R. H. P.-1167/15 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja pod 1. P. Š., J. 3., 12207 B., N. i
pod 2. U. A. V. A., S., S..1-7 D. – 90489
N., obje zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku u S., protiv
tuženika E. osiguranje d.d. Z., U. grada V. 282, O.:
, koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva
G. & partneri u Z., P. S., radi naknade štete, nakon provedene
glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika
tuženika te proglašenja presude od 7. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. D. je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju pod 1. P. Š.,
J. 3., 12207 B., N. ukupan iznos od 3.383,50 kn sa
zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 150,00 kn od 3. rujna 2014.,

- na iznos od 1.533,50 kn od 28. listopada 2014.,

- na iznos od 1.700,00 kn od 4. studenog 2014. pa do ispate tih iznosa po
stopi od 12% godišnje od 13. rujna 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1.
kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za više
zatražen iznos glavnice u iznosu od 15.034,00 kn sa zateznim kamatama na
taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju pod 2. U.
A. V. A., S., S..1-7 D. – 90489 N. iznos
od 3.249,64 E. sa zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 2014. do
isplate po stopi od 12% godišnje od 7. studenog 2014. do 31. srpnja 2015., a
od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

2 P.-1167/15

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke presude, i to za više
zatražen iznos glavnice u iznosu od 12.998,58 Eur sa zateznim kamatama na
taj iznos, kao i za više zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice
za period od 29. listopada 2014. do 6. studenog 2014., tužbeni zahtjev odbija
se kao neosnovan.

V. Dužni su tužitelji pod 1. P. Š. i pod 2. U. A.
V. A., S., u roku od 15 dana, isplatiti tuženiku trošak
postupka u iznosu od 9.175,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od
presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

O.

1. Tužitelj je 2015. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade
štete. U tužbi se navodi da je vozilo tužitelja marke M.-B., reg. ozn. B
S. oštećeno u sudaru koji se dogodio 2014. u O. C. P.
krivnjom osiguranika tuženika. T. zahtjevom tužitelj traži naknadu štete za koju
tvrdi da je nastala na vozilu u predmetnom sudaru, a koja prelazi iznos naknađene
štete od strane osiguratelja tužitelja po osnovu kasno police osiguranja s franšizom,
trošak šlepanja vozila do ovlaštenog servisera te neimovinsku štetu na ime povrede
tjelesnog i duševnog zdravlja. Na ročištu od 2020. tužitelj je konačno
uredio tužbeni zahtjev. Tužbenim zahtjevom tužitelj pod 1. traži isplatu ukupnog iznosa
od 18.417,50 kn sa zateznim kamatama, tužitelj pod 2. traži isplatu ukupnog iznosa od

16.248,22 Eur u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama, sve na način kako je
to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da se dogodila predmetna
nezgoda. Priznao je i pasivnu legitimaciju te je osporio osnov tužbenog zahtjeva
navodeći da je tužitelj pod 1. odgovoran za predmetnu nezgodu. Također je osporio i
visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je izveo dokaze čitanjem zapisnika o očevidu M. R., P. S., P.
I. broj: /2014 od 2014., zapisnika o ispitivanju
prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 2014.,
potvrde o oštećenju vozila, fotografija nezgode, računa od 2014., računa o
popravku vozila 2014. (2x), potvrde o učešću, računa od

2014., liječničke potvrde i medicinske dokumentacije, zahtjeva za naknadom
imovinske i neimovinske štete od 2014., dopisa od 2015.,
čitanjem prekršajnog spisa P. suda u S., S. službe u I. 4Pp-
p-3174/16, presude 4Pp-p-3174/16 od 2017., dopisa od 2015.,
izjave o tijeku nastanka prometne nezgode, saslušanjem tužitelja i svjedoka A.
E., čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. Š., dipl. ing. od

14. siječnja 2020., usmenim vještačenjem po vještaku J. Š., dipl. ing.,
medicinskim vještačenjem po vještaku mr. sc. M. J., dr. med., spec.
neurokirurgije.

3 P.-1167/15

4. T. zahtjev djelomično je osnovan.

5. Među stranka nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj
stvari. Nije sporno ni da se predmetna nezgoda dogodila 2014. u O.
C. P. te da su u toj nezgodi sudjelovali osobno vozilo marke M.-B.,
reg. ozn. B. S. vlasništvo tužitelja pod 1. P. Š., a osigurano kod tužitelja
pod 2. U. A. V. A., S..

