nazoče počinitelj i žrtva nasilja.

VI Temeljem članka 138. stavak 1. i 2. točka 3. PZ okrivljenik je dužan platiti
paušalne troškove postupka u iznosu od 400,00 (četrsto kuna) Kn, u roku od 30
(trideset) dana od pravomoćnosti, pod prijetnjom prisilne naplate istih.

O b r a z l o ž e n j e

1. PU Brodsko-posavska, Policijska postaja Slav.Brod podnijela je ovome sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanog u izreci ove presude.

2. Sud je prihvatio navedeni optužni prijedlog i izdao prekršajni nalog, koji je u
svezi s prigovorom okrivljenika stavljen izvan snage i nastavljen je redovni prekršajni
postupak pred Općinskim sudom u Slav.Brodu.

3. Provedena je glavna rasprava 17. svibnja 2020. u nazočnosti okrivljenika, predstavnika tužitelja i oštećenice I.F.

4. Okrivljenik poriče navode optužbe, ne smatra se krivim za prekršaj i ističe da
prekršaj ne postoji. U svojoj obrani okrivljenik u bitnom navodi da je sa suprugom
preko 13 godina u katoličkom braku i njihova kći A. je krštena. Unatrag više od 4
godine supruga mu je otela kći i zadržala u 200 km udaljenom gradu. Od tada je kći
viđao temeljem njihovog neformalnog dogovora svaka dva tjedna, te za Božić, Uskrs,
rođendan i imendan. Supruga je prije dvije godine pokrenula civilni razvod braka.
Ovom prijavom njegova supruga manipulira zakonom i institucijama. Stan u kojem je
viđao kći A. je u vlasništvu supruginog brata. Opisuje događaje i susrete kada su
odnosi sa suprugom bili bolji ili lošiji. Kada je došao 24. siječnja 2021. supruga i kći

3

su ga dočekale i otišle u sobu na krevet da mogu na TV gledati Svetu Misu. Kada je
supruga počela hraniti kći za vrijeme Svete Mise bilo mu je jasno da za to nema
potrebe i da je to štetno za njezin odgoj, jer 6 godina staro dijete nema potrebe jesti
za vrijeme Svete Mise. Tako je supruzi rekao da A. ne može jesti za vrijeme Mise,
na što mu je ona odbrusila da on neće određivati u njenoj kući i povukla tanjur bliže
A., a on je uzeo tanjur i brzo ga povukao u desno i ostavio. Tada mu je supruga
rekla da ide, odlazi. Ne može dopustiti da ga se istjera s opravdanjem da je normalno
jesti na Svetoj Misi. Odbio je otići, mirno stojeći, govoreći da ne ide nigdje, na što je
supruga uzela A. za ruku, rekla da onda one idu i krenula prema vratima. Stavio je
ruku na vrata i kazao da čeka, da razgovaraju, na što je došao njezin brat s druge
strane vrata i on ga također istjerivao. Supruga je zvala policiju, tako da je od
njegova dolaska u stan, do poziva policiji, prošlo desetak minuta. Nadalje opisuje
događaje koji su uslijedili nakon toga, uredovanje policijskih službenika, pri čemu od
bitnog ističe da je policijski službenik zatekao tanjur na krevetu. Zaključuje da
prekršaj za koji ga se tereti ne postoji, jer njegovo ponašanje ničim ne izlazi iz okvira
razumne skrbi za njihovo dijete, na što ga obvezuju Božji i svjetovni zakon i citira
više odredbi Obiteljskog zakona. Na poseban upit predstavnika tužitelja da li
okrivljenik smatra da je primjereno doći u tuđi stan i zahtijevati da se prilikom
gledanja mise na TV ne smije konzumirati hrana od strane djeteta okrivljenik
odgovara da je to primjereno i da je to u skladu s naukom katoličke crkve, što je
obrazložio u svojoj obrani. Na poseban upit suca da li je kritičnom događaju koji se
okrivljeniku stavlja na teret kako je opisano u optužbi, a koji se odvijao unutar
spavaće sobe sa TV-om nazočio bilo tko drugi osim okrivljenika, njegove supruge i
kćeri, okrivljenik odgovara niječno te dodaje da se I. brat nalazio u drugoj
prostoriji stana, da nije nazočio događaju koji je predmet postupka, da nije mogao
ništa vidjeti ili čuti već je reagirao tek kada je I. počela vikati, a zet je došao na
poziv puno kasnije. Na upit suca je li točno da je nakon nesuglasice oko konzumacije
hrane njihove kćeri i manipulacije tanjurom s hranom, naguravao suprugu i nije
dopuštao da sa kćerkom izađe iz sobe, odgovara: Poričem bilo kakovo naguravanje i
smatram da time što sam na jednu sekundu stavio ruku na vrata i zamolio da to
razgovorom rasčistimo ne predstavlja spriječavanje I. da sa A. izađe iz
sobe. Nije imao ništa drugo za dodati i nije imao dokaznih prijedloga.

