1

Poslovni broj: UsI-3268/20-11

 

                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik E. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., kojega zastupa N. S., službena osoba, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, 7. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-01/427, URBROJ: 512-2501-20-2 od 15. listopada 2020., za poništenjem rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I 561-01/19-01/1672, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 4. rujna 2020. i za vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporenim rješenjem Ministarstva obrane, KLASA: UP/II 561-01/20-01/427, URBROJ: 512-2501-20-2 od 15. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I 561-01/19-01/1672, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 4. rujna 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ M. G.
2.               Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da je bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ M. G., kao i da zadaci te aktivnosti koje je obavljao kao pripadnik Narodne zaštite opravdavaju stjecanje statusa branitelja. Predlaže poništiti osporeno rješenje, prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
3.               Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4.               Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.               Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 27. svibnja 2021. u prisutnosti zastupnika stranaka.
6.               Tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na izjave tužitelja i svjedoka, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer da činjenično stanje ne ukazuje na sudjelovanje tužitelja u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom. Na taj način, prema ocjeni tuženika, nije ispunjena pretpostavka iz članka 3. stavka 1. b u svezi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17; dalje: ZHB).
7.               Člankom 3. stavkom 1. toč. b. ZHB propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

U smislu članka 3. stavka 2. ZHB, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8.               Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik pravilno zaključio kako tužitelj nije u smislu članka 3. stavka 1. toč. b) u svezi članka 3. stavka 2. ZHB sudjelovao u aktivnostima koje se mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom.
9.               Iz izjava tužitelja i svjedoka B. i O. (pripadnici odreda Narodne zaštita M. G.), proizlazi da isti nisu sudjelovali u direktnim borbenim akcijama i djelovanjima.
10.          Prema izjavi tužitelja, njegove aktivnosti sastojale su se od naoružane straže, organiziranju i provođenju ophodnji, čuvanju vitalnih objekata u naselju, obavljanju dežurstava, izgradnji grudobrana, blokadi i preuzimanju vojarne na Č. U direktnim borbenim akcijama i sukobima nije sudjelovao. Na istovjetan način, glede sadržaja aktivnosti pripadnika odreda NZ M. G., u bitnome iskazuju svjedoci B. i O.
11.          Ocjena je suda da se gore navedene aktivnosti tužitelja ne mogu smatrati borbenim djelovanjem, jer nije bilo nikakvog izravnog sukoba s neprijateljem niti je tužitelj, prema vlastitoj izjavi, u takvom sukobu sudjelovao. Također, suprotno navodima tužbe, navedene aktivnosti nisu bile ni u izravnoj vezi s borbenim djelovanjem, primjerice, odlazak ili vraćanje s područja na kojem je bilo stvarnog borbenog djelovanja ili obučavanje za odlazak na takvo područje. Aktivnosti tužitelja su prvenstveno bile pomoćnog i promatračko–operativnog karaktera, bez neposrednog borbenog djelovanja ili izravne veze s takvim djelovanjem. Kod takvog stanja stvari, ispravan je zaključak tuženika da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju prizna status branitelja.
12.          Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati svjedoke B. i O., s obzirom da su isti dali izjave tijekom upravnog postupka i u bitnome su iskazivali na istovjetan način o aktivnostima koje su oni poduzimali kao pripadnici Narodne zaštite, kako je to naprijed navedeno. Kod takvog stanja stvari, nije bilo potrebe niti saslušavati druge svjedoke (M. i M.) na okolnosti vezane za aktivnosti tužitelja. Također, s obzirom da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 3. stavka 2. ZHB, nije bilo potrebno saslušavati svjedoke Š. i J. te utvrđivati da li je tužitelj doista bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ M. G. Činjenica da je tužitelj bio naoružan, da je sudjelovao u blokadi vojarne i da je bio borbeno spreman, ne dovodi u pitanje sadržaj njegovih, naprijed opisanih aktivnosti (toč. 10), koje se, po svom karakteru, ne mogu se podvesti pod sudjelovanje u obrani u smislu članka 3. stavka 2. ZHB. Iz tog razloga nije relevantno da li je i drugim osobama (eventualno) priznat status hrvatskog branitelja temeljem pripadanja odredu Narodne zaštite niti je potrebno pribavljati spise koji se odnose na te osobe (H., P. i V.). Kakva god da je odluka donesena u odnosu na te osobe, ne dovodi u pitanje izostanak ispunjenja propisane pretpostavke iz članka 3. stavka 2. ZHB u odnosu na tužitelja. Okolnosti vezane za djelovanje odreda Narodne zaštite u drugim dijelovima Hrvatske, kao i aktivnosti koje su općenito poduzimane od strane pripadnika odreda Narodne zaštite, nisu odlučne za konkretnu situaciji tužitelja i njegove aktivnosti.
13.          Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 79. stavak 4. ZUS).

U Zagrebu 7. lipnja 2021.

 

              Sudac

 

Tomislav Krušlin, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.