Sporno je među stranka pitanje odgovornosti za predmetnu nezgodi i visina štete.

6. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, prema kojima je u našem
pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične
osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje
dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su
izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

7. Čitanjem zapisnika o očevidu M. R., P. S., P. I. broj: 511-12-27-
04-01-N-911/2014 od 2014., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola,
opojnih droga ili lijekova u organizmu od 2014., prekršajnog spisa
P. suda u S., S. službe u I. 4Pp-p-3174/16, presude 4Pp-p-
3174/16 od 7. rujna 2017., izjave o tijeku nastanka prometne nezgode, saslušanjem
tužitelja i svjedoka A. E., te čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka
J. Š., dipl. ing. od 2020., sud je utvrdio:

- da se na mjestu nezgode cesta pruža u pravcu te je na kolniku označena puna
razdjelna crta, a brzina kretanja je ograničena na 50km/h s obzirom da se radi o cesti
u naselju,

- da je način nastanka prometne nesreće slijedeći: automobil V. G. se kretao
sjevernim kolničkim trakom ceste DC 39 iz smjera istoka u smjeru zapada, odnosno iz
smjera S. u smjeru T.. A. M. se kretao južnim kolničkim trakom
ceste D. 39, iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno iz smjera T. u smjeru
S., dakle dolazio je automobilu V. G. iz suprotnog smjera, nakon čega je
skretao ulijevo prema prostoru parkirališta uz sjeverni rub ceste. Uočivši opasnost
zbog skretanje automobila M. ulijevo koji je na taj način ulazio u sjeverni
prometni trak kojim se kretao automobil V. G., vozač automobila V. G. je
poduzeo forsirano kočenje kako bi izbjegao sudar, pri čemu je prešao na južni kolnički
trak kojim se kretao automobil M.. D. je do sudara između prednjeg desnog
dijela automobila M. i prednjeg, više desnog dijela automobila V. G. nakon
čega je automobil V. G. potisnuo automobil M. u smjeru zapada do mjesta
na kojemu su pronađene krhotine polomljene plastike, čestice boje i stakla otpale s
vozila. Poslije sudara, oba vozila su se zaustavila u južnom kolničkom traku u blizini
razdjelne crte ceste DC 39, kada je automobil M. prednjim lijevim dijelom
prešao na sjeverni kolnički trak i prednjim dijelom bio okrenut u smjeru sjeveroistoka,
dok je automobil V. G. u potpunosti bio u južnom kolničkom traku, prednjim dijelom
okrenut u smjeru sjeverozapada,

- da se mjesto sudara nalazi u južnom kolničkom traku ceste D. 39, kojim se
kretao O. M., od P.-a u smjeru zapada udaljeno oko 27 m i u smjeru juga
oko 3.50-4 m,

4 Pn-1167/15

- da je brzina kretanja automobila V. G. u trenutku reagiranja vozača na
kočnicu iznosila oko 79 km/h, a u trenutku sudara 40 km/h,

- da je brzina kretanja automobila M. u trenutku sudara iznosila oko 22
km/h,

- da je položaj automobila u vremenu i prostoru bio slijedeći: u vremenu 2.44 s
prije sudara, kada je vozač automobila V. G. reagirao na kočnicu, tada se nalazio
oko 45.20 m istočno od mjesta sudara u sjevernom kolničkom traku, a automobil
M. se nalazio oko 7.50 m zapadno od sudarnog položaja u južnom kolničkom
traku ceste D. 39,

- da je mogućnost međusobnog uočavanja i preglednost ceste bila slijedeća: u
vrijeme nastanka prometne nesreće bio je dan, vrijeme sunčano, promet gust, a
duljina puta horizontalne preglednosti između automobil V. G. i automobil
M. je iznosila najmanje oko 130 -150 m. S obzirom na preglednost, vozači oba
vozila su imali mogućnost uočavanja vozila na cesti i drugih prepreka ispred sebe na
navedenim udaljenostima. Mogućnost međusobnog uočavanja i preglednost ceste su
im eventualno mogla umanjiti druga vozila u prometnom toku. Uvažavajući
konstruktivne elemente ceste, vozač automobila M. je mogao vidjeti automobil
V. G. koji se kretao iz smjera istoka, odnosno koji mu je dolazio iz suprotnog
smjera,

- da je mogućnost izbjegavanja sudara tj. mogućnost zaustavljanja automobila
do mjesta sudara bila slijedeća: ako bi vozač automobila V. G. poduzeo intenzivno
kočenje na mjestu na kojemu je inače reagirao na kočnicu, odnosno kada je od mjesta
sudara udaljen 45.20 m, automobil bi se zaustavio do mjesta sudara ako bi se gibao
brzinom od 71 km/h ili bilo kojom manjom brzinom.