5. U provedenom dokaznom postupku ispitana je oštećenica I.F. u svojstvu svjedokinje i provedeno je sučeljavanje okrivljenika sa oštećenicom.

6. Svjedokinja I.F. iskazala je da je u braku sa suprugom S. od

2008. ali sa istim ne živi od 13.09.2016. U veljači 2019. podnijela je zahtjev za
rastavu braka. Imaju zajedničko dijete kći A., rođ…, koja živi s njom
u S.B. od dana kada je napustila zajedničko kućanstvo sa suprugom. Više
puta su dolazili u nesuglasice oko viđanja djeteta. Dana 24.01.2021. oko 10,00 sati
došao je suprug S. u njezin stan u S.B., radi viđanja kćerke
sukladno njihovom prethodnom usmenom dogovoru. Tom prilikom u spavaćoj sobi,
dok su se nalazili u društvu njihove kćeri A., između nje i supruga došlo je do
nesuglasica oko gledanja TV programa i kćerkine konzumacije hrane. Tijekom tih
nesuglasica suprug joj je iz ruke istrgnuo tanjur sa hranom za A. i bacio ga na pod
sobe. Nakon toga rukama ju je tjelesno naguravao kako bi pri tom spriječio da sa
A. izađe iz sobe. Na poseban upit suca svjedokinja je iskazala da toga dana A.
nije rano doručkovala, a S. je trebao doći oko 10,00. Njihovo druženje odvijalo
se u spavaćoj sobi, a u drugom dijelu stana bili su njezin brat i majka. Neposredno

4

prije S. dolaska ona je A. priredila doručak i A. je doručkovala kada je
S. došao i zahtjevao da na TV-u pratimo Svetu Misu. Kada je Misa počela istog
trena je S. reagirao i rekao A. da neće sada jesti. Napominje da je A. jela na
način da su zajedno sjedile na krevetu, a ona je držala tanjur. S. joj je istrgnuo
tanjur sa hranom iz ruke, bacio ga na pod govoreći da neće više jesti. A. je počela
vrištati jer se uplašila i ona je zajedno s njom pokušala izaći iz spavaće sobe, a
S. ih je pokušao spriječiti na način da je objema rukama zatvorio vrata, nakon
što ih je pokušala otvoriti. Tada je i ona počela plakati i vikati, što je čuo njezin brat,
koji je pokušao ući u spavaću sobu, ali to S. nije dopustio. Njezin brat molio ga
je da to učini, te su nekako otvorili vrata. Ona je A. poslala svojoj mami i pozvala
policiju mobitelom, a njezina mama je zvala sestru i zeta. Policija je došla nakon 10
minuta. Napominje da je S. ostao sam u spavaćoj sobi dok su se svi ostali
povukli u drugi dio stana. Ona je za to vrijeme smirivala A. Na poseban upit suca
da li je tanjur sa hranom nakon što ga je okrivljenik bacio na pod, ostao na podu ili na
krevetu nakon što je napustila spavaću sobu izjavljuje da se tanjur nalazio bačen na
pod, kada su oni izašli iz spavaće sobe.

