Poslovni broj UsI-736/20-14

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja V. a. B. d.o.o., Z., koju zastupa zakonski zastupnik A. L. dr.med.vet., a njega opunomoćenik A. K. odvjetnik u Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, kojeg zastupa generalna opunomoćenica D. V., u predmetu inspekcijskog nadzora radi neizdavanja obrasca „Izjava o odabiru ovlaštene veterinarske organizacije“, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 28. svibnja 2021., a objavljene 7. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„ 1. Poništava se u cijelosti rješenje Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-322-07/20-01/3, URBROJ: 443-01-23-01/4-20-2 od 14. svibnja 2020.

 

2. Poništava se u cijelosti rješenje višeg inspektora – specijalist, Državnog inspektorata, Sektor za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti hrane, Služba veterinarske inspekcije Odjel za planiranje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola KLASA: UP/I-322-01/19-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-1 od 16.prosinca 2019.

 

3. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.„

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, KLASA:UP/II-322-07/20-01/3, URBROJ:443-01-23-01/4-20-2 od 14. svibnja 2020., u točci 1. izreke djelomično se usvaja žalba V. a. B. d.o.o. iz Z., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja višeg inspektora – specijalista  Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti  hrane, Službe veterinarske inspekcije, Odjela za planiranje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola, KLASA: UP/I-322-01/19-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-1 od 16. prosinca 2019.

Točkom 2. izreke poništava se točka 1. izreke rješenja višeg inspektora – specijalista  Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti  hrane, Službe veterinarske inspekcije, Odjela za planiranje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola, KLASA: UP/I-322-01/19-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-1 od 16. prosinca 2019. i donosi nova koja sada glasi:

„l. Naređuje se subjektu V. a. B., ovdje tužitelju, da posjedniku životinja omogući pravo odabira ovlaštene veterinarske organizacije              i to na način da posjedniku životinje na njegov usmeni zahtjev omogući
podizanje, ispunjavanje i predaju obrasca „Izjava o odabiru ovlaštene
veterinarske organizacije."

Točkom 3. izreke je riješeno da Točke 2., 3. i 4. rješenja višeg inspektora – specijalista  Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti  hrane, Službe veterinarske inspekcije, Odjela za planiranje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola, KLASA: UP/I-322-01/19-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-1 od 16. prosinca 2019., ostaju na snazi.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem višeg inspektora – specijalista  Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti  hrane, Službe veterinarske inspekcije, Odjela za planiranje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola, KLASA: UP/I-322-01/19-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-1 od 16. prosinca 2019. naređuje se subjektu V. a. B. d.o.o. sa sjedištem na adresi put Vrela …, Z., da:

1. osigura propisani postupak izdavanja „Izjave o odabiru ovlaštene
veterinarske organizacije" posjednicima na njihov zahtjev

2. Troškove mjera snosi subjekt V. a. B. d.o.o. sa sjedištem na adresi put Vrela …, Z.,

3. Rok za izvršenje mjere iz točke 1. je odmah

4. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u opširnoj tužbi, u bitnom navodi, kako je osporavano rješenje nezakonito budući da je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja došlo do povrede osnovnih načela upravnog postupka i to načela utvrđivanja materijalne istine, načela zakonitosti,  načela pomoći neukoj stranci, budući da, između ostalog,  tužitelj nije imao nikakvih saznanja da je V. a. P. d.o.o. potpisala  Ugovor s Upravom za veterinarstvo jer da o tome tužitelj nije niti bio obaviješten, te da kontinuiranim uvidima u web stranicu Uprave za Veterinarstvo, točnije upisnik ovlaštenih organizacija, tužitelj takvu činjenicu nije mogao ni iščitati jer da isto nije bilo niti objavljeno, dok da u Odluci u točci 4. stoji da će po sklapanju Ugovora o povjeravanju poslova veterinarska organizacija koja je ovlaštena biti upisana u upisnik ovlaštenih veterinarskih organizacija.

Tužitelj ističe da je navedeno od presudne važnosti jer da V. a. P. d.o.o. u vrijeme donošenja  pobijanog prvostupanjskog rješenja od 16. prosinca 2019. nije bila evidentirana na web stranici Uprave za veterinarstvo, odnosno u upisnik ovlaštenih organizacija, a iz čega bi proizlazilo da je potpisala Ugovor s Upravom za veterinarstvo, te da Odluka o dodjeli javnih ovlasti nije konačna bez potpisanog Ugovora o povjeravanju poslova jer da se Ugovor i ne mora sklopiti ukoliko postoje neke zapreke.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju tužitelj se poziva na Uvid u fotodokumentaciju sa službene web stranice od 03.veljače 2020. iz koje da je vidljivo da Općina P. i dalje pripada V. s. Z. d.o.o., a ne V. a. P. d.o.o.