8. Na nalaz i mišljenje vještaka Š. tužitelj je istakao primjedbe. Stoga je
sud izveo dokaz usmenim vještačenjem po vještaku Š. na okolnost pojašnjenja
njegovog nalaza i mišljenja te očitovanja na primjedbe tužitelja.

Usmeno saslušan vještak je uspješno otklonio primjedbe tužitelja.

Vještak Š. je u cijelosti ostao pri danom nalazu i mišljenju te pojasnio da je u
trenutku sudara vozilo M. obavljalo radnju skretanja u lijevo, a brzina kretanja
mu je bila 22 km/h. V. G. koje se kretalo pravocrtno u svom prometnom traku u
trenutku reagiranja vozača na kočnicu kretalo se brzinom od 79 km/h. V. G. je
reagirao na kočnicu zbog toga što je vidio automobil M. kako skreće u lijevo, pa
je objektivno pretpostavio da će mu ući u putanju na sjeverni kolnički trak. Z. toga je
reagirao na kočnicu. U trenutku reagiranja vozača G. na kočnicu, M. se još
uvijek nalazio na južnom kolničkom traku i nije prešao razdjelnu crtu ceste D.. U
svakom slučaju vozač automobila G. je ispravno pretpostavio opasnu situaciju u
prometu.

Iako je tužitelj ustrajao u svojim primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka, sud
smatra da je vještak uspješno otklonio primjedbe tužitelja te je njegov nalaz i mišljenje
prihvatio kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

9. Dakle, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je glavni uzrok
predmetne nezgode skretanje vozila Mercedes u lijevo bez da je propustio vozilo G.
koje je dolazilo iz suprotnog smjera krećući se pravocrtno u svom prometnom traku.
T. je vozač vozila M. počinio prekršaj iz odredbe čl. 57. st. 1. Z. o
sigurnosti prometa na cestama (N. novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13,
92/14), dalje: Z., kao tad važećeg materijalnog prava.

5 Pn-1167/15

Naime, odredbom čl. 57. st. 2. Z.-a propisano je da je vozač vozila koje
skreće ulijevo dužan je propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava
smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije
drukčije određeno.

U konkretnom slučaju predmetni sudar se mogao izbjeći da se vozilo G.
kretalo dopuštenom brzinom. N., da se vozilo G. u trenutku reagiranja vozača na
kočnicu kretalo brzinom od 71 km/h ili bilo kojom manjom brzinom zaustavio bi se do
mjesta sudara. M., vozilo G. se u trenutku reagiranja vozača na kočnicu
iznosila oko 79 km/h, iako je dopuštena brzina na tom mjestu 50 km/h. Stoga je vozač
vozila G. počinio prekršaj iz odredbe čl. 53. st. 1. Z.-a i čl. 51. st. 1. Z.-a.
Naime, odredbom čl. 53. st. 1. Z.-a propisano je da se na cesti u naselju
vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom
većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili
njegov dio.

Odredbom čl. 51. st. 1. Z.-a propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja
vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim
prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno
zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti,
odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.
Odredbom čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje: ZOO, propisano je da kad je šteta
prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je
isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara
drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

Slijedom navedenog, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o šetnom
događaju uzrokovanom motornim vozilom u pokretu. Vozač osobnog automobila
marke „M.“ kriv je za predmetni štetni događaj u omjeru 80%, a vozač vozila
marke „G.“ je kriv u omjeru od 20%, sve sukladno citiranoj odredbi čl. 1072. st. 2.
Z..

