1

Poslovni broj: 2 UsI-432/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-432/2021-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ž. B. iz V. protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb, Glavno tajništvo, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, koga zastupa službena osoba D. K., radi priznanja obnašanja zapovjedne dužnosti, 7. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 805-07/16-05/1, Urbroj: 512-2501-21-4 od 2. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je rješenjem, Klasa: UP/II 805-07/16-05/1, Urbroj: 512-2501-21-4 od 2. ožujka 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale Klasa: UP/I 561-01/16-01/4, Urbroj: 512M2-010103-20-29 od 24. studenog 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje obnašanja zapovjedne dužnosti – zapovjednik satnije u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. studenog 1991. do 1. travnja 1992.

Tužitelj u tužbi navodi kako je odbijen bez valjanog obrazloženja te s krivo izvedenim zaključcima i interpretacijama, bez uvažavanja izjava ratnih zapovjednika. Smatra da se odluku nije moglo donijeti isključivo na podacima službene evidencije, budući je i tuženik svjestan da ti podaci nisu uredni te da je njegov zahtjev trebalo razmotriti kroz ratno vrijeme u kojem su se on i suborci nalazili. Ukazuje kako su u provedenom postupku pogrešno navedeni svjedoci u smislu njihovih dužnosti koje su obavljali tijekom Domovinskog rata, a da je istovremeno propušteno na odgovarajući način saslušati njegovog ratnog zapovjednika i njegove zamjenike pa da je odluka donijeta bez uvažavanja iskaza svjedoka koji su svjedočili u korist tužitelja. Napominje kako su ti svjedoci potvrdili njegove dužnosti i pripadnost te da mu u provedenom postupku nije dana mogućnost osporavanja činjeničnih utvrđenja nadležnih tijela. Zbog toga je stajališta kako su takvim postupanjem ugrožena njegova prava iz članka 14. stavka 2., članka 18. stavka 1., članka 19. stavak 2. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da evidencija tuženika nije istinita te da treba izvršiti uvid u Monografiju 63. samostalne gardijske brigade i 123. brigade koja je pisana na temelju istinitih dokaza. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da se tužitelj u službenim evidencijama ne vodi kao obnašatelj dužnosti zapovjednika satnije, već da je isti obnašao dužnost zapovjednika voda. Stoga predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Dana 1. lipnja 2021. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na navedenu raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS).

Na istoj raspravi službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10.,143/12.,152/14. 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Sud nije usvojio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, budući je isti tijekom upravnog postupka već saslušan na sve okolnosti tužbe. Nadalje, sud nije usvojio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka B. B., koji svjedok je u više navrata pozivan radi davanja izjave u upravnom postupku te se nije odazvao niti na jedan poziv,već je dostavio svoju pismenu izjavu na sporne okolnosti pa sud smatra, a s obzirom na sadržaj dostavljene izjave, kako njegovo svjedočenje nije potrebno. U svezi predloženog svjedoka D. R., ovaj sud ukazuje kako je isti svjedok predložen na okolnosti izdavanja i potpisivanja dopune prijedloga za čin viših časnika u odnosu na tužitelja, a koji prijedlog nije podnijet od strane matične postrojbe ili ustrojbenog sljednika koji je nadležan za vođenje službene evidencije pa isti dokazni prijedlog nije relevantan za predmetnu upravnu stvar.

Predmetni upravni postupak pokrenut je 1. veljače 2016. i to na način što je tužitelj pri prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za priznavanje zapovjedne dužnosti u Domovinskom ratu i to zapovjednika satnije u razdoblju od 1. studenog 1991. do 1. travnja 1992.

U prilogu svog zahtjeva tužitelj je priložio ovjerenu izjavu Z. F., od 5. listopada 2007. i opis ratnog puta izdan od strane 3. korpusa Hrvatske kopnene vojske, VP 1076, ovjeren od strane javnog bilježnika 19. svibnja 2005.

Povodom zahtjeva tužitelja od istoga je uzeta izjava na zapisnik od 29. kolovoza 2016., a u kojoj tužitelj pojašnjava kako traži priznavanje dužnosti zamjenika zapovjednika satnije i zapovjednika satnije za vrijeme pripadnosti 63. samostalnom bataljonu Požega u razdoblju od 1. studenog 1991. do 1. travnja 1992. Pojasnio je kako za zamjenika zapovjednika satnije traži razdoblje od 1. studenog 1991. do pogibije zapovjednika satnije J. K., a da je zapovjednik satnije bio u razdoblju od 2. prosinca 1991. do 1. travnja 1992. U svojoj jedinici imao je 70 do 80 ljudi, od kojih je dvanaest poginulo na Papuku te je snosio veliku odgovornost. Nadređeni su mu bili Ž. K. i M. C. Plaću je primao kao zapovjednik, a ne kao vojnik, kao što je pojasnio da tada nije bilo činova već se isplata vodila za zapovjednu dužnost. Predložio je da se tijekom dokaznog postupka saslušaju svjedoci T. G., Z. M, Ž. K. i Z. F.