Također ističe da u kontaktu i razgovoru između direktora tužitelja A. L. dr.med.vet. s kolegom V., V. a. B. d.o.o. nije mogla dobiti informaciju je li Ugovor potpisan iii nije, te zbog toga tužitelj smatra da je Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane kršila odredbe iz čl. 9. Ugovora o povjeravanju poslova od 12. srpnja 2019. za Općinu P., Općinu K. i Grad P.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na uvid u Ugovor o povjeravanju poslova od 12. srpnja 2019. Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i Sigurnost hrane, KLASA: UP/II- 322-08/19-01/405, URBROJ: 525-10/0766-19-2.

Tužitelj nadalje opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te ističe kako je tek prilikom provedbe inspekcijskog nadzora od strane inspektora Državnog inspektorata zz tužitelja upoznat s činjenicom da V. a. P. d.o.o. posjeduje Ugovor, a nakon kojeg saznanja da je zz tužitelja izjavio da ukoliko V. a. P. ima potpisani Ugovor za Općinu P. da nema zapreke da posjednici dobiju ovjerenu Izjavu, ukoliko za to ispunjavaju propisane uvjete.

Tužitelj ističe da mu je u Zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru neosnovano prejudicirana odgovornost te osporava rok izvršenja rješenja „odmah“, a koji je naveden u prvostupanjskom rješenju, u bitnom navodeći da u Pravilniku o uvjetima pod kojim posjednici životinja imaju pravo odabrati ovlaštenu veterinarsku organizaciju (Narodne novine, broj: 181/03 i 145/08) nije naveden rok u kojem je bilo koja veterinarska organizacija, pa tako ni V. a. B. dužna posjedniku dati predmetnu Izjavu već da je samo uređeno u kojem roku posjednici mogu iste Izjave, a to znači od 1. do 31. prosinca tekuće godine za narednu kalendarsku godinu, kao i što je propisano, da je veterinarska organizacija dužna u roku od 5 dana od dana isteka roka (od 1. do 31. prosinca tekuće godine) predati nadležnom veterinarskom uredu popis i kopiju Izjava koje su izdane posjednicima. Dakle, da Pravilnikom nije uređeno u kojem roku se iste Izjave moraju predati posjedniku već da je čl. 5. Pravilnika o uvjetima pod kojim posjednici životinja imaju pravo odabrati ovlaštenu veterinarsku organizaciju (Narodne novine, broj: 181/03 i 145/08) propisano da se Izjave izdaju odmah samo ukoliko su ispunjeni uvjeti, međutim da nije određeno vrijeme i rok u kojem se treba provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 2. st. 1. toč. 3., 4. i 5. istog Pravilnika.

Nadalje navodi da se u Zapisniku od 16. prosinca 2019. neosnovano dovodi u pitanje način izdavanja propisanih obrazaca „Izjava o odabiru ovlaštene veterinarske organizacije“, odnosno da tužitelj ne bi postupao pravilno, te da nije na propisani način navodio razlog odbijanja zahtjeva posjednika čime da je postupio protivno odredbama članka 109. stavak 5. u svezi s člankom 178. stavak 2. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine, broj: 82/ 13, 148/13, 115/18) te odredbama Pravilnika o uvjetima pod kojim posjednici životinja imaju pravo odabrati ovlaštenu veterinarsku organizaciju (Narodne novine, broj: 181/03 i 145/08). Tužitelj ističe da je protivno navodima iz Zapisnika postupao pravilno kako u odnosu na način izdavanja propisanih obrazaca „Izjava o odabiru ovlaštene veterinarske organizacije", tako da je  pravilno postupao i u odnosu na način navođenja razloga odbijanja zahtjeva jer da

zakonodavac nigdje nije propisao da se kao razlog odbijanja zahtjeva posjednika ne smije navoditi sama zakonska norma koja se odnosi na određenu situaciju.

U odnosu na navedeno ističe da je F. Z. Izjava izdana na propisan način, međutim da prema Zapisniku inspektora proizlazi da Izjava nije ovjerena već prekrižena te da se navodi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 2. st. 1. toč. 3. Pravilnika o uvjetima pod kojima posjednici životinja imaju pravo odabrati ovlaštenu organizaciju tako da F. Z. Izjava nije ovjerena jer da nije odradio naređene mjere prema Naredbi za 2019. godinu. Dakle, da F. Z. nije obavio mjeru u zakonskom roku predviđenom od strane Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane jer da je smatrao da mu cjepivo za BPJ (bolest plavog jezika) utječe na kvalitetu sira, međutim nakon prestanka mužnje da mjera nije mogla biti obavljena jer da Uprava  za veterinarstvo i sigurnost hrane nije osigurala dovoljne količine cjepiva.

Također ističe da je V. a. B. d.o.o., ovdje tužitelj, ovjeravala izjave ODMAH čim se uvjerila da su ispunjeni uvjeti, a da ispitivanje jesu li ispunjeni uvjeti traje određeno vrijeme ovisno o radu aplikacije i ostalim dokumentima kojima stranka raspolaže, ali kada bi V. a. B. d.o.o., ovdje tužitelj, utvrdila da nema zapreke, da bi Izjavu ovjerila. Ujedno ističe da  tužitelj nije odgovoran za rad baze podataka i za vrijeme potrebno da se određeni podaci dobiju kako bi se utvrdila zakonitost zahtjeva stranke.