Naime, logično je da vozač vozila koje zadržava pravac kretanja, kad uoči
vozilo iz suprotnog smjera koje je zaustavljeno uz središnju crtu zbog skretanja u
lijevo, očekuje da će ga to vozilo propustiti. Vozač G. je, kad je uočio da je osobni
automobil M. započeo radnju skretanja u lijevo, bez da je propustio vozilo G.,
ispravno reagirao na kočnicu i poduzeo intenzivno kočenje. M., da je vozač
automobila G., sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Z.-a, pokazao veću opreznost i na
mjestu gdje je dopuštena brzina 50km/h vozio brzinom 71 km/h ili bilo kojom manjom
brzinom zaustavio bi se do mjesta sudara.

10. Nadalje je potrebno raspraviti pitanje visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Odredbom čl. 1085. st. 4. ZOO propisano je da će sud dosuditi oštećeniku
naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti danog slučaja opravdavaju
uspostavljanje prijašnjeg stanja.

Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi.

6 Pn-1167/15

12. Kako je naprijed vještačenjem utvrđeno popravak automobila M. je
ekonomski opravdan, a na automobilu je nastupila djelomična šteta. Trošak popravka
automobila M., odnosno visina štete iznosi ukupno s PDV-om 131.917,49 kn.

13. Za istaknuti je da je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku onu svotu
novca koja je potrebna za plaćanje popravka oštećene stvari, pa i iznos poreza na
promet (Ovakav stav zauzima i dosadašnja sudska praksa Ps, Pž-1777/91 od 25.
lipnja 1991.g.; Vs, Rev-2443/86 od 1. travnja 1987.g.; sentence su objavljene u
Zakonu o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, I. C.,
O., Z., 2002., str.212. i 225.).

14. Predmetni automobil popravljen je u ovlaštenom servisu J. A. d.o.o.
D. za iznos od 131.917,49 kn, što proizlazi iz priloženog računa.

Policom osiguranja „U.“ br. D predmetno vozilo je bilo
osigurano kod tuženika. Stoga je tužitelj pod 1. P. Š. trebao snositi trošak
popravka predmetnog automobila umanjen za iznos franšize od 1.000,00 E.. D.,
tužitelj pod 2. U. A. V. A., S. snosio je trošak od

124.242,79 kn, što proizlazi iz dopisa od 28. listopada 2014. (124.242,79 kn – trošak
koji je snosio + 7.674,70 kn iznos franšize = 131.917,49 kn).

Iz priloženog dokaza o uplati razvidno je da je tužitelj pod 2., kao strana pravna
osoba ovlaštenom servisu J. A. d.o.o. u D. račun za popravak
predmetnog automoila podmirio u Eur, i to u iznosu od 16.248,22 Eur dana 6.
studenog 2014. (str. 24. spisa).

Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do
visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj
osnovi odgovorna za štetu – subrogacija (čl. 963. st. 1. ZOO-a).

Stoga tužitelj pod 2., temeljem izvršene subrogacije ima pravo potraživati
predmetnu novčanu štetu od tuženika sukladno čl. 1089. st. 1. ZOO-a.
Međutim, predmetni iznos imovinske novčane štete treba umanjiti za 80% jer je
toliki omjer krivnje vozača vozila M. ( osiguranika tužitelja pod 2.) za predmetnu
prometnu nezgodu i njom nastalu štetu.

O. čl. 21. Z.-a propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos
novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim
kad zakon određuje što drugo.

S obzirom da je tužitelj pod 2. isplatu ovlaštenom serviseru izvršio u valuti Eur i
to u iznosu od 16.248,22 Eur (str. 24. spisa) taj iznos je potrebno umanjiti za 80%, što
iznosi 3.249,64 Eur.

Stoga je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 3.249,64 Eur, dok je za više
zatraženu isplatu iznosa od 12.998,58 Eur tužbeni zahtjev neosnovan.
S obzirom da je plaćanje bilo 6. studenog 2014. (str. 24. spisa) zatezne kamate
teku od tog datuma, jer je tada nastala predmetna imovinska novčana šteta. Stoga je
neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traže zatezne kamate od 29. listopada

2014. do 6. studenog 2014.

Zatezne kamate dosuđene su sukladno čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske
zatezne kamate dosuđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

15. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. i IV. izreke presude.

7 Pn-1167/15

16. Iz računa br. i priložene potvrde o plaćanju računa (str.

20. i 21. spisa) proizlazi da je tužitelj pod 1. P. Š. snosio trošak štete (trošak
popravka) u iznosu franšize dakle u iznosu od 7.667,50 kn dana 27. listopada 2014.
Međutim, predmetni iznos imovinske novčane štete treba umanjiti za 80% jer je
toliki omjer krivnje vozača vozila M. za predmetnu prometnu nezgodu i njom
nastalu štetu, što iznosi 1.533,50 kn.