7. Prilikom sučeljavanja okrivljenika sa oštećenicom, oštećenica gledajući
okrivljenika u oči višekratno istoga pita zar nisi mi oteo tanjur iz ruku i bacio ga na
pod, na što okrivljenik odgovara niječno i tvrdi da to nije učinio, da bi okrivljenica
ustrajala u toj tvrdnji, klimajući glavom. gledajući u okrivljenika i prema sudu. Nadalje,
svjedokinja tvrdi da je A. počela jesti prije nego je S. došao, S. tvrdi da u
trenutku kada su ga dočekale A. nije jela, ali ne zna da li je počela jesti 10-tak
minuta ranije. Nadalje, obraćajući se okrivljeniku svjedokinja mu govori pokazujući s
obje ruke: Zar me niti ovako odgurnuo prema vratima kada sam ih pokušala otvoriti
držeći A. za ruku kako bi izašli iz sobe, a zatim objema rukama držao zatvorena
vrata kako bih nas rukama spriječio pri tome govoreći ne idete sad nikuda, okrivljenik
odgovara niječno i poriče, te navodi da je samo nakratko rukom zadržao vrata u želji
da to raščiste.

8. Predstavnik tužitelja u završnoj riječi navodi da u cijelosti ostaju kod optužnog
prijedloga, smatraju da je prekršaj okrivljenika dokazan svjedočenjem oštećenice,
predlaže da se okrivljenik oglasi krivim i kazni predloženom novčanom kaznom
(8.000,00 Kn).

Okrivljenik u završnoj riječi smatra da nijem počinio nikakvo prekršajno djelo, da
prekršaj ne postoji, da se kritične zgode nije dogodilo ništa što nije bilo normalno , da
oštećenica laže i prikazuje događaj kako joj to pogoduje u drugim postupcima, pa
predlaže da ga sud oslobodi krivnje.

9. Na temelju tako provedenog postupka smatra se dokazanim prekršaj okrivljenika
kako je opisan u izreci ove presude i ne ukazuje se potrebitim izvođenje drugih
dokaza.

10. Nije sporno da okrivljenik i njegova supruga žive odvojeno, da je u tijeku
njihova brakorazvodna parnica, da okrivljenik živi u Z., a supruga sa kćeri
A. u S.B., da je sukladno usmenom dogovoru sa suprugom okrivljenik
dolazio u S.B. radi druženja sa kćeri A. i da se druženje odvijalo nedjeljom
u spavaćoj sobi stana u nazočnosti supruge, obično oko 10,00 sati, da je okrivljenik
kritične zgode zabranjivao objedovanje njihovoj kćeri A. za vijeme praćena
prijenosa Svete Mise na televiziji, da je stoga okrivljenik supruzi uzeo iz ruke tanjur
sa hranom za kćer A., nakon toga nije htio otići na zahtjev supruge i nije odmah

5

dopustio supruzi da sa kćeri A. napusti spavaću sobu, u kojoj su se do tada zajedno nalazili.

11. Jednako tako nije sporno da je okrivljenik prije ovog događaja, presudom
Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 73. Pp J - 550/2019. od

25.07.2019., pravomoćno osuđen zbog tjelesnog i psihičkog nasilja počinjenog na
štetu supruge u nazočnosti djeteta A., a kako to također proizlazi iz prekršajne
evidencije koja se vodi kod Ministarstva pravosuđa RH.

12. Sporno je da li je okrivljenik kritične zgode bacio tanjur s hranom na pod i je li
nakon toga rukama naguravao suprugu I., ne dopuštajući joj da s kćerkom
A. izađu iz sobe. Jednako tako, sporno je da li ponašanje okrivljenika predstavlja
prekršaj kako to tvrdi tužitelj ili prekršaj ne postoji, kako se brani okrivljenik.