Navodi da je dopisom od 5. siječnja 2020. V. a. B. d.o.o., ovdje tužitelj,  nadležnom veterinarskom inspektoru O. Č. i predao popis svih onih koji su zatražili i dobili Izjavu bila ona ovjerena ili ne, zajedno s kopijama Izjava, kratkim dopisom, te ističe da su pojedini posjednici koji su cijepili dio stada, a za drugi dio stada nisu bili u mogućnosti osigurati cijepljenje, također dobili  Izjavu koja nije bila ovjerena već da je bila prekrižena kosom crtom kako nalaže Pravilnik o uvjetima pod kojim posjednici životinja imaju pravo odabrati ovlaštenu veterinarsku organizaciju.

Da su od 47 posjednika koji su zatražili Izjave samo dvije Izjave bile ovjerene, tamo gdje se mjera iz naredbe obavila u cijelosti. U suprotnom, tužitelj navodi da  je V. a. B., ovdje tužitelj, izdala i ovjerila posjednicima koji nisu obavili mjere sukladno naredbi, da bi tada V. a. B. d.o.o., ovdje tužitelj, kršila odredbe relevantnog Pravilnika.

              Tužitelj nadalje navodi da je osporavano rješenje protivno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a što ga čini nezakonitim, da je kontradiktorno samo sebi te da su povrijeđene odredbe čl. 52. st. 1. i 2. ZUP-a budući da zz tužitelja nije bio prisutan prilikom uzimanja izjava od strane A. P., A. F., B. B. i F. Z. pa da mu je stoga onemogućeno da prisustvuje samom uzimanju izjava od predmetnih te da im eventualno postavlja pitanja te stavi primjedbe na sadržaj Izjava.

Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud nakon održane rasprave donese presudu kojom će poništiti rješenje Državnog inspektorata, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-322-07/20-01/3, URBROJ: 443-01-23-01/4-20-2 od 14. svibnja 2020., kao i prvostupanjsko rješenje višeg inspektora – specijalist, Državnog inspektorata, Sektor za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti hrane, Služba veterinarske inspekcije Odjel za planiranje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola KLASA: UP/I-322-01/19-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-1 od 16. prosinca 2019. te predmet vratiti na ponovni postupak, a tuženiku naložiti da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 17. studenog 2020. je osporilo tužbene navode tužitelja da je osporavano rješenje nezakonito jer da se prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora te donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja postupilo protivno načelima upravnog postupka ističući da se inspekcijski nadzor provodi i postupak pokreće po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 58. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj:115/18, dalje ZDI) te da se tuženo tijelo u vođenju postupka rukovodilo načelom samostalnosti i slobodne ocjene dokaza na temelju kojeg ima ovlast samostalno utvrđivati činjenice i okolnosti  u postupku te odlučiti koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Da je postupak u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona, da je proveden ispitni postupak u skladu s odredbom čl. 51. ZUP-a te da je tužitelj upozoren u smislu odredbe čl. 52. ZUP-a da ima pravo sudjelovati u svim fazama postupka i pravo izjasniti se  o svim okolnostima i činjenicama koje su utvrđene od strane inspektora te da je postupano u skladu s načelom pomoći neukoj stranci. Stoga, da se i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje temelje na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo te da nisu počinjene bitne povrede postupka.

U odnosu na tužbene navode tužitelja da tužitelj nije bio obaviješten, niti da je imao ikakvih saznanja o tome da je V. a. P. d.o.o. (u daljnjem tekstu: VA P.) potpisala Ugovor o povjeravanju poslova iz čl. 109. stavka 3. Zakona o veterinarstvu (u daljnjem tekstu: Ugovor) s Upravom za veterinarstvo (u daljnjem tekstu: Uprava), da je u Odluci o dodjeli javnih ovlasti u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti (u daljnjem tekstu: Odluka), u točki 4. navedeno da će po sklapanju Ugovora, veterinarska organizacija koja je ovlaštena biti upisana u Upisnik ovlaštenih veterinarskih organizacija (u daljnjem tekstu: Upisnik), da u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja VA P. nije bila evidentirana u Upisniku na web stranici Uprave iz čega da proizlazi da nije potpisala Ugovor s Upravom; da Odluka nije konačna bez potpisanog Ugovora, da se Ugovor ne mora sklopiti ukoliko postoje neke zapreke; tuženo tijelo je istaklo da saznanje tužitelja o tome je li VA P. sklopila Ugovor s Upravom ne utječe na obvezu tužitelja da posjedniku životinje/a omogući pravo odabira ovlaštene veterinarske organizacije i to na način da posjedniku životinje na njegov usmeni zahtjev omogući podizanje, ispunjavanje i predaju obrasca Izjava o odabiru ovlaštene veterinarske organizacije (dalje Izjava), budući da posjednik ima pravo sukladno odredbi čl. 109. stavka 5. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine, broj: 82/13, 148/13 i 115/18; u daljnjem tekstu: Zakon), na području Grada Zagreba jedinica područnih samouprava na kojima su ovlaštene dvije ili više veterinarskih organizacija, jedanput godišnje izabrati organizaciju za obavljanje pojedinih poslova iz stavka 3. istoga članka, u opsegu i pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar. Nastavno, tuženo tijelo navodi da su Pravilnikom o uvjetima pod kojima posjednici životinja imaju pravo odabrati ovlaštenu veterinarsku organizaciju (Narodne novine, broj: 181/03 i 145/08; u daljnjem tekstu: Pravilnik), propisani uvjeti pod kojima posjednik životinje ima pravo odabrati ovlaštenu veterinarsku organizaciju. Stoga, da je irelevantan navod o tome da je Uprava kršila odredbe iz članka 9. Ugovora o povjeravanju poslova iz članka 109. st. 3. Zakona, KLASA: UP/I-322-08/19-01/405, URBROJ: 525-10/0766-19-2 od 12. srpnja 2019. za Općinu P., Općinu K. i Grad P.