Stoga je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 1.533,50 kn, dok je za više
zatraženu isplatu iznosa od 6.134,00 kn tužbeni zahtjev neosnovan, sve sukladno
odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a.

S obzirom da se radi o imovinskoj novčanoj šteti zatezne kamate teku od
datuma novčanog izdatka, jer je tada nastala predmetna imovinska novčana šteta.
Stoga je tužitelju pripadaju zatezne kamate od 28. listopada 2014. do isplate, kako je
tužitelj to i zatražio.

Zatezne kamate dosuđene su sukladno čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske
zatezne kamate dosuđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).
Prigovor tuženika da se tužitelj pod 2. Petar Škaro ugovaranjem franšize odrekao
naknade štete u tom dijelu je paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje
postupka te ga nije potrebno posebno obrazlagati. Ovdje je samo kratko za kazati da s
obzirom da u tom dijelu osiguravajuće društvo nije snosilo štetu da je tužitelj pod 2.
Petar Škaro aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za naknadom štete u tom
dijelu.

Iz računa br. 2014. tvrtke K. d.o.o. S. razvidno je
da je tužitelj snosio trošak prijevoza (šlepanja) predmetnog automobila u ovlašteni
servis J. A. d.o.o. u iznosu od 750,00 kn dana 2. rujna 2014.

Stoga tužitelju pod 1. pripada naknada tog iznosa imovinske novčane štete, ali
umanjena za 80% koliko iznosi omjer krivnje vozača vozila M. za predmetnu
prometnu nezgodu. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 150,00 kn, dok je
za više zatraženu isplatu iznosa od 600,00 kn tužbeni zahtjev neosnovan, sve
sukladno odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a.

Zatezne kamate dosuđene su sukladno čl. 112. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 1089.
st. 1. ZOO-a. Stopa zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno odredbi čl. 29.
st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15,
140/15, 60/16, 64/17).

17. Odredbom članka 19. stavak 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna
osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim
zakonom.

Odredba članka 20. ZOO-a propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih
poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga,
javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira

Odredbom članka 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine
(obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava
osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede
prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,

8 Pn-1167/15

dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini
pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih
fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Medicinskim vještačenjem po vještaku mr. sc. M. J., dr. med., spec. neurokirurgije, sud je utvrdio:

- da je tužitelj pod 1. P. Š., rođ. 1960., zadobio ozljedu područja
slabinske kralježnice u prometnoj nezgodi od 2014. u kojoj je bio vozač
osobnog automobila koji se frontalno sudario s drugim automobilom,

- da je sutradan dakle 1.rujna 2014. tužitelj pod 1 obavio ambulantni pregled
zbog bolova u križima, otežanog sagibanja i kretanja pa je tog dana dobio dvije
ampule injekcione protiv bolova, a nadalje još dva dana drugi i treći put ponovno
intramuskulamu injekciju protiv bolova,

- da je 2014. bio upućen na pretragu magnetne rezonancije radi
sumnje na malenu frakturu (prijelom) trećeg slabinskog kralješka. Pretraga MR je
učinjena 2014. i ta pretraga je definitivno pokazala da ne postoje znaci
traumatskog oštećenja na slabinsko-križnoj kralježnici. Međutim, opisana su blaga
ispupčenja područja između 1. i 2. i 2. i 3. slabinskog kralješka, što se odnosi na
ispupčenja međukralježničkih hrskavičnih jastučića. Također se navodi blago
ispupčenje hrskavičnog jastučića - diskusa u razini između 5. slabinskog i 1. križnog
kralješka. U tom nalazu prevoditelj međukralježničke hrskavice tj. diskuse naziva
"meniskusima", što nije precizno anatomski. Meniskusi se nalaze u koljenim
zglobovima.