13. Sud ne prihvaća obranu okrivljenika kada navodi da je, ne doputajući da kći
A. objeduje za vrijeme prijenosa Mise na televizoru, samo uzeo tanjur iz ruke
supruge i odložio ga, jer iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik
tom prilikom tanjur s hranom bacio na pod. Pri tom valja istaknuti da za postojanje
prekršaja nije presudna činjenica je li tanjur s hranom bio samo odložen u stranu, ili
bačen na pod, jer biće prekršajnog djela predstavlja sam čin zabrane konzumiranja
hrane djetetu starom 6 godina u prostoru stana u kojem boravi. Činjenica da je
policijski službenik navodno naknadno pronoašao tanjur na krevetu nije od utjecaja
na postojanje prekršaja, jer je okrivljenik nakon kritičnog događaja određeno vrijeme
bio sam u sobi i za to vrijeme je mogao tanjur staviti na krevet.

14. Nadalje je utvrđeno da okrivljenik nije samo nakratko, stavljajući ruku na vrata, spriečavao izlazak iz sobe supruzi i kćeri, već je pri tom suprugu naguravao rukama.

15. Takovo stanje stvari proizlazi iz iskaza oštećene svjedokinje koji iskaz sud
ocjenjuje kao istinit, s obzirom da je ista iskazivala objektivno i uvjerljivo, detaljno
opisujući tijek inkriminiranog događaja, a u njenom iskazuu nije bilo proturiječnosti ili
nelogičnosti. Provedenom dokaznom radnjom sučeljavanjem okrivljenika i oštećenice
potvrđena je vjerodostojnost njezina iskaza.

16. Člankom 10. točka 1. ZZNO propisano je da je fizičko nasilje u obitelji primjena
fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a točkom 3. istog članka je
propisano da je nasilje u obitelji i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo
povredu dostojanstva ili uznemirenost.

17. S obzirom da je okrivljenik prema svojoj supruzi, naguravanjem rukama,
počinio fizičko nasilje, te je nedopuštajući da njihovo dijete objeduje, bacajući pri tom
tanjur s hranom, kod iste izazvao povredu dostojanstva i uznemirenost, sud je u
takovom ponašanju okrivljenika pronašao sva obilježja prekršaja iz naprijed citiranih
zakonskih odredbi.

18. Stoga je okrivljenika valjalo oglasiti krivim i izreći mu odgovarajuće prekršajne sankcije.

19. Prilikom izbora vrste i visine izrečene prekršajne sankcije, sud na strani okrivljenika nije pronašao osobito olakotnih niti otegotnih okolnosti, te se s obzirom

6

na vrstu i narav prekršaja, u ovom slučaju odlučio na vremensku kaznu s odgodom
izvršenja, odnosno uvjetnu osudu uz odgovarajući rok kušnje u smislu čl. 44. st. 2.
PZ, jer ocjenjuje da se i bez izvršenja izrečene kazne može očekivati ostvarenje
svrhe kažnjavanja. U izrečenu kaznu sud je na temelju čl. 40. PZ uračunao vrijeme
uhićenja okrivljenika u trajanju od jednog dana.

20. Jednako tako, na temelju čl. 16. ZZNO, sud je istome primjenio zaštitnu mjeru
zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge
I.F. u odgovarajućem trajanju, kako bi se okrivljenika spriječilo u
možebitnom ponavljanju prekršaja.

21. Odluka o paušalnim troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi
članka 138. st. 1.i 2. točka 3. PZ, a njihova visina određena je s obzirom na
složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Slav. Brodu. 7. lipnja 2021.

Zapisničar: S u d a c:
Marija Orlović Zdravko Krajina

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu RH
putem ovog suda u roku od 8 dana po primitku istog, u dva istovjetna primjerka i bez
pristojbe.

Dostaviti:

- okrivljenik,

- ovlašteni tužitelj,

- oštećenica, po pravomoćnosti - pismohrana.