Nadalje je navelo da su točni navodi tužitelja da je 16. prosinca 2019. inspektor (zajedno s V. Č., inspektorom Državnog inspektorata), obavio inspekcijski nadzor u veterinarskoj ambulanti na P. koja je u sastavu tužitelja te da iz Zapisnika KLASA: 322-01/19-01/421, URBROJ: 443-03-0707-19-4 od 16. prosinca 2019. (u daljnjem tekstu: Zapisnik), koji je tom prilikom inspektor sastavio, proizlazi da je A. L., direktor tužitelja, obavijestio inspektore da nije upoznat s činjenicom je li VA P. posjeduje Ugovor ili ne te da je na Zapisnik, vezano za saznanje o ovlaštenju VA P. izjavio, sljedeće:

„Tijekom 2019., niti jednom posjedniku koji je zahtijevao odlazak u veterinarsku organizaciju VA P., Splitska ulica …, … P., na njegov zahtjev nisu izdavani obrasci Izjava. Provjerom u upisnik ovlaštenih veterinarskih organizacija kojeg vodi Uprava nisam došao do saznanja da je VA P., Splitska ulica …, … P., ovlaštena veterinarska organizacija na jedinici lokalne samouprave koja se nalazi u Z. županiji."

Osim toga, da je izjavio da se u tekstu obrazloženja Odluke o dodjeli javnih ovlasti u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti, KLASA: 322-08/19-01/551, URBROJ: 525-10/0538-19-2 od 6. studenog 2019. (u daljnjem tekstu: Odluka KLASA: 322-08/19-01/551) navodi da je za jedinicu lokalne samouprave kao koncesionar određena VA P. da se u točki 2. navodi da će se vrsta, opseg i način obavljanja poslova na jedinici lokalne samouprave na kojoj se povjereni poslovi obavljati, početak i trajanje ovlasti te druga prava i obveze utvrditi sklapanjem ugovora o povjeravanju poslova, da se u točki 4. navodi da će se po sklapanju Ugovora iz točke 1. Odluke KLASA: 322-08119-01/551, ovlaštena veterinarska organizacija upisati u Upisnik koji vodi Uprava, a da on do trenutka nadzora nije vidio da je VA P. uvedena u Upisnik za područje jedinice lokalne samouprave koja se nalazi u Z. županiji. S obzirom na navedeno, tuženo tijelo smatra neprihvatljivim navode tužitelja o tome da nije bio upoznat s činjenicom je li VA P. posjeduje Ugovor ili ne, te da do trenutka inspekcijskog nadzora koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja nije vidio da je VA P. uvedena u područje jedinice lokalne samouprave koja se nalazi u Z. županiji.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju tuženo tijelo se poziva na Zapisnik KLASA: 322-01119-011421, URBROJ: 443-03-0707-19-4 od 16. prosinca 2019. te uvid u spis predmeta.

U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je inspektor neosnovano prejudicirao njegovu navodnu odgovornost time što je u Zapisniku, između ostalog, navedeno „...jer nije na propisani način izdavala obrasce Izjava te nije na propisani način navodila razlog odbijanja zahtjeva posjednika", tuženo tijelo je navelo da smatra isti navod neprihvatljivim jer da je nesporno da tužitelj nije niti jednom od posjednika životinje/a koji su zahtijevali odlazak u VA P. omogućio pravo odabira ovlaštene veterinarske organizacije na način sukladan odredbama članka 2. stavka 2. te čl. 5. Pravilnika.