- da se iz nalaza od 2014. vidi da je preporučena terapija trakcijom,
to je tzv. metoda koja se povremeno rabi koliko s uspjehom dvojbeno je. Međutim, ona
je kod tužitelja primijenjena,

- da je tužitelj pod 1. P. Š. bio na bolovanju od

2014., što je ukupno tri tjedna, a koju činjenicu vještak, s obzirom na dokumentaciju u
spisu, prihvaća. Za vrijeme bolovanja tužitelj pod 1. je odlazio na pretragu MR i
liječenje tzv. trakcijom,

- da je tužitelj pod 1. P. Š. doživio povredu njegovog osobnog prava na
tjelesno i duševno zdravlje. Ova povreda prava osobnosti može se kazati da je blaga
bez trajnih posljedica. Ispoljila se povreda prava u trpljenju bolova. On je imao
neugodnosti radi ovog ozljeđivanja i imao je malenu imovinsku štetu radi potrebe
pomoć i njege kod kuće. Bolovi koji se mogu kvalificirati kao preksijsko ekstenzijski
bolovi prvenstveno slabinske kralježnice bili su u srednjem stupnju i mogli su potrajati
pet dana. Potom su mogli biti u blagom intenzitetu u trajanju od 15 dana. I nadalje, u
blagom intenzitetu povremeno u danu i to šest sati još tri tjedna. Neugodnosti za
tužitelja pod 1. bile su to što je trebao otići radi bolova sutradan nakon prometne
nesreće u ambulantu obiteljske medicine, gdje je kroz tri dana primio tri puta u mišić
injekcije protiv bolova. Potom je bio ukupno u N. tri puta kod nadležnih
doktora, nelagodna je i pretraga M., a neugodna je i trakcija kralježnice. Svega toga
ne bi bilo da se nije ozlijedio,

- da je tužitelj pod 1. kroz 7 dana jedan sat u danu trebao pomoć od strane
treće osobe kod kuće, njemu samom za osobne potrebe,

- da je stabilizacija zdravstvenog stanja je bila oko mjesec i pol nakon prometne
nezgode, dakle 2014.

9 Pn-1167/15

- da je tužitelj doživio i povredu njegovog osobnog prava na duševno zdravlje.
On je u trenutku sraza vozila s drugim vozilom mogao pretrpjeti strah jakog intenziteta
koji je mogao potrajati 2-3 minuta, potom se on pretočio nadalje u primami strah u
srednjem intenzitetu što je mogao potrajati pola sata, a nadalje je strah bio u srednjem
intenzitetu ali sekundaran kroz iduća 24 sata. Sekundaran strah u manjem stupnju
mogao je potrajati 10 dana. Nadalje, u diskontinuitetu, dakle u vremenu koje nije točno
naznačeno u smislu trajanja kada je odlazio na trakciju kralježnice, mogao je 2-3 dana
imati strah u srednjem stupnju. Svi se bolesnici koji se podvrgnu toj terapiji boje takvog
liječenja. Pristaju ipak na sugestiju liječnika specijalista. Imao je tužitelj i tzv. strah od
prometa i u prometu. To je bio strah u blažem intenzitetu ili manjem stupnju, a mogao
je potrajati otprilike dva mjeseca. To je uvjetni strah, znači mogao je biti prisutan samo
u uvjetima vožnje bilo da je u prometu sudjelovao kao vozač ili putnik u vozilu. Trajnih
posljedica po osnovi pretrpljenog straha nema.

Na nalaz i mišljenje vještaka J. stranke nisu imale primjedbi, a sud isto
prihvaća kao logično, uvjerljivo, dovoljno obrazloženo i izrađeno po pravilima struke.

19. Vodeći se medicinskom dokumentacijom tužitelja, te utvrđenjima do kojih je
sud došao na temelju medicinskog vještačenja, na način kako je to naprijed navedeno,
sud je nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti
tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u
svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja (rođ. 1960., nastradao

2014. u godini života), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom
događaju i tijekom liječenja, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i
intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je to naprijed iskazano po vrsti, jačini i trajanju,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom
liječenja.

Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpio tužitelj i pretrpljeni strah
te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava
osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz
odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj
mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.
Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične
novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1.
ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj
povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike
tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve
utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane
naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, te neugodnosti
prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne
okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.
Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je
pretrpio tužitelj pod 1. utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u
novčanom ekvivalentu iznosi 8.500,00,00 kn (bolovi: 4.500,00 kn, strah: 4.000,00 kn).
Od tog iznosa potrebno je odbiti 80% zbog suodgovornosti tužitelja pod 1. za nastanak
predmetnog štetnog događaja i štete kao posljedice što iznosi 1.700,00 kn. Stoga je
tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete osnovan do iznosa od 1.700,00 kn,

10 Pn-1167/15

dok je za više zatraženo u iznosu od 8.300,00 kn tužbeni zahtjev neosnovan pa ga je sud odbio.