Navedeni svjedoci u svojim iskazima i izjavama naveli su kako je tužitelj prvenstveno obnašao dužnost zapovjednika voda, a zatim zamjenika zapovjednika satnije te nakon toga zapovjednika satnije.

Iz potvrde Policijske uprave Brodsko – posavske od 23. rujna 2016. proizlazi da je tužitelj sudjelovao kao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. veljače 1991. do 31. listopada 1991. te da je ostvario status dragovoljca iz Domovinskog rata.

Prema potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 2. kolovoza 2017. vidljivo je kako je tužitelj od 1. studenog 1991. do 1. travnja 1992. bio u radnom odnosu u Hrvatskoj vojsci.

Iz očitovanja Hrvatske kopnene vojske, Odjela G-1 Karlovac od 13. lipnja 2016. proizlazi kako je uvidom u VOB – 8 utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 2145 Slavonska Požega (123. brigada „R“) od 13. lipnja 1991. do 1. travnja 1992. i to kao vojnik.

Uvidom u dostavljene podatke o plaći Operativnog odjela za financije od 17. svibnja 2016. razvidno je da isti ne raspolažu podacima o plaći za razdoblje 1991., 1992., 1993. kao niti podacima o dužnosti koju je tužitelj obnašao.

U postupku je pribavljena i dokumentacija iz Središnjeg vojnog arhiva iz koje proizlazi da se tužitelj nalazi na spisku pripadnika ZNG Slavonska Požega pod rednim brojem 11., na spisku vojnika ZNG 63. samostalni bataljon Slavonska Požega pod rednim brojem 17., a kao datum pristupanja u ZNG upisan je 13. lipnja 1991. Na spisku pripadnika ZNG bataljon Požega, zaključno s 21. srpnja 1991., pod rednim brojem 11. tužitelj se vodi kao zapovjednik odjeljenja od 13. lipnja 1991.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno činjenično stanje tuženik je smisleno odredbi članka 47. stavka 2. Zakona o općem uporavnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., nastavno: ZUP) pribavio po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima tuženik i druga relevantna javnopravna tijela vode službenu evidenciju.

Prvenstveno je potrebno naglasiti kako za sporno razdoblje ne postoji niti jedan pisani akt o radno – pravnom statusu tužitelja, odnosno odluka ili zapovijed o raspoređivanju na dužnost, a na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je isti obnašao dužnost zapovjednika satnije.

Upravo suprotno, iz podataka službene evidencije i svih prikupljenih dokaza o rasporedu tužitelja, a posebno u svezi dokaza kojima se regulira status tužitelja u 123. brigadi Hrvatske vojske jasno proizlazi kako je isti obnašao dužnost zapovjednika voda. S druge strane, i iz samog tužitelja o tome kako je zapovijedao sa 70 do 80 ljudi proizlazi da se radilo o vodu, a ne satniji.

Dakle, u provedenom postupku tuženik je prema stajalištu suda na jasan i nedvosmislen način utvrdio kako u odnosu na tužitelja ne postoji niti jedan podatak, odnosno dokaz, a koji bi na relevantan način ukazivao na činjenicu da je tužitelj u vrijeme Domovinskog rata obnašao dužnost zapovjednika satnije.

Sud je mišljenja kako tuženik odgovarajuće utvrđuje da se navedena dužnost nije mogla vršiti samo na temelju eventualne usmene zapovjedi, a bez ikakvog pismenog traga u službenim evidencijama te na takav zaključak nemaju utjecaja niti saslušani svjedoci iz čijih iskaza proizlazi da je tužitelj obnašao dužnost zapovjednika satnije. Međutim, u postupcima za utvrđivanje statusa i izdavanje potvrda u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu, uzimaju se u obzir dokazi koji su usklađeni sa službenim evidencijama tuženika te kako tužitelj ne raspolaže s takvim dokazima i kako isti nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja tuženika, to je prema stajalištu suda u provedenom postupku pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje.

Pritom tužitelj neosnovano osporava podatke službene evidencije pozivajući se na dokaze u vidu citirane Monografije, a što nije relevantan dokaz za predmetnu upravnu stvar.

Tuženik se osnovano poziva na postojanje logične i nedvojbene podudaranosti svih dokaza koje je pribavio po službenoj dužnosti, a iz kojih je vidljiva usuglašenost u svezi podataka o tome da je tužitelj obavljao dužnost zapovjednika voda, a ne zapovjednika satnije.

Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, budući je ista valjano obrazložena, kako to određuju odredbe članka 98. stavka 5. ZUP, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.

Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

U Osijeku 7. lipnja 2021.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).