Tuženo tijelo ističe da je točan navod tužitelja da se u drugostupanjskom rješenju, na str. 7, između ostalog, navodi da se rok „odmah" određen u prvostupanjskom rješenju, odnosi na rok za izvršenje mjere iz točke 1. prvostupanjskog rješenja odnosno da tužitelj „odmah" osigura propisani postupak izdavanja Izjave posjednicima na njihov zahtjev, a ne da „odmah" posjednicima ovjeri Izjave, kako to u žalbenim navodima interpretira VA B.". Međutim, tuženo tijelo smatra neprihvatljivim navod tužitelja da je taj rok potpuno nezakonit, proizvoljan i tendenciozan na njegovu štetu budući da je tužitelj postupao suprotno odredbama članka 2. stavka 2. te članka 5. Pravilnika.

Tuženo tijelo navodi da je tužitelj veterinarska organizacija ovlaštena na epizootiološkoj jedinici posjednika životinja te da je bio obvezan posjedniku životinje/a na njegov usmeni zahtjev odmah izdati i ovjeriti Izjavu kao dokaz da su ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. točaka 3., 4. i 5. istog članka Pravilnika, odnosno u slučaju da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. točke 3. 4. i 5. istoga Pravilnika, mjesto predviđeno za ovjeru Izjave prekrižiti kosom crtom i uz nju navesti razlog odbijanja ovjere Izjave, a sukladno odredbama članka 2. stavka 2. i članka 5. Pravilnika, tužitelj je obvezan posjednicima na njegov usmeni zahtjev odmah izdati Izjavu, budući da Izjavu izdaje i ovjerava organizacija koja je do tada obavljala poslove iz članka 1. stavka 1 . istoga Pravilnika.

U odnosu na tužbeni navod tužitelja da inspektor niti u Zapisniku, niti u prvostupanjskom rješenju nije konstatirao da je tužitelj nekog posjednika navodno odbio, da ga navodno nije evidentirao u evidencijske liste, tuženo tijelo je navelo da je isti navod neutemeljen jer da je nesporna činjenica da tužitelj posjednicima nije omogućio pravo na odabir ovlaštene organizacije, čime da je postupio protivno odredbama članka 109. stavka 5. Zakona i odredbama Pravilnika.

U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je osigurao propisani postupak izdavanja Izjava, tuženo tijelo je navelo da je isti navod neutemeljen obzirom da je prvostupanjsko rješenje doneseno 16. prosinca 2019., a da su preslike evidencija posjednika koji su zatražili Izjavu sastavni dio Zapisnika o kontroli izvršenja mjera naređenih prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-322-01119-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-10 od 20. prosinca 2019.

S obzirom na navedeno, tuženo tijelo navodi da je irelevantan navod tužitelja da je Uprava nakon što je prošao rok predaju Izjave (31. prosinca 2019.) trebala odlučiti je li određeni posjednici mogu prijeći u drugu ovlaštenu organizaciju ili ne mogu jer da je sama odgovorna za neprovođenje dotične mjere u cijelosti.

Tuženo tijelo je navelo da ne osporava činjenicu da u Pravilniku nije naveden precizan rok u kojem je ovlaštena veterinarska organizacija dužna posjedniku izdati Izjavu, da je odredbom članka 4. stavka 1. Pravilnika propisano da pravo odabira iz članka 1. stavka 1. Pravilnika posjednik životinja ima razdoblju od 1. do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću kalendarsku godinu te da je odredbom članka 5. stavka 2. Pravilnika propisano da ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 2.
stavka 1. točaka 3., 4. i 5. Pravilnika, organizacija od koje posjednik životinje odlazi, dužna je ovjeriti Izjavu sastavljenu u 4 primjerka.

Međutim, tuženo tijelo smatra neprihvatljivim tužbeni navod tužitelja da u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju tuženik uzima kao otegotnu okolnost vrijeme u kojem je tužitelj navodno bio dužan izdati Izjave jer da je nesporno da tijekom prosinca 2019. do donošenja prvostupanjskog rješenja, tužitelj nije omogućio ishođenje Izjave u svrhu odabira ovlaštene veterinarske organizacije, niti jednom od posjednika životinje/a koji su zahtijevali odlazak u VA P. (37 posjednika prema Popisu priloženom              uz službenu zabilješku KLASA: 322-01/19-01/421, URBROJ:1- 443-03-0707-19-5 od 16. prosinca 2019.) te da nije izdao niti jedan obrazac iz bloka obrazaca Izjava predočenog tijekom inspekcijskog nadzora koji je prethodio donošenju  prvostupanjskog rješenja.

U odnosu na tužbeni navod tužitelja da se u Zapisniku neosnovano dovodi u pitanje način izdavanja propisanih obrazaca Izjave te da se neosnovano navodi da navodno nije na propisani način navodio razlog odbijanja zahtjeva posjednika, tuženo tijelo ponovno ističe da je nesporno da tužitelj posjednicima životinja/e nije omogućio pravo odabira ovlaštene veterinarske organizacije i to na način propisan u Pravilniku, odnosno da nije niti jednom od posjednika životinje/a koji su zatražili i Izjavu (37 posjednika prema Popisu priloženom uz službenu zabilješku KLASA: 322-01/19-01/421, URBROJ: 443-03-0707-19-5 od 16. prosinca 2019.) omogućio podizanje, ispunjavanje i predaju obrasca Izjava, pa da takav navod ne dovodi u pitanje da je tužitelj veterinarska organizacija koja je dužna postupati sukladno odredbama članka 2. stavka 2. i članka 5. Pravilnika.