Odredba članka 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala
nakon toga.

Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je stabilizacija
zdravstvenog stanja tužiteljnastupila protekom mjesec i pol dana od ozljede dakle, 2014., dok je odštetni zahtjev podnesen 2014.

Dakle, liječenje je završilo prije podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga sukladno
citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na
dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja
odštetnog zahtjeva (4. studenog 2014.) do isplate.

Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO
čl. 1. i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15,
60/16, 64/17).

20. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 3. ZPP i

155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“
142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Prilikom odlučivanja o parničnom trošku uspjeh stranaka u parnici trebalo je
cijeniti s obzirom da se vrijednost predmeta spora mijenjala. Naime, u konkretnom je
slučaju došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva, a što je u postupku dispozicija
tužiteljice koja se ne smatra preinačenjem tužbe (čl. 191. st. 3. ZPP-a) te ju tužitelj
može podnijeti bez prethodnog pristanka tuženika. Po svojoj pravnoj prirodi smanjenje
tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe u smislu odredba članka 193. ZPP-a,
što znači da za dio za koji je tužbeni zahtjev smanjen isti više ne postoji, a nakon što je
povlačenje učinjeno.

Sukladno iznijetom, a budući novčani iznos tužbenog zahtjeva označava
vrijednost predmeta spora, znači da u predmetu u kojem je došlo do smanjenja
tužbenog zahtjeva se mijenja i vrijednost predmeta spora, pri čemu će za određivanje
naknade za pojedine poduzete parnične radnje biti odlučna vrijednost predmeta spora
koja je bila u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje. Dakle, pri
obračunavanju naknade parničnih troškova za obavljanje radnje u postupku ne može
se primijeniti isključivo vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom
tužbenom zahtjevom, već se troškovi postupka određuju sukladno vrijednosti
predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje.
U postupku je vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe

2015. bila 150.000,00 kn, a od 2020. do presuđenja 142.000,00 kn.
Međutim, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom
tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva,
što proizlazi iz Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne Novine 70/19), koji
se u pogledu odredbi o trošku primjenjuje na postupke u tijeku.

Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj pod 1. je u postupku
uspio sa 28,81% (20% u osnovu i 17,63% u visini), dok je tužitelj pod 2. u postupku
uspio sa 19,99% (20% u osnovu i 19,99% u visini).

S druge pak strane tuženik je u odnosu na tužitelja pod 1. uspio sa 71,19%, a u
odnosu na tužitelja pod 2. sa 80,01 %.

11 Pn-1167/15

Tuženiku je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora
na tužbu iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje na 5 ročišta (

.), na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se
dokazi u iznosu od po 2.500,00 kn, za zastupanje na 2 ročišta koja su odgođena prije
početka raspravljanja (.) po 500,00 kn, te za zastav jednog
podneska od 10.02.20. iznos od 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 18.500,00 kn. Tom
iznosu pridodan je iznos od 14.625,00 na ime PDV-a tako da sveukupni trošak
tuženika iznosi 23.125,00 kn. Trošak pristojbe odgovora na tužbu nije priznat jer u
spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tuženik doista snosio taj trošak.

Međutim, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju je potrebno obistiniti
60% (razlika postotka uspjeha) troška, što iznosi 13.875,00 kn.

Sukladno odredbi čl.154. st. 3. u svezi odredbe čl. 155. ZPP tužitelju je,
neovisno o uspjehu u postupku, valjalo priznati cjelokupni trošak vještačenja u iznosu
od 4.700,00 kn, jer je riječ o nužnom trošku za vođenje ove parnice.

Naime, odredbom čl. 154. st. 3. ZPP-a propisano je da neovisno o pravilima iz
stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj
stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Stoga je
sud dosudio tužitelju troškove vještačenja, jer je riječ o nužnom trošku za vođenje ove
parnice.

Kad se međusobno prebiju iznosi troška koji su dosuđeni strankama, dolazi se
do zaključka da tuženik duguje tužitelju s naslova parničnog troška iznos od 9.175,00
kn (13.875,00 - 4.700,00 = 9.175,00).

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od
presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl.

112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i
Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16,
64/17).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. izreke presude.

U S. 2021.

S.

M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi
Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste
(čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja
tuženom po pun
u spis