1

                            Poslovni broj: 2 UsI-457/2021-6

 

      

 

 

 

 

 

   Poslovni broj: 2 UsI-457/2021-6 

 

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., protiv tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnoga odjela za upravne i pravne poslove, Trg Ante Starčevića 2, Osijek, kojeg zastupa službena osoba B. V., radi komunalne naknade, 7. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-363-03/21-01/3, URBROJ: 2158/1-19-02/03-21-2 od 1. ožujka 2021. i rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalni sustav KLASA: UP/I-363-10/19-01/407, URBROJ: 2149/01-5/01-20-5 od 15. listopada 2020.

II        Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/21-01/3, URBROJ: 2158/1-19-02/03-21-2 od 1. ožujka 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalni sustav KLASA: UP/I-363-10/19-01/407, URBROJ: 2149/01-5/01-20-5 od 15. listopada 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je obveza plaćanja komunalne naknade obvezniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, Z., za nekretnine poslovne namjene koje se nalaze na k.č.br. … k.o. N., odnosno na adresi …, N., i to za poslovni prostor od 3,60 kn/m2, a za građevinsko zemljište od 0,36 kn/m2, obračunska površina poslovnog prostora od 13.039,00 m2 i građevinskog zemljišta koje služi u obavljanju poslovne djelatnosti od 123.333,00 m2, godišnji iznos komunalne naknade od 91.340,28 kn te mjesečni iznos komunalne naknade u iznosu od 7.611,69 kn.

Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da su u postupku prilikom donošenja osporavanog rješenja pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice jer se nije vodilo računa o pravilima postupka, da je izreka rješenja nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem te je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se rješava upravna stvar. Navodi da je prvostupanjsko tijelo prihvatilo navode tužitelja da objekt 23 – intendantsko skladište ne podliježe obvezi obračuna i plaćanja komunalne naknade, ali za objekte 19 i 20 (hangari) je utvrdilo da isti podliježu obvezi obračuna i plaćanja komunalne naknade. Ističe da tuženik pogrešno tumači Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3760/2015 od 10. listopada 2017. kojom je utvrđeno da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i Republika Hrvatska nisu oslobođeni plaćanja komunalne naknade. Poziva se na mišljenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 11. lipnja 2018. i od 7. svibnja 2018. godine. Navodi kako u spomenutom periodu  Zakon o komunalnom gospodarstvu nije svojim odredbama predviđao plaćanje komunalne naknade za vlasnike – korisnike vojnih lokacija i nekretnina koje služe za vojnu namjenu. Nadalje, navodi kako iz uvida u katastarski plan za katastarsku česticu br…. k.o. N. proizlazi da je navedena čestica većinom pošumljena te ista kao takva ne može predstavljati građevinsko odnosno neizgrađeno građevinsko zemljište, već ista predstavlja djelomično negrađevinsko zemljište za koje nije propisana obveza plaćanja komunalne naknade. Smatra da je tuženik bio dužan utvrditi stvarno činjenično stanje. Tužitelj se poziva na Uredbu o vojnom graditeljstvu te ističe kako predmetna nekretnina kao vojna lokacija služi za obavljanje vojnih djelatnosti Ministarstva obrane koja se ne može podvesti pod poslovnu djelatnost. Navodi kako prilikom utvrđivanja visine iznosa komunalne naknade nije utvrđena zona u kojoj se nekretnina nalazi niti vrsta i točna površina nekretnine niti točan koeficijent zone, koeficijent namjene, a samim time niti točne vrijednosti boda za izračun komunalne naknade uslijed čega iznos komunalne naknade nije točno utvrđen. S obzirom na navedeno predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu i Odluci o komunalnoj naknadi te osporava tužbene navode u cijelosti i poziva se na obrazloženje osporavanog rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Dana 1. lipnja 2021. kod ovoga suda je održana rasprava na koju su pristupili opunomoćenica tužitelja i službena osoba tuženika.

Opunomoćenica tužitelja je na raspravi ostala kod tužbe i svih navoda iz iste.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga, kao i kod obrazloženja osporavane odluke.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u taj spis.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da se objekti i građevinsko zemljište smješteni na k.č.br. … k.o. N., u naravi kompleks vojarne, nalaze na području na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta, održavanje javne rasvjete te koje je opremljeno pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture Grada N. Također proizlazi da se navedene nekretnine nalaze unutar granica naselja N., što tužitelj u tužbi niti ne spori.

Uvidom u z.k. uložak br. … k.o. N. utvrđeno je da je k.č.br…., površine 133569 m2 opisana kao neplodno, dvorište, a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska.

Uvidom u posjedovni list br. … k.o. N. utvrđeno je da je k.č.br…. površine 133569 m2 opisana kao kuća, u gradu, a kao posjednik, odnosno korisnik, upisano je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.

Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je neto korisna površina poslovnog prostora na k.č.br. …k.o. N. utvrđena očevidom provedenim 2. prosinca 2019. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-363-10/18-01/02, URBROJ: 2149/01-06-02/1-19-12.

Očevidom je utvrđeno, a kako to proizlazi i iz zapisnika od 2. prosinca 2019. da su objekti pod MORH-broju 19 i 20 - hangari dok je objekt pod MORH broju 23 - intendantsko skladište.

Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da se tužitelj putem zakonskog zastupnika Općinskog državnog odvjetništva u O., Stalne službe u N., podneskom broj U-DO-3010/2019 od 28. siječnja 20120., očitovao na činjenice, odnosno podatke utvrđene provedenim očevidom i sadržane u Zapisniku o očevidu od 2. prosinca 2019. te u navedenom podnesku naveo da su podaci utvrđeni očevidom, a sadržani u Zapisniku o očevidu, točni, ali je ponovno istaknuo da objekt broj 23-intendantsko skladište te objekti 19 i 20-hangari, prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu ne podliježu obvezi obračuna i plaćanja komunalne naknade.

Prvostupanjsko tijelo je u postupku prije donošenja rješenja od 15. listopada 2020. prihvatilo primjedbu tužitelja u odnosu na objekt broj 23-intendantsko skladište stoga što je utvrđeno da se radi o objektu koji je srastao sa zemljinom podlogom i ne može se smatrati građevinom pa je za navedeni objekt odredilo površinu 0,00 m2, dok je za objekte broj 19 i 20-hangari, utvrdilo da se radi o čvrstim građevinama  koje su po namjeni skupne garaže koje podliježu obvezi plaćanja komunalne naknade.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbi članka 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. / 32/20.) i Odluci o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik grada Našica, broj 17/18., 2/19. i 3/20.) prvostupanjsko tijelo je tužitelju, rješenjem od 15. listopada 2020. utvrdilo plaćanje komunalne naknade od 1. studenog 2020. pa nadalje, za nekretnine poslovne namjene na k.č.br. … k.o. N. i to za poslovni prostor od 3,60 kn/m2, a za građevinsko zemljište od 0,36 kn/m2, obračunska površina poslovnog prostora od 13.039,00 m2 i građevinskog zemljišta koje služi u obavljanju poslovne djelatnosti od 123.333,00 m2, godišnji iznos komunalne naknade u iznosu od 91.340,28 kn te mjesečni iznos komunalne naknade od 7.611,69 kn uz obvezu plaćanja navedenog iznosa mjesečno do 15-og dana u mjesecu za protekli mjesec.

Odredba članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisuje da se komunalna naknada plaća za: 1.stambeni prostor, 2. garažni prostor 3. poslovni prostor 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

Prema odredbi članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

Stoga proizlazi da navedenom odredbom Zakona o komunalnom gospodarstvu tužitelj nije isključen iz kruga obveznika plaćanja komunalne naknade.

Naime, odredbom članka 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani (Narodne novine, broj 75/15., na snazi od 16. srpnja 2015.) bilo je propisano da su za vojne lokacije i građevine iz stavka 2. toga članka Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane oslobođeni plaćanja komunalne naknade, međutim odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3760/15 i dr. od 10. listopada 2017. (Narodne novine, broj 110/17.) citirana odredba Zakona o obrani ukinuta je, uz pozivanje na obrazloženje odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-I-4637/14 od 11. srpnja 2017.

Iz sadržaja navedene odluke proizlazi i da su jedinice lokalne samouprave zakonom neposredno ovlaštene uređivati mogućnost potpunog i djelomičnog oslobađanja od dužnosti plaćanja komunalnog doprinosa i naknade i to tako da mogu samostalno propisivati opće uvjete i razloge, zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima pojedincima daje pravo na podnošenje zahtjeva za oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa i komunalne naknade te da bi oslobađanje od plaćanja obveze komunalne naknade iz članka 92. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu predstavljalo ograničenje ustavnog jamstva prava građana na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu odnosno prava jedinica lokalne samouprave na slobodno raspolaganje vlastitim prihodima u svrhu obavljanja njihovih ovlasti propisanih Ustavom i zakonom.

Iz sadržaja navedenih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske u bitnome proizlazi da Republika Hrvatska, Državni ured za upravljanje državnom imovinom, a niti ostala tijela državne uprave pa tako niti Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, nisu na temelju zakona oslobođeni od plaćanja komunalne naknade.

Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj neosnovano prigovara kako se ne radi o prostoru kakav u vidu ima odredba članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu slijedom čega nije u obvezi plaćanja komunalne naknade. Ovo stoga što navedena odredba između ostalog propisuje da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici poslovnog prostora koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti pa kako se u predmetnoj upravnoj stvari radi o komunalnoj naknadi za zemljište koje se koristi u vojne, dakle u poslovne svrhe Ministarstva obrane, to ovaj sud upravo suprotno navodima tužitelja zaključuje da se radi o prostoru kakav u vidu ima citirana odredba članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

U odnosu na pozivanje tužitelja na mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske od 7. svibnja 2018. i 11. lipnja 2018., prema načelu zakonitosti izraženom u odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Stoga mišljenja ministarstava nisu obvezujuća za javnopravna tijela u upravnom postupku.

Neosnovan je i navod tužitelja da prilikom utvrđenja visine iznosa komunalne naknade nije utvrđena zona u kojoj se predmetna nekretnina nalazi niti vrsta i točna površina nekretnine te da nije utvrđen točan koeficijent zone i koeficijent namjene budući je, prema stajalištu ovoga suda, visina komunalne naknade tužitelju utvrđena uz pravilnu primjenu odredbi članka 7., 8. i 11. Odluke o komunalnoj naknadi te članka 2. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (Službeni glasnik Grada Našica, broj 16/18.) kako je to detaljno navedeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 15. listopada 2020.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da je u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava.

Slijedom iznesenoga, sud je osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS odlučeno kao u točki I. izreke presude.

U vezi naknade troška upravnog spora, opunomoćenik tužitelja je zatražio za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn i za pristup na ročište isti iznos, odnosno ukupno 5.000,00 kn. Budući da je prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS predviđeno da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, a tužitelj je spor u cijelosti izgubio, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.  

 

 

U Osijeku 7. lipnja 2021.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).