U odnosu na navod tužitelja da je 20. prosinca 2019. inspektor obavio kontrolu izvršenja prvostupanjskog rješenja, tuženo tijelo je navelo kako je prvostupanjsko rješenje postalo izvršno te da je inspektor sukladno odredbi članka 71. ZDI-a bio dužan obaviti kontrolu njegovog izvršenja.

U odnosu na tužbeni navod tužitelja da A. L.  kao direktoru tužitelja, nije omogućeno sudjelovanje u ispitnom postupku i izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku u skladu s odredbom čl. 52. stavaka 1. i 2. ZUP-a jer da nije bio prisutan u vrijeme kada je inspektor obavio ispitivanje (saslušanje) A.P., A. F., B. B. i F. Z., tuženo tijelo je iste navode osporilo budući da je u Zapisniku inspektor konstatirao da su A. L.  pročitane izjave navedenih posjednika životinja te da se A. L. o istima očitovao na način da je i sam dao sljedeću izjavu:

„Tijekom 2019. niti jednom posjedniku koji je zahtijevao odlazak u                    veterinarsku organizaciju P. Splitska ulica …, … P. na njegov zahtjev nisu izdavani obrasci Izjava". Dakle, da suprotno navodu tužitelja iz stanja spisa proizlazi da je proveden ispitni postupak sukladno odredbi članka 51. ZUP-a, te da je direktor tužitelja upozoren da u smislu odredbe članka 52. ZUP-a ima pravo sudjelovati svim fazama postupka i pravo izjasniti se o svim okolnostima i činjenicama koje su utvrđene od strane inspektora. Stoga je predložilo da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu održanom pred ovim Sudom 30. travnja 2021. opunomoćenik tužitelj je u cijelosti ustrajao u navodima tužbe, osporio je navode tuženog tijela iz odgovora na tužbu te je predložio izvođenje dokaza stranačkim saslušanjem, softversko-informatičko vještačenje stranice nadležnog Ministarstva u periodu od 1.12. 2019. do zaključno 31.12.2019. na okolnost je li sukladno čl. 113. Zakona o veterinarstvu V. a. P. objavljena na web stranici Ministarstva u sklopu popisa ovlaštenih veterinarskih organizacija, a koji upisnik vodi Uprava; da se u svojstvu svjedoka saslušaju svjedoci M. B. iz N. N. … B., M. U., V. Č. i O.Č. svi na adresi Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, a sve na okolnosti iz tužbe.

Opunomoćenik tužitelja je na ročištu neposredno u sudski spis priložio Rješenje Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane KLASA:UP/I-322-08/20-01/388, URBROJ: 525-10/0557-21-12 od 29. ožujka 2021. kojim se dopušta obnova postupka KLASA:UP/I-322-08/20-01/21, URBROJ: 525-10/0536-20-2 u dijelu koji se odnosi na okolnosti nastale donošenjem rješenja Državnog inspektorata Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA:UP/II-322-07/20-01/3, URBROJ: 443-01-23-01/4-20-2 od 14. svibnja 2020., a koje rješenje stupa na snagu danom donošenja, kao i prijedlog za obnovu postupka (list 55-64 spisa), kao i Rješenje Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane KLASA:UP/I-322-08/20-01/21, URBROJ: 525-10/0536-20-2 od 22. siječnja 2020. ( list 65 - 67 spisa), a koji primjerci rješenja su neposredno uručeni generalnoj opunomoćenici tuženika.

Opunomoćenica tuženika je ustrajala u navodima iz odgovora na tužbu, kao i navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, usprotivila se predloženom izvođenju dokaza kao suvišnima te je zatražila dodatni rok za očitovanje obzirom da joj je neposredno na ročištu uručen primjerak rješenja kojim se dopušta obnova postupka, koji prijedlog je Sud prihvatio i ročište odgodio, te pridržao pravo odluku o predloženim dokaznim prijedlozima donijeti izvanraspravno.

Podneskom od 26. svibnja 2021. tuženik se očitovao na Rješenje kojim je dopuštena obnova postupka, a sukladno nalogu sadržanom u rješenju u Zapisniku s prethodno održanog ročišta, a koje očitovanje tuženika je izravno dostavljeno opunomoćeniku tužitelja.

Tužitelj se podneskom od 27. svibnja 2021.očitovao na navode tuženika iz podneska od 26. svibnja 2021.

