Poslovni broj:7-Kž-402/2021-7

 

Poslovni broj:7-Kž-402/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. Č., zbog kaznenih djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenih djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, broj: KO-DO-893/2020 od 8. veljače 2021. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj: K-317/2020 od 12. siječnja 2021., a objavljene 14. siječnja 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog F. Č. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu broj: K-317/2020 od 12. siječnja 2021., a objavljene 14. siječnja 2021., okrivljeni F. Č., temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobađa se od optužbe da bi počinio kazneno djelo prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude u njenom oslobađajućem dijelu.

 

1.1. Istom presudom, okrivljeni F. Č. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela i to kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude u osuđujućem dijelu prvostupanjske presude, pa se okrivljeniku temeljem čl. 323.a KZ/11 u vezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11 u vezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, te se temeljem čl. 51. st. 2. KZ/11 okrivljenik osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

 

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme izvršenja mjere istražnog zatvora počevši od 14. listopada 2020. u 12,15 sati do 14. siječnja 2021.

 

3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenom F. Č. se nalaže u cijelosti podmiriti trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 1.500,00 kuna, trošak stalnog sudskog vještaka dr.sc. V. S. u iznosu od 2.700,00 kuna, odnosno sveukupno 4.200,00 kuna u korist Državnog proračuna RH i u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Protiv navedene presude, i to u odnosu na oslobađajući dio, žali se državni odvjetnik u Pazinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na osuđujući dio zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda i to u odnosu na oslobađajući dio ukine i vrati na ponovno suđenje, a u odnosu na oslobađajući dio da se preinači i okrivljeniku izrekne stroža kazna kakva je predložena u optužnom aktu.

 

4.1. Žali se i okrivljeni F. Č. po branitelju S. M., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda u njenom osuđujućem dijelu preinači i okrivljenika oslobodi od kaznene odgovornosti, podredno, da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, odnosno, da se žalitelja blaže kazni, tj. da se utvrde blaže pojedinačne kazne, te da se izrekne jedinstvena kazna zatvora primjenom uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju jedne godine. Ujedno je zatražio i obavijest o sjednici vijeća, a čemu je ovaj sud sukladno odredbi čl. 475. st. 2. ZKP/08 i udovoljio.

 

5. Odgovor na žalbu okrivljenika podnio je državni odvjetnik te smatra da su navodi žalbe neosnovani i predlaže da se žalba okrivljenika, kao takva, odbije.

 

5.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni F. Č. po branitelju S. M., odvjetniku iz P., također nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te predlaže da se žalba državnog odvjetnika, kao takva, odbije.

 

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili uredno pozvani zamjenik županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, okrivljeni F. Č. i branitelj S. M., odvjetnik iz P., a dostava poziva za sve je uredno iskazana, time da je branitelj pismeno izvijestio da neće pristupiti na javnu sjednicu i da je suglasan da se sjednica vijeća održi u odsutnosti okrivljenika i njegovoj branitelja, pa je vijeće, sukladno odredbi čl. 475. st. 4. ZKP/08 održalo sjednicu u njihovoj odsutnosti.

 

8. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

 

              U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude

 

9. Nije u pravu žalitelj, tj. okrivljeni F. Č. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koje povrede ovaj žalitelj vidi u tome da je obrazloženje pobijane presude nejasno jer iz istog se ne vidi i ne može se jasno razabrati stav prvostupanjskog suda u pogledu subjektivnog odnosa počinitelja prema obilježju kaznenog djela iz čl. 323.a KZ/11, te da nema razloga o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da bi žalitelj postupao s ciljem da oštećenika dovede u ponižavajući položaj, a isto tako nije obrazložio u čemu bi se sastojao ponižavajući položaj žrtve.

 

9.1. Suprotno navedenim tvrdnjama, iz obrazloženja pobijane presude jasno je vidljiv stav prvostupanjskog suda o subjektivnom odnosu počinitelja, tj. okrivljenika naspram kaznenog djela nasilničkog ponašanja, jer je nesporno da je okrivljenik proglašen krivim da je postupao s ciljem da B. B. dovede u ponižavajući položaj, a u obrazloženju na 14. stranici drugi i četvrti odlomak odozgo, su jasno navedena obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja, gdje je prvostupanjski sud detaljno obrazložio da navedeno kazneno djelo ima ukupno četiri zakonska obilježja koja su po mišljenju suda sva objektivne naravi, pa je tako u odnosu na prvo obilježje navedeno da je način počinjenja djela koji se određuje kao nasilje, zlostavljanje i iživljavanje, da je drugo obilježje mjesto počinjenja djela, a za što je bitno da je počinjeno na javnom mjestu, a da je treće obilježje ponižavajući položaj žrtve, pa u tom smislu sud obrazlaže to ponižavajuće obilježje i navodi da iako subjektivne naravi u smislu da ono kod drugih kaznenih djela mora biti obuhvaćeno krivnjom počinitelja, da u ovom slučaju ima objektivnu narav utoliko što se kazneno djelo čini na javnom mjestu, te stoga položaj žrtve valja objektivno sagledati u tom okviru. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je pravilan i jasan. Stoga nije prihvatljiv stav žalitelja da je počinjena bitna povreda u vidu okolnosti da je obrazloženje nejasno.

 

9.2. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nije obrazloženo zbog čega smatra da bi žalitelj postupao s ciljem da oštećenika dovede u ponižavajući položaj, a isto tako da nije obrazloženo u čemu bi se sastojao ponižavajući položaj, jer upravo suprotno, na 14. stranici prvi odlomak odozdo, prvostupanjski sud je, iako sažeto, ali vrlo detaljno i dostatno obrazložio upravo to na što upire žalitelj, tj. ponižavajući položaj.

 

10. Stoga su neosnovani naprijed navedeni prigovori ovog žalitelja.

 

11. Nadalje, suprotno navodima okrivljenika činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i to kako u pogledu kaznenog djela nasilničkog ponašanja, tako i u pogledu kaznenog djela prijetnje. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

11.1. Naime, okrivljeni F. Č. u svojoj obrani poriče počinjenje svih djela koja mu se stavljaju na teret, time da u odnosu na kazneno djelo nasilničkog ponašanja ne osporava da je udario B. B. i to iz razloga što ga je isti u fitness centru pogledavao, te ga je jedanput ili dvaput s podsmijehom pogledao, a poriče da bi mu tom prilikom prijetio. Nadalje, objašnjavajući motiv takvog svog postupanja, pojašnjava da dok je još radio u jednom hotelu u Poreču 2016., da ga je B. B. zajedno sa svojim bratom M. B. i još jednim A. napao na način da su mu oni dobacivali da što on radi, da je to njihov grad i sl., i da je tom prilikom M. B. u njega uperio pištolj.

 

11.2. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima (pobrojani na četvrtoj stranici zadnji odlomak i petoj stranici obrazloženja prvostupanjske presude prvi odlomak), tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva, nelogična, te kontradiktorna provedenim dokazima.

 

11.3. To iz razloga što je nesporno tijekom ovog postupka utvrđeno, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, da je 28. rujna 2020. u fitness centru V. J. u Poreču, došlo do napada, odnosno utvrđeno je da se okrivljeni Frano Čabraja zaletio prema oštećenom B. B., te ga metalnom šipkom udario u predjelu glave, a uslijed čega je oštećenik pao sa trake za trčanje na pod. Nesporno je također da je okrivljenik nakon toga zadao oštećeniku još nekoliko udaraca u predjelu glave i tijela, da je zatim došlo do naguravanja između okrivljenika i oštećenika, te je prilikom tog naguravanja, kako tvrdi oštećenik, okrivljenik uputio oštećeniku prijeteće riječi. Naime, navedene okolnosti nesporno su utvrđene na temelju snimke nadzorne kamere na kojoj je vidljivo da je okrivljenik nakon udarca kojeg je zadao oštećeniku metalnom šipkom, na istog nasrnuo, te mu zadao udarce nogama, a iz nalaza i mišljenja vještaka kojim su utvrđene ozljede u vidu hematoma i oticanjem lijeve uške oštećenika nastala drugačijim mehaničkim sredstvom ozljeđivanja od metalne šipke kojom je zadan prvi udarac. Da su se okrivljenik i oštećenik naguravali potvrdili su i svi svjedoci tog inkriminiranog događaja, pa je sve to nesporno utvrđeno. Što se tiče prijetećih riječi, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz oštećenika u tom dijelu, a koji je suprotan obrani okrivljenika, jer se podudara sa iskazom oštećenika i u odnosu na sva ostala događanja vezana za ovdje inkriminirano postupanje, a o kojima oštećenik tijekom cijelog postupka u bitnome identično govori.

 

11.4. Prema tome, iz provedenog dokaznog postupka nesporno je i pravilno od strane prvostupanjskog suda utvrđeno da je okrivljeni F. Č. na javnom mjestu (fitness centar) doveo oštećenog B. B. u ponižavajući položaj, a pri tome nije počinjeno teže kazneno djelo. To iz razloga što je nesporno da je udaranje oštećenika metalnom šipkom, a zatim i nogama, predstavlja čin nasilja. Nadalje, to nasilje obavljeno je na javnom mjestu, jer fitness centar je prostor gdje vježbaju i gdje je kritične zgode vježbalo više učesnika i veći broj osoba. Nesporno je utvrđeno da je okrivljenik iznenada i agresivno napao oštećenika, tom prilikom ga je udario metalnom šipkom, a zatim nogama i to u prostoru u kojem je bio prisutan veći broj osoba, a koje su osobe vidjele da je oštećenik napadnut i da je isti krvav, time da nije nesporno utvrđeno da je te zgode oštećenik "izazvao" okrivljenika pogledavanjem, te je na takva način isti doveden u ponižavajući položaj, jer je povrijedio njegovo dostojanstvo i to na način da je istog iznenada i agresivno napao, pokazujući fizičku nadmoć nad njim, dok je oštećenik bio bespomoćan, te se od takvog napada nije uspio obraniti, a slijedom čega ga je ponizio pred ostalim ljudima koji su bili u fitness centru. Tom prilikom, a to je nesporno, nije počinjeno teže kazneno djelo, budući je oštećenik zadobio samo tjelesne ozljede. Okolnost da je tom prilikom okrivljenik oštećeniku izgovorio riječi "Ubit ću te, ubit ću te !", također je utvrđena iskazom oštećenika, a uzimajući u obzir trenutak i vrijeme kada se to događalo i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su te riječi kod oštećenika izazvale osjećaj straha i nesigurnosti za svoj život i svoj tjelesni integritet.

 

11.6. Na navode žalbe koja tvrdi da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik postupao impulsivno bez ikakvih motiva, te gdje se govori o ranijim nesporazumima i događajima između okrivljenika i oštećenika, valja reći da iz cjelokupnog tijeka ovog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da inkriminiranog trenutka oštećenik nije izazvao okrivljenika, a to što između njih postoje određene nesuglasice od ranije, te drugi sporovi, ne opravdava njegovo postupanje na način kako mu se ovdje inkriminira i ne isključuje postojanje bitnog elementa nasilničkog ponašanja za koje se okrivljenika ovdje tereti (nasiljem na javnom mjestu doveo drugog u ponižavajući položaj). Slijedom navedenog, neprihvatljive su tvrdnje okrivljenika da se okrivljenik ponašao na način kako je to opisano u činjeničnom opisu zbog nekih ranijih nesuglasica i sukoba, kao i okolnosti koju tvrdi da mu je oštećenik namigivao ili nekim znakovima ga izazvao.

 

11.7. Isto tako, što se tiče kaznenog djela prijetnje, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz oštećenika kao što je već naprijed rečeno i utvrdio da se u ponašanju okrivljenika stječu obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja i prijetnje.

 

12. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

 

13. Što se tiče žalbenih tvrdnji u odnosu na kazneno djelo prijetnje, valja reći da se tu radi o preocjeni provedenih dokaza od strane žalitelja na jedan subjektivan i pristran način, time da zaključci prvostupanjskog suda tim navodima nisu dovedeni u pitanje.

 

14. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika, za inkriminirana mu kaznena djela nasilničkog ponašanja i prijetnje.

 

15. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u postupanju okrivljenika stječu obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

16. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, a koju povredu vidi u tome što je prvostupanjski sud okrivljenika oglasio krivim za dva kaznena djela u stjecaju, a po mišljenju žalitelja ovdje se radi o jednom kaznenom djelu, tj. da se prijeteće riječi mogu podvesti pod biće oba kaznena djela, pa se radi o prividnom stjecaju.

 

16.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ovdje se radi o realnom stjecaju, jer iako su oba djela međusobno povezana (jer su obuhvaćena istim događajem), ona ne gube svoju samostalnost.

 

16.2. Stoga je ovaj prigovor neosnovan.

 

17. Što se tiče odluke o kazni, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne kao olakotno okrivljeniku cijenio da je otac dvoje maloljetne djece, starosti pet i četiri godine, te okolnost da je okrivljenik kritične zgode silom umjerenog intenziteta udario oštećenika, a što je onda dovelo da je izostala teža ozljeda oštećenika, dok je otegotnim cijenio činjenicu da su takve ozljede izostale isključivo zbog toga što kritične zgode okrivljenik prilikom zadavanja udaraca nije uporabio silu jačeg intenziteta, nadalje da su protupravnim ponašanjem počinjena dva kaznena djela sa dva različita zaštitna objekta i to javni red, te osobnu slobodu oštećenika i da je okrivljenik nakon kritične zgode bio nedostupan redarstvenim vlastima, te da je do sada već kazneno osuđivan i to zbog kaznenog djela prikrivanja i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom.

 

17.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. 

 

17.2. Imajući u vidu izložene okolnosti od strane prvostupanjskog suda, kako olakotne tako i otegotne, ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, osim navoda da se kao olakotno cijeni postupanje okrivljenika prilikom inkriminiranog događaja da je udario sa manjim intenzitetom, da bi se nakon toga navelo da je otegotnim cijenjena činjenica da su teže ozljede izostale isključivo zbog okolnosti što prilikom zadavanja udarca nije uporabio silu jačeg intenziteta. No, navedene tvrdnje i tumačenje jačine intenziteta nanošenja ozljeda, iako nepotrebne, nisu dovele u pitanje odluku prvostupanjskog suda u odnosu na izrečenu kaznu.

 

17.3. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i sve okolnosti o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je okrivljeniku za kazneno djelo nasilničkog ponašanja utvrdio kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, te nakon toga primjenom odredbi o stjecaju jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Ovako odmjerenim kaznama i po stavu ovog drugostupanjskog suda, ostvarit će se svrha kažnjavanja, primjerene su težini počinjenih djela, te svim okolnostima vezanim za ovdje konkretno postupanje. Naime, odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud mora voditi računa o okolnostima koje su važne za ocjenu težine djela, njegove društvene opasnosti i društvene štetnosti, a isto tako mora voditi računa i o okolnostima koje se odnose na krivnju koja utječe na stupanj krivnje i na težinu počinjenih djela, kao i okolnosti vezane za ličnost okrivljenika koja se posebno odnosi na zahtjev individualizacije kazne. S tim u vezi dužnost je suda da ocjeni sve utvrđene okolnosti s obzirom na to da njihov utjecaj na visinu kazne ima itekako bitno značenje.

 

17.4. Obzirom na sve naprijed navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je okrivljeniku izrekao naprijed navedene kazne, tj. naprijed pojedinačno utvrđene kazne, te jedinstvenu kaznu od godinu dana, za koju kaznu smatra da je primjerena težini počinjenih djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ličnosti okrivljenika, te da će ostvariti svrhu kažnjavanja kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, te će izraziti dostatnu  društvenu osudu zbog počinjenog djela, te će djelovati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

18. Zbog svega navedenog valjalo je žalbu okrivljenika, u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, odbiti kao neosnovanu.

 

              U odnosu na oslobađajući dio prvotupanjske presude

 

19. Prvostupanjskom presudom i to u oslobađajućem dijelu prvostupanjske presude, okrivljeni F. Č. oslobođen je po čl. 453. toč. 3. ZKP/08, od optužbe da bi počinio kazneno djelo prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11, na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude.

 

19.1. Okrivljenik poriče počinjenje djela te, između ostalog, navodi da nije nikada živio u kući u mjestu Valkarin na adresi …, jer je to kuća njegovog oca A. Č.. Navodi da je upisan kao vlasnik kuće jer je zemljište navodno njegov otac prebacio na njega, dok je još bio maloljetan, a u međuvremenu je njegov otac izgradio kuću. Negirao je da bi vidio ili primio u posjed inkriminirane predmete. Navodi također da je, dok je bio u Hrvatskoj, bio prijavljen na adresi …, Poreč, ali da je živio u Njemačkoj.

 

19.2. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim ostalim dokazima koji su provedeni u odnosu na kazneno djelo prikrivanja, tada pravilno zaključuje da, analizirajući kompletan dokazni postupak, nisu dokazane niti sa potpunom izvjesnošću utvrđene činjenice na okolnost otuđenja inkriminiranih predmeta i da samo na temelju činjenice da su neki od inkriminiranih predmeta pronađeni u kući koja je formalno vlasništvo okrivljenika, nije dostatno da bi se utvrdilo da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo. Naime, i ovaj drugostupanjski sud drži da rezultat dokaznog postupka upućuje na to da nije dokazano da je upravo okrivljenik navedene predmete, kao i druge sporne predmete, a koji predmeti nisu bili pronađeni u navedenoj kući, primio u posjed, te iste držao skrivene u toj kući i tom prilikom znajući da bi isti bili pribavljeni kaznenim djelom. Točno je da su neki od inkriminiranih predmeta pronađeni u kući, koja je formalno vlasništvo okrivljenika, ali ta okolnost nije dostatna da bi se temeljem iste moglo utvrditi i odgovornost okrivljenika za počinjenje naprijed navedenog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11.

 

19.3. Za sva svoja utvrđenja, u vezi tog djela, prvostupanjski sud je dao valjano i argumentirano obrazloženje, koje također prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.

 

19.4. Na navode žalbe koja u bitnome ističe da je nesporno da je okrivljenik vlasnik navedene kuće, te da uzimajući u obzir tu činjenicu, te da je okrivljenik imao te predmete u posjedu navedene kuće u izgradnji, u kojoj kući nitko ne boravi, niti ima prijavljeno prebivalište, te iz okolnosti da se okrivljenik, kako to žalitelj tvrdi, u toj kući skrivao od policije više od dva tjedna (iako to tijekom postupka nije utvrđeno niti raspravljeno), kao i okolnost da su identifikacijske naljepnice sa serijskim brojevima skinute sa navedenih predmeta, nije dostatno da bi se zaključilo da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

20. Zbog navedenog, valjalo je žalbu državnog odvjetnika, u odnosu na kazneno djelo prikrivanja, odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijanu presudu i to u odnosu na njen oslobađajući dio, jer i ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije dokazano da bi okrivljenik to kazneno djelo počinio, pa ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, valjalo osloboditi od optužbe.

 

21. Zbog navedenog, presuđeno je kao u izreci pobijane presude.

 

22. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika nisu osnovane, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

U Zagrebu 7. lipnja 2021.