Poslovni broj: II Kž-us-22/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-22/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. te drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-30/2021. (Kov-Us-58/2020.) od 7. svibnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog S. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-30/2021. (Kov-Us-58/2020.) od 7. svibnja 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-56/2020. od 21. listopada 2020., protiv okrivljenog S. P. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja, počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja i drugih iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. i u vezi članka 52. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog S. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. ožujka 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni S. P. po braniteljici, odvjetnici M. F. S. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog S. P. kojima osporava zakonitost pobijanog rješenja te smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdeći da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, kao i žalbeni razlozi da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. ZKP/08., obrazlažu razlozima sadržanim u optužnici bez navođenja konkretnih činjenica.

 

6. Ponovno se ističe da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je žalitelj počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz dokaza prikupljenih tijekom istrage, a na kojim dokazima se temelji u međuvremenu potvrđena optužnica. Razmatrajući predmetnu optužnicu i brojne dokaze na kojima se ona temelji, i drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj ističe identične prigovore kao što je činio u ranijoj žalbi protiv rješenja o produljenju mjere istražnog zatvora tvrdeći da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

7.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, a koja su, među ostalim, počinjena u sastavu zločinačkog udruženja. Prema navodima optužnice, okrivljenik je u razdoblju od godine dana organizirao i vodio zločinačko udruženje u kojem su, pored njega, djelovala još osmorica okrivljenika, pri čemu se okrivljenik tereti da je financirao nabavu droga kokain i amfetamin na području Kraljevine Nizozemske, nabavu prekursora i drugih tvari u svrhu proizvodnje droge amfetamin, nabavu automobila i izradu tajnih skrovišta namijenjenih krijumčarenju, a također i nabavu tzv. kriptiranih mobitela, najam garaža, stanova i apartmana u kojima su boravili članovi zločinačkog udruženja i u kojima se skrivala droga te je prenosio upute u svrhu funkcioniranja udruženja i financirao troškove obrane kada bi netko od članova bio uhićen.

 

8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela  za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a koje opravdano ukazuju na poduzimanje brojnih i složenih radnji da bi udruženje moglo funkcionirati i ostvariti svoj cilj - stjecanje nepripadne materijalne dobiti na ilegalnom tržištu droga, iz čega se može zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje okrivljenika. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Ovo osobito kada se ima na umu da je prema vlastitim navodima okrivljenik bez stalnog zaposlenja, bez redovitih prihoda i bez imovine.

 

9. Slijedom navedenog, neosnovano se u žalbi navodi da postojanje opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na okrivljenika nije konkretizirano kao i da se iz samih okolnosti i obilježja počinjenja kaznenih djela ne može izvoditi zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika. Irelevantni su navodi žalitelja da opasnost ne postoji jer da više ne postoji ni zločinačko udruženje zbog kaznenog progona.

 

10. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

11. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom kako predlaže žalitelj.

 

12. Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je neosuđivan, obiteljski čovjek, a imovinska korist osigurana mjerama osiguranja su bez značaja kraj svih okolnosti naravi i načina počinjenja kaznenih djela koje se okrivljeniku stavljaju na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

 

13. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 6. ožujka 2020., dakle, nešto duže od godine dana pa ni žalbeni navodi koji upiru na vrijeme koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru nisu osnovani.

 

14. Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

15. Ni žalbeni navodi okrivljenika o teško bolesnoj punoljetnoj kćeri o kojoj se mora brinuti ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

16. U odnosu na žalbene navode o pogoršanom zdravstvenom stanju okrivljenika ističe se da je dužnost vlasti na odgovarajući način zaštititi zdravlje i dobrobit istražnih zatvorenika, među ostalim potrebnom medicinskom pomoći i brigom. Tome u prilog govori i praksa Europskog suda za ljudska prava (Stanev v. Bulgaria, broj 36760/06, §204 i mnoge druge). Imajući u vidu da istražni zatvorenici po prirodi stvari nemaju zajamčenu istu razinu medicinskog tretmana, koji je dostupan osobama na slobodi u najboljim medicinskim ustanovama izvan zatvorskog sustava, a s obzirom da se evidentno okrivljeniku pruža medicinska briga unutar zatvorskog sustava, okolnosti koje ističe žalitelj za sada nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode okrivljenika, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti.

 

17. Nisu osnovani ni opetovani navodi žalitelja o odvraćajućem učinku od počinjenja novih kaznenih djela zbog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru za koji tvrdi da se pretvorio u izdržavanje kazne. Mjera istražnog zatvora nikad i u nikojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

18. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 7. lipnja 2021.