Na ročištu održanom 28. svibnja 2021. Sud je vođen načelom ekonomičnosti postupka, a na temelju rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te ocjenom izvedenih dokaza, odbio dokazne prijedloge opunomoćenika tužitelja sadržane u Zapisniku s prethodno održanog ročišta od 30. travnja 2021. (list 48 do 51 spisa), kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

              Opunomoćenici stranaka su ustrajali u svojim do sada iznijetim navodima, a zakonski zastupnik tužitelja je neposredno u sudski spis priložio preslik Rješenja Ministarstva poljoprivrede KLASA: UP/I-322-08/20-01/388, URBROJ: 525-10/1328-21-13 od 20. svibnja 2021. u predmetu obnove postupka na prijedlog trgovačkog društva V. a. B. d.o.o., Z., Put Vrela …, kojim je u točci I. izreke riješeno:

„1 Ostaje na snazi rješenje Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede od 22. siječnja 2020., KLASA: UP/I-322-08/20-01/21, URBROJ: 525-10/0536-20-2.

2. Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja.“ ( list 91-94 spisa).

              Sud je pristupio izvođenju dokaza pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

              Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio trošak zastupanja tužitelja u predmetnom upravnom sporu.

Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom sporu, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Odredbom članka 109. stavkom 5. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine, broj: 82/13 i 148/13, dalje Zakon) je propisano da na području Grada Zagreba i
jedinica područnih samouprava na kojima su ovlaštene dvije ili više veterinarskih organizacija, posjednik životinje ima pravo jedanput godišnje izabrati organizaciju za obavljanje poslova iz stavka 3. istoga članka, u opsegu i pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.

Odredbom članka 2. stavka 1. Pravilnika propisno je da posjednik životinje ima pravo odabira iz članka 1. stavka 1. istoga Pravilnika ako udovoljava sljedećim uvjetima:

1. da je mjesto boravka životinje na epizootiološkom području na kojem su ovlaštene dvije ili više organizacija nakon provedenog javnog natječaja;

2. da istu organizaciju posjednik životinje odabere i za obavljanje poslova članka 85. stavka 2. Zakona o veterinarstvu;

3. da su u njegovom gospodarskom dvorištu ili na farmi provedene sve mjere
zdravstvene zaštite životinja propisane važećom „Naredbom" iz članka 12. stavka 1. Zakona o veterinarstvu.;

4. da se gospodarsko dvorište ili farma ne nalaze u zaraženom ili ugroženom području, odnosno da nije postavljena sumnja na zaraznu bolest;

5. da je posjednik životinje podmirio sva financijska potraživanja prema organizaciji od koje odlazi.

Odredbom članka 2. stavka 2. Pravilnika propisano je da je dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. istog članka, Izjava o odabiru ovlaštene veterinarske organizacije koju posjedniku životinja na njegov usmeni zahtjev izdaje  i ovjerava organizacija koja je do tada obavljala poslove iz članka 1. stavka 1. istoga Pravilnika, odnosno organizacija ovlaštena na epizootioIoškoj jedinici posjednika životinja u trenutku kada je izjava zatražena.

Odredbom članka 4. stavka 1. Pravilnika propisano je da pravo odabira iz članka 1. stavka 1. istoga Pravilnika posjednik životinja ima u razdoblju od 1. do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću kalendarsku godinu.

Odredbom članka  5. stavka 1. Pravilnika propisano je da se odabir obavlja putem Izjave, koju posjednik životinje podiže, ispunjava i predaje u organizaciji od koje odlazi, odnosno u organizaciji ovlaštenoj na toj epizootiološkoj jedinici u rokovima iz članka 4. stavka 1. ovoga Pravilnika, a odredbom stavka 2. istoga članka Pravilnika propisano je da ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. točke 3., 4. i 5. istoga Pravilnika, organizacija od koje posjednik životinje odlazi, dužna je odmah ovjeriti Izjavu sastavljenu u 4 primjerka. Dva primjerka ovjerene Izjave organizacija predaje posjedniku životinja/e, jedan primjerak zadržava za sebe, a jedan dostavlja nadležnom veterinarskom uredu u roku od 5 dana od dana završetka roka za odabir. Posjednik životinje jedan primjerak Izjave zadržava za sebe, a drugi u roku 5 dana dostavlja u odabranu veterinarsku organizaciju koja je dužna u roku 10 dana od dana završetka roka za odabir dostaviti nadležnom veterinarskom uredu popis svih posjednika životinja koji su je odabrali Izjavom.

Odredbom članka 5. stavka. 3. Pravilnika propisano je da u slučaju da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. točke 3., 4. i 5. istoga Pravilnika, organizacija od koje posjednik životinje želi otići neće ovjeriti Izjavu. To čini tako da mjesto predviđeno za ovjeru Izjave prekriži kosom crtom, uz koju navodi razlog odbijanja ovjere Izjave.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državnog inspektorata, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-322-07/20-01/3, URBROJ: 443-01-23-01/4-20-2 od 14. svibnja 2020.

Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem tuženika pravilno i zakonito preinačeno prvostupanjsko rješenje višeg inspektora – specijalista  Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti  hrane, Službe veterinarske inspekcije, Odjela za planiranje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola, KLASA: UP/I-322-01/19-01/119, URBROJ: 443-03-0707-19-1 od 16. prosinca 2019. na način da se naređuje V. a. B., ovdje tužitelju, da  posjedniku životinja omogući pravo odabira ovlaštene veterinarske organizacije              i to na način da posjedniku životinje na njegov usmeni zahtjev omogući podizanje, ispunjavanje i predaju obrasca „Izjava o odabiru ovlaštene veterinarske organizacije, te kojim su točke 2., 3. i 4. izreke rješenja višeg inspektora – specijalista  Državnog inspektorata, održane na snazi.

Među strankama je isključivo sporno je li V. a. B. d.o.o., ovdje tužitelj, posjednicima životinje/a omogućila pravo na odabir ovlaštene organizacije, odnosno omogućila ishođenje Izjave u svrhu odabira ovlaštene veterinarske organizacije posjednicima životinje/a koji su zahtijevali odlazak u VA P..

Među strankama je sporno je li tužitelj postupio protivno odredbama članka 109. stavka 5. Zakona i odredbama Pravilnika.

 

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što iz stanja i sadržaja spisa, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela nespornim proizlazi da tužitelj tijekom prosinca 2019. do donošenja prvostupanjskog rješenja, nije omogućio ishođenje Izjave u svrhu odabira ovlaštene veterinarske organizacije niti jednom od posjednika životinje/a koji su zahtijevali odlazak u VA P. (37 posjednika prema Popisu priloženom uz službenu zabilješku višeg inspektora KLASA: 322-01/19-01/421, URBROJ:1-443-03-0707-19-5 od 16. prosinca 2019.), niti je izdao i jedan obrazac iz bloka obrazaca Izjava, a koji blok je predočen tijekom inspekcijskog nadzora koji je prethodio donošenju  prvostupanjskog rješenja.

Navedeno proizlazi i iz Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru u kojem je zz tužitelja izjavio:

„Tijekom 2019., niti jednom posjedniku koji je zahtijevao odlazak u veterinarsku organizaciju VA P.. Splitska ulica …, … P. na njegov zahtjev nisu izdavani obrasci Izjava. Provjerom u upisnik ovlaštenih veterinarskih organizacija kojeg vodi Uprava nisam došao do saznanja da je VA P., Splitska ulica …, … P. ovlaštena veterinarska organizacija na jedinici lokalne samouprave koja se nalazi u Z. županiji."

Pravilno tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da su neprihvatljivi navodi tužitelja o tome da nije bio upoznat s činjenicom posjeduje li VA P. Ugovor ili ne, te da do trenutka inspekcijskog nadzora koji je prethodio donošenju  prvostupanjskog rješenja nije vidio da je VA P. uvedena u područje jedinice lokalne samouprave koja se nalazi u Z. županiji, obzirom da je na Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru naveo da je saznanja o navedenom imao iz teksta obrazloženja Odluke o dodjeli javnih ovlasti u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti, KLASA: 322-08/19-01/551, URBROJ: 525-10/0538-19-2 od 6. studenog 2019. u kojem se navodi da je za jedinicu lokalne samouprave kao koncesionar određena VA P. iz čega nespornim proizlazi da je o navedenom imao saznanja, a činjenica da ista pravovremeno nije bila Upisana u Upisnik, kako to tvrdi tužitelj, po ocjeni ovog Suda nije, niti može biti od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

Pored nesporne činjenice da je tužitelj veterinarska organizacija ovlaštena na epizootiološkoj jedinici posjednika životinja, to je tužitelj bio obvezan posjedniku životinje/a na njegov usmeni zahtjev odmah izdati i ovjeriti Izjavu kao dokaz da su ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. točaka 3., 4. i 5. istog članka Pravilnika, odnosno u slučaju da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. točke 3. 4. i 5. istoga Pravilnika, mjesto predviđeno za ovjeru Izjave prekrižiti kosom crtom i uz nju navesti razlog odbijanja ovjere Izjave, a sukladno odredbama članka 2. stavka 2. i članka 5. Pravilnika, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio.

Dakle, tužitelj je obvezan posjednicima na njihov usmeni zahtjev odmah izdati Izjavu, budući da Izjavu izdaje i ovjerava organizacija koja je do tada obavljala poslove iz članka 1. stavka 1. istoga Pravilnika, međutim što tužitelj nije učinio, odnosno posjednicima nije omogućio pravo na odabir ovlaštene organizacije, čime je postupio protivno odredbama članka 109. stavka 5. Zakona i odredbama Pravilnika.

Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženog tijela u cijelosti se ocjenjuje zakonitim uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a tužbeni navodi tužitelja, na koje je tuženo tijelo valjano i argumentirano odgovorilo u svom odgovoru na tužbu, nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost rješenja tuženog tijela, kao ni prvostupanjskog rješenja višeg inspektora Državnog inspektorata.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

              Kako  tužitelj nije uspio u predmetnom u pravnom sporu, to je zahtjev  opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora valjalo odbiti te odlučiti kao pod točkom II.izreke.

 

 

U Splitu 07. lipnja 2021.

 

                               S U D A C

 

                                Leandra Mojtić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević